Izašao iz uma redateljice i autorice Emerald Fennell koju publika najbolje poznaje kao redateljicu serije „Ubijanje Eve“ (Killing Eve, 2018–2021), „Djevojka koja obećava“ (Promising Young Woman) poigrava se s emocijama publike, u jednome trenutku izazivajući smijeh, a u drugome pobuđujući osjećaj strave i užasa.
Glavna junakinja filma, Cassie (Carey Mulligan), žena je u ranim tridesetima koja vodi dvostruki život: preko dana poslužuje kavu i slastice u lokalnom kafiću, a preko noći odlazi u klubove u svoju osvetničku misiju. Praveći se pijanom, ona je u potrazi za svojom „žrtvom“, muškarcem koji će joj prići i ponuditi prijevoz kući. Umjesto da samo to naprave, muškarci je dovedu u svoj stan, te u trenutku kada je pokušaju iskoristiti, Cassie se „otrijezni“ i razotkrije svoje prave namjere – ona je tu da zastraši svakoga komu ikad padne na pamet iskoristiti naizgled bespomoćnu djevojku.
Film balansira između romantične komedije i trilera, poigravajući se s tamnom pričom i prikazom svijeta u pastelnim, rom-com bojama. Sve oko Cassie, kao i sama ona, izgleda jako nevino, romantično i djevojački: kafić u kojem radi uređen je mladenački, živahno i vibrantno, dečko s kojim hoda, Ryan (Bo Burnham), tipični je pametni dobrica, a mamu joj utjelovljuje veteranka romantičnih komedija, Jennifer Coolidge. Odjevena u cvjetne haljine i s mašnom u kosi, Cassie na dnevnom svjetlu izgleda poput anđela. Snažna diskrepancija između priče i izgleda samog filma i isprepletene konvencije navedenih žanrova stvaraju nelagodu u gledateljima, tjerajući ih da neprestano budu na rubu svojih sjedala. Čak i kada se Cassie nalazi u noćnom klubu ili stanu nekog muškarca, publika i dalje ima osjećaj kao da se pred njezinim očima odigrava tipična holivudska komedija s
a Sethom Roganom – muškarci su prikazani kao nesigurne „dobrice“, „štreberi“, protagonisti svoga filma kojima se posrećilo da odvedu sa sobom kući djevojku izvan njihove lige. I onda kada se muškarac odvaži da joj skine gaćice ili zavuče ruku u iste, Cassie se razotkriva te dolazi do snažne promjene u sceni – kako Cassie preuzima kontrolu, tako ponovno preuzima ulogu protagonistice, a film se mijenja iz lagane komedije u triler. Ona skida masku bespomoćne djevojke i pokazuje ono što ona zaista je – noćna mora svakoga tko je ikad pokušao „zabaviti se“ bez pristanka. Uhvaćeni i prevareni na svome teritoriju, muškarci dobivaju samo djelić osjećaja potpunog šoka i užasa koji osjete djevojke kada idućeg jutra shvate što im se dogodilo – ranjivi i u strahu da im što ne napravi, tjeraju Cassie iz svoje sobe nazivajući je pogrdnim imenima i moleći je da je više nikad ne sretnu. Bez kapi krvi, ona preuzima moć i dominaciju čisteći grad od potencijalnih silovatelja i nemoralnih muškaraca. Bez nasilja, bez oružja i bez vatri koje gore u pozadini, Cassie uništava sve koji je pogledaju ili dodirnu na krivi način. Ona u zoru hoda gradom jedući hot-dog dok joj kečap curi niz podlakticu i prlja njezinu košulju poput svježe krvi, motiv koji je jedan od mnogih u ovome filmu koji podsjećaju gledatelje da dobro otvore oči jer ništa ne izgleda onako kako se na prvi pogled čini.
„Djevojka koja obećava“ zaista obećava – film je nominiran za četiri Zlatna globusa i čak pet Oscara te je time pobrao sve glavne nominacije. U glavnim ulogama nalaze se već spomenuta imena Carry Mulligan, (Far From The Madding Crowd, An Education, Greaty Gatsby), Bo Burnham ( Eight Grade) i Jennifer Coolidge (Legally Blonde, American Pie). U kinima igra i dalje te je jedan od filmova čija snažna poruka ostaje s gledateljima danima nakon što su ga pogledali.