Između Istoka i Zapada: Crna Gora


Nikada od završetka Hladnog rata nije bilo važnije birati između Istoka i Zapada.

Uslijed ruske invazije na Ukrajinu, svakoj je zemlji Europe nametnut izbor: svrstavanje na

stranu slobodne Europe ili na stranu svijeta autokracije. Dok je većina svoj izbor

demonstrirala u prvim mjesecima invazije, izbor pojedinih europskih zemalja uvelike će

ovisiti o njezinim unutarnjim političkim zbivanjima narednih mjeseci. Jedna je od tih država i

Crna Gora, zemlja koja će 2022. godinu pamtiti po nestabilnosti vlasti, smjeni parlamentarnih

većina, izglednoj promjeni trojice premijera te sukoba aktera koji članicu NATO-a žele što

žurnije integrirati u Europsku uniju i onih koji je od te iste Unije žele udaljiti te je približiti

geopolitički neodlučnoj Srbiji Aleksandra Vučića te čak i Rusiji Vladimira Putina.


Kriza vlasti u Crnoj Gori počela je prvom demokratskom smjenom vlasti u državi 30.

kolovoza 2020. godine, kada su stranke opozicije s vlasti smijenile vladajuću Demokratsku

partiju socijalista. DPS je bila vladajuća stranka u Crnoj Gori od početka devedesetih te je u

vremenu postupne dezintegracije bivše države bila predvodnik pokreta za samostalnu Crnu

Goru. Predvođen dugogodišnjim premijerom, a danas predsjednikom države Milom

Đukanovićem, DPS se s ostalim procrnogorskim političkim opcijama borio te naposljetku

izborio za proglašenje neovisnosti Crne Gore na referendumu 2006. godine, čime je

obnovljena državnost zemlje izgubljena 1918. godine. Po proglašenju neovisnosti, DPS uz

status nacionalne crnogorske stranke preuzima i proeuropsku orijentaciju, pa će stoga DPS

pobjeđivati na nekoliko narednih parlamentarnih i predsjedničkih izbora kao predvodnica

koalicije Europska Crna Gora. Vlade predvođene Demokratskom partijom socijalista započele

su proces pregovora s Europskom unijom, pritom otvorivši 33 poglavlja o pristupanju Uniji te

potom zatvorivši 3 otvorena poglavlja, što čini Crnu Goru državom pregovaračem koja je i

trenutno najbliža članstvu u EU. Zapadno orijentirane vlasti nisu bile usmjerene isključivo na

europske već i atlantske integracije, što je naposljetku rezultiralo priključenjem Crne Gore

NATO-u omogućivši Savezu daljnje širenje na Zapadnom Balkanu. I dok su uspješne

euroatlantske integracije politički adut Demokratske partije socijalista u njezinom

donedavnom opstanku na vlasti, najjača politička opcija u Crnoj Gori već godinama nosi teret

korupcije, kao i većina političkih opcija koja se na vlasti očuva predugo. Ugledna je

neprofitna organizacija za istraživanja o demokraciji, političkim slobodama i ljudskim

pravima u svijetu Freedom House posljednjih godina iznijela brojne probleme s kojima se za

DPS-a suočavala crnogorska demokracija koja ima ambiciju svrstati se među zapadne

liberalne demokracije i zapadnu političku kulturu općenito. U svojim izvještajima za Crnu

Goru posljednjih godina vlasti Demokratske partije socijalista 2019. i 2020. godine, Freedom

House ocjenjuje Crnu Goru kao svega djelomično slobodnu zemlju, nedovoljno visokog

stupnja medijskih sloboda te sve izraženije razine političke korupcije koja zadire kako u

lokalne, tako i u visoke razine politike i političkih procesa. Problem predstavlja i deficit

neovisnosti pravosuđa koje ostaje podložno političkim utjecajima, kao i visoka stopa

kriminala od kojeg je medijski najzanimljiviji šverc cigareta. Za organizaciju je također

problematično bilo i povećanje ustavnih ovlasti predsjednika Crne Gore koje je uslijedilo

neposredno nakon što je dugogodišnji premijer i čelnik DPS-a Milo Đukanović izabran na tu

poziciju 2018. godine. Unatoč određenim uspjesima, teret vremena, ali i zarobljenost države u

korupciji i aferama vladajućih, doveli su do postupnih promjena javnog mnijenja te jačanju

opcija koje su kao prvu točku svojih političkih programa postavili borbu protiv korupcije i

organiziranog kriminala.


Nezadovoljstvo dotad nepromijenjenom vlasti rezultiralo je porazom Demokratske

partije socijalista na parlamentarnim izborima 2020. godine. Izborni su pobjednici 2020.

godine Demokratski front, koalicija stranaka prosrpske te uglavnom euroskeptične

orijentacije, Demokrati Crne Gore, liberalna proeuropska stranka te Ujedinjena reformska

akcija, proeuropska stranka usmjerena na borbu protiv korupcije. Nova je vlada, na čijem je

čelu bio Zdravko Krivokapić, započela drastičan zaokret u odnosu na politiku DPS-a. U

periodu od 2020. do 2022. godine vlada nije ostvarila nikakav napredak u pregovorima Crne

Gore i Europske unije, čime su pristupni pregovori de facto stavljeni na čekanje. Umjesto

ostvarenjem europske perspektive države vlada Zdravka Krivokapića bavila se prije svega

propitivanjem crnogorskog prava na državnost. Bliskost vlade i premijera sa srpskim vlastima

je neosporna, a politički je cilj najveće članice vladajuće koalicije, Demokratskog fronta, Crnu

Goru približiti Srbiji. To približavanje može biti ostvareno negiranjem, brisanjem ili

umanjivanjem temeljnih razlika između crnogorskog i srpskog naroda. Razlika na koju i

danas ciljaju prosrpski akteri u Crnoj Gori jest pravoslavlje. Njihova je težnja negirati

povijesno postojanje i djelovanje autohtone Crnogorske pravoslavne crkve te inzistirati na

tome da je jedina crkva prisutna u Crnoj Gori Srpska pravoslavna crkva. Naravno, s obzirom

da se neovisnost i etničko-kulturalna zasebnost pravoslavne zemlje očituje u postojanju

zasebne i nacionalno determinirane pravoslavne crkve, negiranje postojanja Crnogorske

pravoslavne crkve u Crnoj Gori predstavlja napad na pravo Crnogoraca na narodnost i pravo

na državnost. Zato je, uhvativši priliku dolaskom na vlast, vlada Zdravka Krivokapića

započela pripremu terena za potpisivanje Temeljnog ugovora između Crne gore i SPC-a o

crkvenoj imovini u Crnoj Gori koja je trebala pripasti SPC-u uz opravdanje kako je SPC

jedina pravoslavna crkva koja je postojala u Crnoj Gori. Naravno, to opravdanje ne nalazi

povijesne temelje s obzirom da u Crnoj Gori jest postojala Crnogorska pravoslavna crkva sve

dok je dekretom 1920. nije ukinuo Aleksandar Karađorđević. Takvo prekrajanje povijesti

izaziva napetosti ne samo za parlamentarnom govornicom, već i na ulicama.


Vlada Zdravka Krivokapića, međutim, nije bila dugog vijeka; neuspjeh u imenovanju

glavnog državnog tužitelja, sudaca Ustavnog suda, nastavka pregovora s EU te nacionalno i

vjerski temeljeni sukobi doveli su do toga da u travnju 2022. godine manjinski partner

Zdravka Krivokapića, proeuropski čelnik Ujedinjene reformske akcije Dritan Abazović,

oformi manjinsku vladu u kojoj će sudjelovati njegova URA te još nekoliko stranaka, a uz

vanjsku potporu oporbenog DPS-a. URA je stranka koja se na izborima 2020. predstavila kao

stranka koja se zalaže za građansku državu socijalno-liberalne političke orijentacije te

proeuropskih afiniteta. Od novoga premijera Abazovića se stoga očekivalo da tenzije, oko

kojih se značajno podijelilo društvo u Crnoj Gori, ostavi po strani i krene rješavati problem

blokiranih visokih institucija države te da se ubrzaju usporeni pregovori o pristupanju EU.

Novi se premijer u svojih prvih sto dana vlasti ipak odlučio baviti tenzijama. Unatoč

neodobravanju koalicijskih partnera i DPS-a, premijer Abazović je potpisao Temeljni ugovor

između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve u čijoj se spornoj preambuli negira djelovanje

Crnogorske pravoslavne crkve u Crnoj Gori kao jednog od temelja crnogorske državnosti i

samoga prava na postojanje. DPS-u i opoziciji nije preostalo ništa drugo nego da u kolovozu

ove godine smijene nekoć obećavajuću vladu tobože proeuropskog Dritana Abazovića. Time

je u svega nekoliko mjeseci srušena i druga vlada Crne Gore.


Od opoziva je prošlo više od dva mjeseca, a Crnu Goru čeka formiranje nove vlade,

treće od izbora 2020. godine. S obzirom da je raskol DPS-a i URA-e konačan, jedina

rekonstrukcija vlasti u aktualnom sazivu Skupštine Crne Gore podrazumijeva obnovu

koalicije DF-a, Demokrata i URA-e iz 2020. godine. Takva parlamentarna većina možda

isključuje korupcijom opterećeni DPS, ali podrazumijeva vladavinu onih koji ozbiljno tresu

temelje državnosti neovisne Crne Gore. Neovisno o tome hoće li Crna Gora trećega premijera

u godinu dana dobiti rekonstrukcijom ili nakon izvanrednih parlamentarnih izbora, podjele se

u društvu Crne Gore neće smiriti, a put kojim Crna Gora ide ostaje otvoreno poglavlje koje se

neće tako skoro zatvoriti.


#politika #crnagora #krizavlasti #europa #crkva