DOJMOVI S RADIONICE: ANKSIOZNOST I STRES MENADŽMENT


Općepoznata činjenica je da studiranje nije uvijek bajno - ne vrti se sve oko zabave i druženja te nekad treba „zapeti“ i zagrijati stolac. Međutim, svima to nekad teško pada. Hladni znoj pri samoj pomisli na onih 300 stranica koje treba pročitati do sutra, povraćanje neposredno prije usmenog, plač pri shvaćanju da je rok za odjavu ispita prošao prije dva dana…Sve su to situacije koje su povezane sa stresom i anksioznošću.


Uvidjevši učestalost anksioznosti i stresa kod mladih, Hrvatska akademska zajednica Ekonomskog fakulteta organizirala je radionicu „Anksioznost i stres menadžment“ koja se održala u subotu, 5. studenoga 2022. godine.


Program je započeo obraćanjem Ivane Dubroja, voditeljice radionice i osnivačice projekta „Psihološka potpora“. Tijekom njenog kratkog uvoda saznali smo da je ovo prvi projekt o mentalnom zdravlju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu te smo bili upoznati s ciljevima projekta: destigmatizacija mentalnih bolesti i poremećaja, poticanje na razgovor, razvoj empatije te stvaranje pozitivnog okruženja koje se temelji na solidarnosti i međusobnoj pomoći. Voditeljica je zatim posebno pozdravila izv. prof. dr. sc. Kosjenku Dumančić, prodekanicu za međunarodnu suradnju i projekte te joj je zahvalila što je svojim dolaskom uveličala ovu prigodu. Nakon toga uslijedio je službeni program.




Prva predavačica, psihologinja Tanja Jurin, inače docentica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, vrlo je sistematizirano iznijela teorijski okvir za analizu anksioznosti i stresa kod mladih. Naučili smo da postoje različite vrste stresora - od problema na fakultetu do gužve u tramvaju. Također smo mogli čuti da svatko drugačije reagira i kontrolira razinu stresa koju proživljava, pri čemu smo se dotakli razlike između dobrog i lošeg stresa. Osim klasične podjele na dobar, stimulirajući stres (tzv. eustress) i negativni, tj. disfunkcionalni stres (tzv. distress), doc. dr. sc. Tanja Jurin definirala je i ključne razlike između akutnog i kroničnog stresa. Osim samih definicija, pojasnila nam je razne simptome koji se javljaju kod stresa i anksioznosti. Neki od klasičnih fizičkih simptoma su znojenje, glavobolja, crvenilo u licu, bol u trbuhu i sl. No, postoje i emocionalni simptomi, pa se sukladno tome osobe mogu osjećati uplašeno, zabrinuto, razdražljivo, nesigurno itd. Fokus je također stavljen na bihevioralnu komponentu, odnosno činjenicu da ovakva stanja mogu dovesti do promjena u ponašanju. S tim na umu, moguće je da će osobe koje se suočavaju sa stresom i anksioznošću iskusiti promjene koje će se odraziti na apetit, libido, kvalitetu sna, društvenost i ostale aspekte života. Jurin je zatim napomenula da se kod mladih ističe sklonost alkoholu i drogama u stresnim razdobljima poput sezone ispitnih rokova. Međutim, istaknula je da se nakon korištenja opojnih sredstava razina stresa i anksioznosti zapravo povećava. U konačnici - nije li ljepše prvo naučiti gradivo i onda proslaviti završetak rokova nego konstantno tulumariti i paralelno brinuti o činjenici da ne učimo dovoljno?




Nakon psihologinje Jurin uslijedila je jednosatna radionica „Anksioznost i stres menadžment u vrijeme ispitnih rokova“ koju je vodila univ. spec. klin. psih. Gordana Kamenečki, ujedno i trenutna zamjenica predsjednika Stručnog razreda za kliničku psihologiju HPK. Kamenečki je započela radionicu upitavši nas jesmo li često pod stresom, nakon čega su pojedinci podijelili svoje mehanizme nošenja sa stresom i anksioznošću (abdominalno disanje, joga, tjelovježba), a, također, čuli smo i svjedočanstvo o iskustvu paničnog napadaja i njegove sličnosti sa srčanim udarom. Nakon toga, objašnjeno nam je da ćemo ispunjavati upitnik za samoprocjenu razine anksioznosti prije i poslije konkretne vježbe. Nakon što smo po prvi puta ispunili upitnik, okrenuli smo stranicu i započeli sa središnjim dijelom radionice – vježbama imaginacije. Ugasili smo svjetla u dvorani, udobno se smjestili dok je u pozadini svirala umirujuća glazba, a psihologinja Kamenečki polaganim je ritmom krenula čitati tekst. Slušajući upute iz teksta, zatvorili smo oči, osvijestili smo disanje, udahe i izdahe, „otpuhnuli“ smo brige te krenuli zamišljati naše omiljeno mjesto, bilo stvarno ili imaginarno. Trebali smo detaljno zamisliti prostor u kojem se nalazimo (planina, kuća, more), miris koji nas okružuje (jabuka, lavanda, trava) te druge podražaje koje osjećamo (nalet povjetarca, zvuk zrikavaca, toplina vatrice). Prilikom našeg opuštanja u dvorani je vladao spokoj, nijedan mobitel nije zazvonio – ušli smo u stanje potpune mirnoće. Nakon uživanja u tišini, rečeno nam je da se vratimo u stvarnost kada se osjećamo da je pravo vrijeme za to. Na moje osobno iznenađenje, nitko nije odmah otvorio oči nego smo se svi još malo zadržali na omiljenom mjestu, na mjestu koje nas usrećuje. Otvorivši oči, uvidjeli smo da u prostoriji vlada neobično ugodna, sigurna i mirna energija, što je i sam dr. med. Handl kasnije komentirao. U publici su se zatim mogli čuti komentari poput: „Uh, ovo me baš umirilo, mogao bih zaspati“ ili „Čovječe, još mi samo dekica treba“. Iako su mnogi od nas osjetili potrebu za laganim drijemežom, bilo je vrijeme za drugo popunjavanje upitnika za samoprocjenu anksioznosti. Naravno, rezultati su pokazali da se velikoj većini, ako ne i svima, razina anksioznosti značajno smanjila. Čak je i Kamenečki komentirala da nije očekivala ovoliko drastično pozitivnu promjenu u rezultatima testa!





U opuštenom i zadovoljnom raspoloženju nakon radionice, imali smo priliku slušati psihijatra i psihoterapeuta Hrvoja Handla kako elaborira o mehanizmima suočavanja sa stresom. Predavanje je započeo citatom rekavši da se o čovjeku može puno saznati na temelju njegovih strahova. Objasnio je kako stres često potiče iz straha te naglasio da je u studenata strah od neuspjeha učestala pojava. Kako bi nam pobliže objasnio kvalitetne načine suočavanja sa stresom, Handl je posegnuo za knjigom Ajahma Brahna, iz koje je pročitao ulomak koji objašnjava uzaludnost stresiranja zbog stvari koje ne možemo kontrolirati. Predavač je zatim obznanio da situacije poput javnog nastupa u njemu ne izazivaju stres, no iznio je par primjera situacija koje su ga učinile poprilično anksioznim. Rekao je da se u takvim situacijama pokušava odvojiti od stresora, u čemu mu često pomaže meditacija. Približavajući se kraju svog predavanja, dr. med. ukazao je na problematiku digitalnog svijeta i sve veće otuđenosti među mladima, pri čemu je snažan naglasak stavio na važnost face-to-face kontakta i kvalitetne međusobne interakcije. Apelirao je na publiku da osvijeste količinu vremena provedenu na društvenim mrežama i način na koji to utječe na njihovu svakodnevicu. Saznali smo da trenutno postoji rastući trend kad je riječ o anksioznosti kod mladih, ali je Handl ujedno i objasnio da ne zahtijeva svaka anksiozna situacija stručnu pomoć, već je nekad dovoljno porazgovarati s osobom od povjerenja koja će nam smiriti živčani sustav.





Na kraju programa predavači su se pozabavili pitanjima iz publike. Saznali smo da se i oni sami suočavaju sa stresom i anksioznošću! Neki od njih nemaju problema s javnim nastupom, no zato su se prisjetili studentskih dana i preplavljujuće anksioznosti uzrokovane određenim kolegijima i zahtjevnim profesorima. Zvuči li vam to poznato? Također su komentirali problematiku stigmatizacije psihičkih bolesti na poslu, pri čemu su naglasili da nijedan poslodavac nema pravo gledati zdravstveni karton svog zaposlenika. Objasnili su kako u nekim situacijama poslodavci čak mogu imati koristi od zapošljavanja osoba s određenim mentalnim oboljenjima; osoba s OKP-om bit će izrazito temeljita u razvrstavanju i brojanju, zato bi bila savršen zaposlenik u npr. riznici, dok bi autističnoj osobi pristajao rad u arhivu. Nadalje, predavači su spomenuli i korelaciju između stresa te poremećaja u prehrani – mnogi ljudi pribjegavaju emocionalnom prejedanju, dok drugi zaborave jesti kad su pod stresom. Kako bi se takvi događaji spriječili, bitno je osvijestiti što radimo, koliko često i zašto. Nakon nekoliko digresija jedna osoba iz publike pitala je: „Što ako nikada ne budemo ok? Je li to moguće?“ Predavači su u istovremeno gromoglasno rekli: „DA“. U redu je ne biti okej, moguće je da se nakon neke situacije nikad ne oporavimo, nikad ne vratimo „na staro“, ali s protokom vremena, nekako se mijenjamo, modificiramo i živimo s tim. Predavači su istaknuli da je u takvim situacijama važno komunicirati, naći podršku, okružiti se ljudima koji te ne osuđuju, a, ako to ne pomogne, možda je vrijeme za traženje stručne pomoći. Poanta je sljedeća: nitko nema pravo krojiti ti put oporavka, nitko ti ne smije zanovijetati jer ne živiš u skladu s njihovim mišljenjem. Svatko najbolje poznaje samoga sebe i stoga svatko odlučuje za sebe. U tom duhu želim vam poručiti – nikada nemojte odustati od sebe. Vi ste tu, vi ste sposobni i vi to možete!




Za više informacija o radionici i samom projektu posjetite Instagram profil @pp.efzg



#ppefzg #anksioznost #stres #radionica #efzg #mentalnnozdravlje #psiholoskapotpora