Ne postoji velika količina filmova koja u osobi može izazvati snažnu visceralnu reakciju. Ipak, kakva god vam padne na pamet, vjerojatno biste je imali kada biste pogledali Freddy Got Fingered. Riječ je o iskustvu koje ne traje ni devedeset minuta, ali zamislite sve alternativne mogućnosti koje vam to vrijeme pruža. Mogli biste uživati u prirodi, socijalizirati se, igrati igrice, spavati ili gledati kako se boja suši. Možete i devedeset minuta udarati glavom u zid jer, na kraju krajeva, čak bi i to bilo ugodnije iskustvo.
Za neupućene, Freddy Got Fingered napravljen je u najpopularnijem dobu takozvanih gross out komedija. U takvim filmovima šale se svode na prikazivanje vizualno odvratnih situacija koje bi trebale šokirati publiku, a time ih i nasmijati. Najuspješniji filmovi ovoga doba uključuju svima znane Svi Su Ludi Za Mary i Američku Pitu. Navedeni uradci nisu uvredljivi za gledanje (barem ne nakon gledanja ovog remek-djela) jer gross out trenutci donekle su zdravo uravnoteženi s ozbiljnim i ponekad sentimentalnim scenama koje nas povezuju s protagonistima filma. Nažalost, u Freddy Got Fingered sva pravila lete kroz prozor. Uistinu sam zabrinut za sve pojedince koji su sudjelovali u ovom kreativnom procesu jer njihova ideja humora mogla bi biti dovoljno snažan kriterij za trajno slanje na Vrapče. Postoji, ne jedna, već dvije scene u kojima protagonist „zadovoljava“ životinje. Osim toga, njegovi ostali interesi uključuju lizanje otvorenih fraktura kosti, napadanje male djece, sakaćenje mrtvoga jelena i udaranje invalida u noge. Navedeno je samo mali dio cijeloga paketa, ali sumnjam da vas interesira ostatak.
Možda bi vam pomoglo kad bih vam rekao da sve od navedenoga ima nekakav kontekst unutar filma, ali tada bih lagao. Riječ je o gadljivih devedeset minuta prizora koje ćete pokušati zaboraviti, ali nećete uspjeti. Radnje zapravo ni nema. Poneka scena koja izvan konteksta izgleda kao da pripada normalnom filmu zakopana je ispod lavine jada i bijede.
U filmu postoji i sentimentalnih trenutaka koji nisu toliko uvredljivi za oči, ali pojavljuju se u potpuno nasumičnom redoslijedu, bez smisla i cilja. Usred takvih scena zapravo i kreće svaka gross out „šala“. Cijela struktura filma može se podijeliti u četiri točke koje se ciklično ponavljaju od početka do kraja:
1. Donekle ozbiljna scena između nekoliko likova
2. Ničim izazvano, nasilno deranje protagonista ili nekog drugog lika
3. Jedan od ranije navedenih gadljivih prizora
4. Pokušaj meta šale
Četvrta je točka dodatan zbunjujući faktor. Svako malo, protagonist će napraviti šalu o tome kako je film koji gledamo zapravo užasan i da svi jedva čekaju da završi. Je li Tom Green (redatelj, scenarist i glavni glumac) bio svjestan koliko se sramoti stvaranjem ovoga filma? Što ga je dovelo do toga da namjerno napravi jedan od najgorih filmova stoljeća? Postoje mnogobrojne teorije koje navode kako je jednostavno pokušavao vidjeti koliko granica normale smije slomiti prije nego što od nekoga dobije veto. Ipak, Tom Green je u to vrijeme bio izuzetno popularan komičar, pogotovo u mlađoj demografiji. Stari producenti i studijske glavešine nisu razumjeli privlačnost njegovog tipa humora pa su mu dozvolili da radi što god hoće. Uvijek sam vjerovao kako bi kreativni proces redatelja beskompromisno trebao biti autonoman. Sada nisam tako siguran.
Iako je iz mnogih razloga lako smijati se jadnome filmu poput Herkula u New Yorku, činjenica je da je riječ o produkciji koja nije imala gotovo nikakav budžet. Freddy Got Fingered imao je budžet od četrnaest milijuna dolara. Tom Green iskoristio je te novce kako bi prikazao ejakulaciju slonova i konja.
Ocjena: 1/10