Unazad par godina okruženi smo kojekakvim vijestima i „uzbunama“ o nedostatku pitke vode te skorim presušivanjem njenih izvora. Osim što su svake godine klimatski uvjeti sve ekstremniji, globalna potražnja za vodom konstantno raste te se procjenjuje da će do polovice ovoga stoljeća doći i do 55%, pretežito zbog rastuće proizvodnje. Diljem svijeta, stanovništvo se suočava s povremenim redukcijama vode, a rizici dostupnosti pitke vode svake će se godine povećavati ukoliko se stanovništvo ne osvijesti i ne promijeni način raspolaganja vodom.
Voda pokriva 71% Zemljine površine i nužna je za opstanak života. Ona je obnovljiv resurs, ali samo ograničena količina pitke vode može biti iskorištena. U posljednje vrijeme glavni problem i izazov za opstanak predstavlja zaštita okoliša i opskrba pitkom vodom, a u 21. stoljeću ona postaje glavni resurs zbog porasta broja ljudi i proizvodnje. Svijet bi se tijekom godina mogao naći u velikim problemima kada su zalihe pitke vode u pitanju i zato je potrebno osigurati dostatne zalihe prvenstveno mijenjajući način upravljanja resursima vode.
PITKA VODA U SVIJETU
Tijekom 20. stoljeća, količina crpljenja vode dvostruko je brže rasla od porasta svjetskog stanovništva. U prosjeku, 40% svjetskog stanovništva živi u područjima s manje od 1700 kubika vode po stanovniku godišnje što ih svrstava u vodom siromašne zemlje. Ono što je najviše zabrinjavajuće jest to da su vodom siromašne zemlje one koje su nerazvijene uz veliki porast stanovništva, a u njih pretežito spadaju zemlje u Africi i na Bliskom Istoku. Broj ljudi bez pristupa pitkoj vodi seže do 1,1 milijardi, od kojih je 63% u Aziji, 28% u Africi, 7% u Latinskoj Americi i 2% u Europi. U proteklih 50 godina došlo je do čak 37 ratnih sukoba oko vode, većina njih između Izraela i Sirije, a značajnija potencijalna žarišta „vodenih ratova“ jesu Izrael-Libanon-Sirija; Turska-Sirija-Irak; Indija-Pakistan-Bangladeš-Kina; Kazahstan-Uzbekistan-Kirgistan-Tadžikistan i Meksiko-SAD.
PRIRODNO BOGATSTVO HRVATSKE
Prema dostupnosti i bogatstvu pitke vode, Hrvatska se nalazi na samom vrhu europskih zemalja, a prema podacima Eurostata ima najviše zaliha vode po glavi stanovnika u EU. Općenito, nalazimo se među prvih pet zemalja u Europi i među 40 vodom najbogatijih zemalja svijeta. Pored mnogih proizvođača vode u Hrvatskoj, preporuča se piti vodu iz slavine (ukoliko je dostupna iz javnog vodoopskrbnog sustava). Osim što se na taj način štedi novac jer je ta voda jeftinija od flaširane, također pomažemo razvoju i održavanju vodoopskrbnog sustava. Voda za piće ne smije sadržavati štetne tvari, a njenu ispravnost kontrolira Hrvatski zavod za javno zdravstvo, te je svega 5% uzoraka vode za piće u RH povremeno neispravno, a komunalno društvo tada obavještava stanovništvo o tome. Naš najveći proizvođač mineralne vode jest Jamnica čija tradicija traje duže od 190 godina, a 2015. godine osvojila je zlatnu medalju za najbolju gaziranu vodu u Europi. Uz nju, veći proizvođači mineralne vode u Hrvatskoj jesu Studenac, Cedevita i Sveti Rok. Mnoge zemlje u svijetu bore se s nestašicom vode, međutim Hrvatska nije jedna od njih. No, unatoč tome, potrebno je razmišljati racionalno i pravilno postupati s izvorima s kojima raspolažemo.
PROBLEMI S KOJIMA SE SUOČAVAMO
Gotovo 70% zaliha vode koristi se svakodnevno u poljoprivredi (navodnjavanje tla), 20% u industriji i 10% u kućanstvima. Sve veća proizvodnja vode u PET bocama stvara ogromne količine plastike koje nerijetko završavaju u moru. Sredozemno more zagađeno je komadima plastike koji se mogu pronaći na svaka četiri četvorna metra, dok se u oceanima stvaraju plastični otoci koji uništavaju biljni i životinjski svijet što u konačnici loše utječe na nas i na okoliš općenito te na kvalitetu života u budućnosti. Najveći onečišćivači vode su otpadne vode, industrija, promet, odlagališta otpada te razne kemikalije. Primjerice, jedan gram pesticida može onečistiti 10 milijuna litara vode, što nam pokazuje da je vodu vrlo lako zagaditi. Razvoj industrije i poljoprivrede ima za posljedicu sve veće poteškoće u očuvanju vode, a ekološka svijest pojedinca i racionalna potrošnja, te pročišćavanje otpadnih voda i kontrolirane primjene agrotehničkih sredstava načini su koji će svijet izvući iz ove alarmantne situacije. U planu su i nova, tzv. zelena rješenja koja bi najviše utjecaja imala na poljoprivredu kao najvećem potrošaču. Korištenjem ekološki prihvatljivih sustava bilo bi moguće povećati svjetsku poljoprivrednu proizvodnju, a okolišno inženjerstvo omogućilo bi smanjenje pritiska na zemlju, onečišćenje, eroziju tla i potrebu za vodom. Vlažna područja poput močvara i riječnih rukavaca pomažu u pročišćavanju otpadnih voda u industrijskim područjima te uspješno uklanjaju 20-60% metala iz vode.
Trebamo imati na umu da pitka voda nije beskonačni resurs te da njenim nedostatkom uvelike ovisi naš život. Osim što nas održava na životu, ona utječe i na biljni i životinjski svijet što znači da cijeli planet ovisi o ovom nezamjenjivom resursu te život na Zemlji ne bi bio moguć bez istog. Međutim, promjene vlastitih navika pojedinaca i poduzeća, svakako će pridonijeti smanjenju zagađenja i rizika od gubitka vode. Svatko od nas pozvan je čuvati okruženje u kojem živimo jer bez očuvanja prirode, na kraju štetimo samima sebi, a dugoročno gledajući čak i najmanje akcije poput pravilnog odlaganja otpada i zatvaranja slavine mogu doprinijeti očuvanju okoliša te nam omogućiti kvalitetniji i ljepši život u budućnosti.