Na kraju bilo kojega dana, nakon brojnih sati rada ili nerada, pred sam nas kraj ponekad dočeka osjećaj neispunjenosti. On nas nekada toliko obuzme da nismo sigurni što raditi s njime. Rješenje je najčešće vrlo jednostavno – ugodna večera, piće i dobar film. Ipak, ponekad je teško pronaći pravi film kojim bi mogli zaokružiti dan. Znamo da želimo određenu atmosferu i ton, ali ne možemo pronaći naslov koji odgovara opisu. Kratki vodič mogao bi biti od koristi.
Komedija – The Producers (1967) *
Za stresne dane; kada je potrebno nešto toliko zabavno da se barem nakratko uklone sjećanja na sve moguće muke. Iznimno brz film, svake je sekunde ispunjen nekakvom šalom, bila ona situacijskog, fizičkog ili glazbenog karaktera. Bez obzira na umor, film će držati gledateljevu pozornost od početka do kraja.
*obavezno pogledati originalnu verziju filma, jer remake iz 2005., blago rečeno, nije dobar.
Drama – All About My Mother (1999)
Za dane kada vas ništa ne uzbuđuje i potrebno je nešto što će vam se igrati s emocijama. U režiji legendarnoga Pedra Almodovara, film prati neočekivano putovanje nekoliko protagonista koji se suočavaju s različitim problemima majčinstva. Almodovar s lakoćom dirigira pričom koja je ispunjena brojnim promjenama tona, od veseloga do tragičnoga, a njegovi su jedinstveni vizuali dodatan ukras nevjerojatno snažnim temeljima. Oscar za najbolji strani film bio je i više nego opravdan.
Rom-com – As Good As It Gets (1997)
Kombinacija režije James L. Brooksa (The Simpsons) i glume Jacka Nicholsona gotovo uvijek urodi plodom, ali nigdje nije toliko uspješna kao u ovom filmu. Pratimo avanture mizantropičnog pisca s opsesivno-kompulzivnim poremećajem, i konobarice koje se pokušava snaći u njegovim nedaćama, dok se u međuvremenu brine o svojemu boležljivome sinu. Film je u svojoj srži iznimno dobar, ali dinamika Jacka Nicholsona i Helen Hunt čini ga jednim od najutjecajnih romantičnih komedija ’90-ih. Navedeni dvojac bio je zasluženo nagrađen Oscarom.
Krimić – L.A. Confidential (1997)
Ova adaptacija romana Jamesa Ellroya bez sumnje je jedan od najboljih filmova ’90-ih i jedan od najboljih krimića svih vremena. U korumpiranome svijetu Los Angelesa ranih ’50-ih, pratimo ansambl raznovrsnih detektiva i kriminalaca koji su maestralno postavljeni u istu priču. Dekonstrukcija složenoga zločina koji predstavlja središte radnje napravljena je s iznimnom vještinom i zahtijeva više gledanja. Unatoč velikoj popularnosti pri izlasku, film je bio neopravdano zasjenjen izlaskom Titanica iste godine.
Sci-fi – Dark City (1998)
U jednakoj mjeri fantazija i misterija, pratimo jednog čovjeka u distopijskom svijetu pod kontrolom nepoznatih figura. U njegovome pokušaju prisjećanja vlastite prošlosti, polako saznajemo dodatne detalje koji nas vode do dramatične završnice. Film iskorištava činjenicu da ništa nije kako se čini, igrajući se s vizualima grada na potpuno jedinstven način, pod relativno niskim budžetom. Ovo je ujedno i posljednji dobar film u režiji Alexa Proyasa, koji se kasnije posvetio značajno lošijim projektima.
Western – Maverick (1994)
Iako ima puno komičnih elemenata, primarno je riječ o kvalitetnoj, modernoj inačici westerna, pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da je film napravljen desetljećima nakon smrti zlatnoga doba žanra. Mel Gibson i redatelj Richard Donner ponavljaju suradnju koja se nakon Smrtonosnoga Oružja pokazala vrlo uspješnom.
Ratni film – The Thin Red Line (1998)
O ovome bi se filmu mogli pisati bezbrojni eseji i analize, ali dovoljno je reći da, uz sve fenomenalne elemente filma, glavna zvijezda ostaje redatelj Terrence Malick. Na njegovu nesreću, iste godine je izašao, komercijalno puno uspješniji, ratni film (Saving Private Ryan), koji je zasjenio njegov fenomenalan rad. Ipak, skoro dvadeset i pet godina kasnije, lako je vidjeti da je riječ o jednom od najboljih ratnih filmova svih vremena, uz Apocalypse Now, Platoon i Paths of Glory.
Horor – Evil Dead (1981)
Ponekad se pojavi film koji je vidljivo niskoga budžeta, ali strast koja se osjeti u izradi nadmašuje bilo kakve manjkavosti u kvaliteti efekata i vizualnoj atmosferi. Evil Dead bio je takav film, a njegov je nevjerojatan uspjeh stvorio karijeru redatelja Sama Raimija i glavnoga glumca Brucea Campbella. U slučaju da vam se film svidi i želite više, bit ćete ugodno iznenađeni kada shvatite da postoje dva nastavka i tv-serija od tri sezone. Iako nakon prvoga dijela serijal polagano ulazi u teritorij komedije, svako je novo izdanje jednako kvalitetno, ako ne i bolje.
Akcijski film – Ronin (1998)
Svake sekunde ispunjen napetošću i adrenalinom, Ronin predstavlja savršena dva sata akcije. Sukob između različitih mafija, pojedinačnih kriminalaca i policije predstavljen je u obliku brojnih automobilskih potjera sa svrhom pronalaska značajnog paketa, koji je u suštini samo sredstvo za pokretanje radnje. Režija samih potjera na vrhunskoj je razini, a stalna igra mačke i miša između protagonista odrađena je u savršenome ritmu.
Sportski film – The Hustler (1961)
The Hustler radi ono što bi trebao raditi svaki kvalitetan sportski film – koristi temu natjecanja kao alat za analizu osobina i motivacija protagonista. Film je obilježen dramatičnim trenutcima, koji ne bi bili toliko značajni bez sjajne glume Paula Newmana, a tenzije koje se stvore promatranjem obične igre bilijara teške su za povjerovati.
Mjuzikl – The Umbrellas of Cherbourg (1964)
Raditi mjuzikl je iznimno nezahvalan posao. Ne samo da svaka izvedba mora biti savršena, već je potrebno napraviti jednako primamljivu radnju koja će gledatelja odmah uvući u svoj nerealističan svijet. Ipak, kada je sve odrađeno po mjeri, film postaje nezaboravan. The Umbrellas of Cherbourg nudi prekrasne glazbene izvedbe, jedinstvenu paletu boja i priču koja, iako je jednostavna, stvara interes iskrenim emocijama.