Što nam kuška babuška?


Nakon blagdanske pauze kada se fino jelo za blagdanskim stolom, nastavljamo naše gurmanske avanture! Ovaj put, Valentina, Bruno i ja odlučili smo se za nešto sigurniji pothvat, te sushi zamijenili onom poznatom ruskom kuhinjom.

Posjetili smo restoran ruske hrane Rusko Bistro i naručili cjelokupnu večeru počevši od juhe, preko glavnog jela pa sve do deserta. I nismo bili razočarani. Ja nažalost nisam probala njihovu poznatu juhu boršč (Борщ) od cikle i mesa, ali to je samo još jedan razlog zašto ovaj restoran treba posjetiti ponovno. Kao glavno jelo, nas tri studenta uzeli smo svako po porciju Peljmena (Пельмени), tj., ovako po naški, ruskih raviola s puretinom. Porcija nije skupa, no nije ni previše obilna. Taman. Ukus možda neće svakome leći, ali osobno – ja sam zadovoljna. Mekani i topli, uz vrhnje su savršeni.


Ali zato desert, medovik s kakaom, bio je pun pogodak. Ovaj kolač nas je sve oduševio. Kakao krema nije previše slatka i savršeno se uklapa s tankim slojevima biskvita, i s prepoznatljivim, ali ne intenzivnim, okusom meda. Ovaj komad kolača košta 20 kuna, ali je vrijedan svake lipe jer ovakav kolač nećete svugdje lako naći, pogotovo ne ovako dobro pripremljen na tradicionalan ruski način.

Uz jelo, naručili smo i Krišon (Крюшон) i Bajkal (Байкал), dva gazirana, bezalkoholna pića s kojima smo također bili oduševljeni. Krišon je inače alkoholno piće na bazi vina pomiješanog s konjakom, likerom i šampanjcem koji se inače poslužuje s komadićima voća, no u ovom restoranu, ono je kao i bajkal gazirano, bezalkoholno piće.

Nažalost, budući da nije bio vikend, nismo se mogli upustiti u degustaciju ruskih votki, konjaka, likera, vina i ostalih alkoholnih pića koje tamo možete probati, ali budući da smo već odlučili vratiti se prvom prilikom u ovaj restoran kako bi probali i slavne ruske palačinke s ikrom ili džemom, svakako će biti još prilika za to.



Evo što i naša autorica Valentina Petra Eterović Buble ima za reći:


Jedne lijepe večeri smo se Anja i ja (i još netko, but we don't talk about Bruno) zaputile put jednog finog ruskog restorana koji se nalazi blizu europskog trga da probamo što se ima probati od ruskih delicija. I najbitnije, da ja napokon probam taj famozni boršč o kojemu već godinama slušam.


Nakon što smo se smjestili vani oko povećeg stola zabavili smo se naručivanjem pića i hrane. Boršč, ta juha od cikle s mesom zvučala je kao stvorena za mene i s prvom žlicom u ustima osjetila sam da za to ima potencijala. Stvar je u tome da taj boršč s mesom i nije baš imao mesa i to se ćutilo. Nadam se u bliskoj budućnosti taj boršč probati sa svim bogatstvom kojeg takva juha ima ponuditi, a do tad u Rusko bistro vraćam se po sočne komadiće raja poznate pod imenom peljmeni, ruski ravioli punjeni mesom. Prekrasna stvar, zaista, dvije zdjele sam pojela i iskreno, da se nisam rastrošila na desert i piće mogla bi još. To meso unutra tako divno pusti sok da je milina jesti. Uzela sam one s puretinom i uzet ću ih opet. Žalim jedino što nisam probala slične zvane vareniki. Taj ću okus nastaviti zamišljati dok se ne vratim. Svim ljubiteljima slatkog preporučavam Medovik tortu. Imaju je s orasima, limunom i kakaom. Iako sam probala samo zadnju, sigurna sam da je svaka izvadak iz veličanstva ruske kuhinje i da ćete se poželjeti pokloniti slavnoj ruskoj carici prilikom kušanja da joj zahvalite na okusu kojeg vam je omogućio njen narod.



Sve to treba dobro zaliti nečim. Iako se tamo moglo popiti Baltiku, rusko pivo, ja sam obratila pažnju na druge fantastične tvorevine poznate pod imenom Bajkal, ruska kola po meni 500 puta bolja od obične i Krišon, gazirani sok od grožđa. Još na probu čekaju ruski Kvas Hlebnij, Buratino, Dušec i Tarhun, sve odreda prekrasni većinom biljno bazirani karbonizirani sokovi. Nakon gozbe ruske večere preostalo je jedino pozdraviti sve i zadovoljno se odgegati doma pjevajući prvo Moscow, zatim Kaćušu, pa naposlijetku Rasputina od Boney M-a i barem na putu ne misliti o odgovornostima studentskog života koje vrebaju nazad u sobi. Doviđenja i do slijedećeg obroka lijep pozdrav-ili dosvidanya kako bi rekli rusi ;)


I ovaj put je s nama bio naš kolega student, naš glavni kritičar, Bruno, koji je ponovno s nama podijelio svoje iskustvo. Peljmeni mu se nisu svidjeli, ali kako kaže, dao bi šansu ostalim vrstama peljmena jer mu pureće meso ne odgovara. Također, omjer cijene i kvantitete mu se sviđa kao i izbor pića, a medovik je za njega bila “simfonija okusa”. Svakako se ponovno vraćamo na palačinke i na jednu čašicu votke (za početak).



#glasstudenta #hrana #ruskakuhinja