U ovome predispitnome razdoblju misli mi se samo fokusiraju na stvari koje povezujem sa svojim fakultetom. Postavljam si tisuću pitanja, a u isto vrijeme smatram da si dajem premalo odgovora. Je li meni ovo trebalo?
Za osobu koja je, od šestog razreda osnovne škole, govorila da će kad odraste raditi u kazalištu i postati glumicom, odabir ovog fakulteta za okolinu bilo je uistinu nešto novo i neshvatljivo. Ti si trebala biti farmaceut. A zašto ne upišeš medicinu? Ja bih tako bila sretna kad bi ti bila zubarka. Razumljivo mi je činiti druge osobe sretnima do određenog nivoa. Kao što je kolegica Martina navela u svojem članku mnogi će te savjetovati što da upišeš ukoliko nisi siguran u sebe. A što ako jesi? Bila sam sto posto uvjerena da je to posao za mene i da ću se jednoga dana družiti sa svim facama hrvatskog i svjetskog glumišta. I onda je došao 4. razred srednje škole. I više nisam bila sigurna. Nisam znala što želim, ali sam znala da nisam ja za to. Oduvijek sam mogla napisati brdo priča i tekstova, pjesama i bajki, naučiti recitirati Cesarićevu Voćku poslije kiše i ostale pjesme. A što se dogodi kad shvatiš da neće ići? Počela sam istraživati koje su to ostale mogućnosti koje mi preostaju. Za osobu koja pokušava stvari držati pod kontrolom i ima velike planove što se tiče obrazovanja, odustajanje od dječjeg sna činio se kao velik propust. Kada sam roditeljima dramila kako ne znam što želim upisati samo su me upitali: „A zašto ne upišeš ekonomiju? U marketingu možeš iskazati svoju kreativnost.“ Sve se činilo kao da nepotrebno stvaram problem tamo gdje ga nema. Pa što ako nisam u ovome trenutku sigurna što želim upisati? Možda tek na kraju fakulteta shvatim da to nije za mene i upišem tečaj za neko drugo zanimanje.
Dragi čitatelju, od tog trenutka kao da su mi sve slagalice sjele na svoje mjesto, sve je imalo smisla i znala sam da ne mogu pogriješiti. Neki prijatelji i većina rodbine su i dalje mislili da griješim. A što možeš raditi s tim? Od svih fakulteta, ti baš to. Društvo dovoljno ne cijeni zanimanja koja ne zvuče aktualno. Usudila bih se reći da ukoliko nisi u STEM području okolina će te uistinu osuđivati. I dalje se razmišlja unutar, a ne izvan okvira. Možda zbog toga ne napredujemo kao društvo, who knows? Kada su me ispitivali što planiram upisati uvijek sam rekla ili ekonomija ili pravo kako bi barem malo zadovoljila okolinu.
Dragi čitatelju, nije mi se dalo raspravljati o tome kako je jedan fakultet bolji od drugog i kako je jedan teži za završiti od drugog. Znala sam da neće oni sjediti nad knjižurinom iz osnova ekonomije pokušavajući shvatiti kako funkcioniraju rabat, bilanca, itd.
Najteži je razred u kojem se trenutno nalaziš, a isto tako je i najteži ispit kojeg upravo polažeš. I nitko osim tebe ne zna kako ti je, na sve se moraš sam pripremiti. Jedno je sigurno, koliko god ti je teško u ovome trenutku sjeti se zašto si započeo/la sve ovo. Postavi si jasne i ostvarive ciljeve i pronaći ćeš odgovore na sva svoja pitanja. Iako sam tek brucoš, i ne znam koje me sve stvari čekaju, moram priznati da se veselim svim novim izazovima. Ali sam isto tako i sretna zbog svih prepreka za koje sam smatrala da ih neću moći savladati.
I za sam kraj: Zašto? Zato što mi pokazuje da studiranje nije samo štrebanje nad knjigom, već i pronalazak novih prijatelja, ostvarivanje novih poznanstva. Istina je, u svemu će se pronaći i pomalo tuge poput plakanja nad knjižurinom iz osnova, ali će ipak biti više veselja. Ne brini. Uživaj u studiranju.
Comments