Zasigurno se sjećamo početka 2021. godine, koji je pod plaštem svih tmurnih i tegobnih događaja, + vučemo još od kobne 2020. godine kao još jedan ornament nakalemio na sebe pokret #nisamtražila. U javnost su izašle strašne priče, žena i muškaraca, studentica i studenata, koji nisu do tada prijavili seksualno nasilje koje su trpjeli je na radnom mjestu, fakultetu ili drugdje. Naravno, odmah su se iste te žrtve, koje su se hrabro odlučile istupiti i prijaviti takav oblik nasilja, našle na meti napadača za koje najveći problem predstavlja, „zašto žrtve to nisu prijavile prije nego tek TADA“.
Kraj ove godine, umjesto u blagdanskom duhu, prepun je tweet-ova pokrenutih zbog jednog
hashtag-a, #nisamprijavila. Priče koje bude osjećaj nemoći, tuge, zgražanja i gađenja – prijave silovanja, seksualnog zlostavljanja, psihičkog maltretiranja i slično, PONAJVIŠE u partnerskim odnosima dovode do pitanja kakvo je to društvo u kojem živimo. Kako su nas roditelji učili da se odnosimo jedni prema drugima i ZAŠTO je i dalje najveći problem vremenski period koji je žrtvi trebao da prijavi nasilje koje je trpjela?
Kao što sam u naslovu spomenula, „domino efekt“ hashtagova zaslužan je za ovo planuće raznoraznih priča za koje bismo radije voljeli da nikad nismo pročitali. Žrtve nasilja osjećaju se sigurnije i konačno kao da se njihov glas čuje u okrilju takvog kolektiva dijeleći slična iskustva i traume. Mnogi/e nisu ni bili svjesni nasilja koje su trpjeli u svojim partnerskim odnosima jer su naučeni/e kako je to „normalno“.
Što nam govore ovakvi masovni pokreti i brojne priče koje se ne dešavaju „tamo negdje“ nego svuda oko nas? Trebamo li začepiti uši na takve krikove ili je pak to poziv da se nešto u društvu treba radikalno promijeniti?
Svatko, nažalost, može postati žrtva seksualnog nasilja, bez obzira na rod, spol, dob, odjeću koju nosi na sebi... Zastrašujući scenariji odvijaju se unutar obitelji, rodbine, škole, fakulteta, ureda. Ono što ovakvi pokreti žele jest promijeniti društvo kojemu je najveći problem žrtvina šutnja i „kako ne privući silovatelja“ te kako se obraniti. Ovakvi pokreti ukazuju na važnost zdravih odnosa na bilo kojem području djelovanja u životu. Uče nas da nitko nema pravo na bilo kakav način ugrožavati našu slobodnu volju te naposljetku kako je jedini krivac u cijeloj priči nasilnik / silovatelj, a jedini cilj odgojiti društvo bez takvih pojedinaca.
Za kraj ostavljam vam nekoliko Instagram profila na čijim je objavama i storyima podrobnije popraćena ova tema i slične teme socijalne pravde, seksualne edukacije i mnoge druge, a zaključno, nadam se da ćemo u i 2022. godinu ući s emancipiranijim i boljim društvom!