Pjesmatika: Gdje gladuju divlje zvijeri 2

 Vakuum vjetra, veliko mrjestilište
 postane pješčanik svijeta
 i vrela vatra kroz polja vrijesa
 otvara vrata poeta.
 Od vlade velebnog čopora
 preostao vuk je blag
 i samotno rane liže
 i zavija u vjetar drag.
 Vriština doziva mrak,
 noć skuplja se u mojoj kosi.
 Vije, vuče, vrije i tuče
 rijeka dok je vjetar nosi.
 Uzburkana voda
 odvaja se od poda,
 vrti se oko osi.
 Vatru gasi sa zvjezdanog svoda
 vakuum što prenosi, donosi.

Sve ono što lovi u šumi
 danju drijema, noću drumi
 puni sjena, vreba smjena,
 mjesec pada, vjetar šumi.
 
  Zvuci čudni, vuci čudni,
 tanke čipke, paučinke,
 gdje iz duplje šapa nikne
 i lisica zeca pikne.
 
  I ondje gdje šumi voda,
 šušti šum gdje lišće hoda.
 Teče drum i teška voda
 vuče se preko poda.
 
  Idem kako? Naopako!
 Preko polja, gdje me volja!
 Duga trava svojeglava
 i od rogova glavobolja.
 
  Neka love, nek' izvole
 ako vole, uprizore,
 ak' imaju za to volje
 i u gladi se ne boje.
 

Trči krdo, ja ga vodim,

preko polja prema vodi,

preko staze na prijelaze,

gdje životinje prelaze.
 
  U ustima već je mast,

mokar brk, al stara slast.

Siva njuška, bjelouška,

jelena je išla past.
 
  Sve ono što lovi u šumi

danju drijema, noću drumi

puni sjena, vreba smjena,

mjesec pada, vjetar šumi.
 
  Trči šuma preko druma,

leti lasta iza hrasta.

Crna sjena poražena

takva neće ostat vazda.

  Kad se danji i razdanji,

pokaže se blijeda zora,

jeleni su opet sami,

moćna krda nasred polja.

Crna sjena, smeđa glava

sagnula se piti vodu.

Osluškuje, stoji, čeka

da grabežljive zvijeri odu.

 All that prays in the forest

sleeps by day, by night the hills

fill with rills of shadows bland,

hunted stand on moonlight, wind.

  Strange are sounds, strange are hounds,

silky webs, spider webs,

where a fox's quick paw springs

and a quail loses wings.

  And where water's gurgles sound,

rustle leaves that walk around.

Running valleys drag about

heavy on the forest ground.

I'm coming how? Anyhow!

Over trees, where I please!

Long grass as stubborn as

heavy antlers on weak knees.
 
  Let them hunt, if they want!

If they dare, anywhere!

Let them raze hunger's gaze,

fears gone without a trace.

The herd stampede where I lead,

over fields and to the water

blazing through the trails of grass,

where they pass, where all things pass.
 
  In its mouth, on whiskers wet

melted drips old deer fat.

As gray muzzles graze, content,

white eared mice the scraps covet.

  All that prays in the forest

sleeps by day, by night the hills

fill with rills of shadows bland,

hunted stand on moonlight, wind.
 
  The forest trails over planes,

a looming shadow lifts its gaze,

defeated not, its hope remains

as it waits for better days

When it dawns and daylight yawns,

lifting its head over trees,

powerful and lonesome deer

are left on fields of forest leaves.

The shadow which stood tall before

bent its head to drink the water.

It’s listening, watching, waiting,

for the hungry beasts to falter.

#pjesme #zvijeri #pjesmatika #poezija #glas studenta