Nakon dvije godine što platforma postoji, stigao je i taj dan kada pišem svoj deseti članak za portal Glas Studenta. Iskoristio bih ovu jubilarnu priliku kako bih dao svoj osobni osvrt na dosadašnji rad našeg tima i ispričao priču o svom autorskom putu na spomenutom studentskom portalu. Bilo je tu članaka o različitim temama iz raznih područja, a iz razloga što sam oduvijek bio onaj tip kojemu je sve išlo, ali u nekoj prosječnoj ili donekle iznadprosječnoj mjeri. Kako god bilo, ovo je moja priča o dosadašnjem sudjelovanju na ovom hvalevrijednom sveučilišnom projektu...
Glas Studenta na mene je ostavio utisak akademskog projekta u kojem svatko može dati svoj doprinos u smislu u kojem pojedinac želi i može. Sjećam se i samog početka ovog projekta koji je, naravno, bio težak kao i svaki početak nečeg velikog. Bilo je to na prvoj godini studija kada su dvojica mojih kolega, danas uspješnih studenata, pokrenuli priču o internetskoj platformi koja će povezivati studente putem kreativnog pisanog izričaja. Bez nekog osobitog razmišljanja odmah sam dao podršku toj ideji, u nadi da će ona doista jednog dana prerasti u pravi studentski portal koji će svojim sadržajem biti pozitivna opreka današnjem novinarstvu. Unaprijed se ispričavam ako sam nekoga uvrijedio, no ovime nimalo ne želim umanjiti vrijednost rada naših domaćih novinskih portala. Međutim, smatram kako mnogi napisani članci upućuju na činjenicu da danas svatko može biti novinar pa u tom smislu mogu i sebe smatrati novinarom, doduše, onim bez te prijeko potrebne diplome. Drugim riječima, želim reći da ovaj projekt daje mogućnost svima da budu svojevrsni novinari, pa i kvalitetniji od onih koji danas pišu za svakojake renomirane novinske portale. Opet, čast izuzetcima i ne želim generalizirati, ali smatram kako je došlo vrijeme da se suvremeno novinarstvo okrene ka kvalitetnijem sadržaju i pozitivnoj edukaciji, a ne žutoj štampi i razno raznim razapinjanjima po medijima. Oprostite mi na maloj digresiji, dragi čitatelji, no kako je ovo članak osobnog tipa, morao sam si dati oduška da se slobodno izrazim, upravo u skladu s načelima demokracije na koju se današnje novinarstvo poziva.
Nego, da se vratim na temu aktualnog članka... Drago mi je da sam sudjelovao na dosadašnjem putu rasta i razvoja navedenog projekta te da sam danas član uredništva portala koji mi je dao priliku da se izrazim, bez obzira na to je li riječ o temi za koju je potrebno napraviti istraživanje ili članku kojeg pišem iz glave. Ti koji ovo čitaš, želim ti da prepoznaš vrijednost i kvalitetu ovog projekta jednako kao i ja te da postaneš dio našeg tima, koji je u dvije godine svog postojanja povećao svoje članstvo na čak 50 autora. Dosadašnje razdoblje našeg djelovanja izrodilo je šarolik opus različitih članaka u područjima sporta, ekonomije, politike, kulture, znanosti i biomedicine. Iznimno sam ponosan na svoje kolege iz uredništva koji ovaj projekt drže kao kap vode na dlanu i nadopunjuju ga svakim danom novim idejama i vizijama. Međutim, najviše sam ponosan na naše autore koji se neizmjerno trude učiniti ovaj projekt održivim, imajući pritom na umu da je njegova budućnost nesporna. Također, drago mi je što smo se u startu odmakli od bilo kakvih ideoloških pitanja iz prošlosti te smo doista otvoreni za svaku temu koja je konkretno argumentirana i potkrepljena činjenicama. Jednoga dana, najvjerojatnije kada ja više neću biti student, vidim ovu platformu uz bok suvremenim novinskim portalima. Priznajem, ovo srpanjsko sunce i usijani asfalt znaju udariti u glavu pa sam pomalo „unaprijed nostalgičan“, ali siguran sam da je opstojnost ovog projekta zagarantirana, čak i onda kada mojih kolega osnivača i mene više ne bude u njegovom vodstvu. Vjerujem da će buduće generacije cijeniti i njegovati baštinu Glasa Studenta.
Studenti su odvjeka bili nositelji glavnih društvenih promjena koje su pokatkad, uzimajući pritom u obzir u kakvom se vremenu živjelo, uključivale i revolucionarne akcije. Sjetimo se samo studentskih demonstracija za vrijeme Austro-Ugarske ili pak bivše nam Jugoslavije. U svakom slučaju, danas su stvari sasvim drugačije, a studenti su uglavnom nezainteresirani za bilo kakav oblik društvenog aktivizma. S tim u vezi, smatram kako Glas Studenta prati trendove i da ima potencijal ponovno oživjeti studentski aktivizam, makar „na papiru“.