top of page
Writer's pictureIan Vragović

Kažu da nastavak ne može biti bolji od originala

Ponedjeljak je zasigurno svima najgori dan u tjednu, a ako tog dana imate i kolokvij, postaje barem duplo gori. Sjedim tako jednog poslijepodneva, kolokvij je taman prošao, a ja ne znam bi li se smijao ili plakao i razmišljam što sada raditi. I kako to uvijek biva, naručujem s Glova nešto za pojesti i planiram si pustiti neki dobar film, jer ipak- ne može se ići van usred tjedna. Upalim televiziju i odmah ugledam da se na HBO-u kao luda vrti reklamira za film Liga Pravde Zacka Snydera koji upravo počinje, odlučim da ću ga pogledati i tu počinje naša današnja priča...


Čim sam počeo gledati film, prošlo mi je kroz glavu: “pa ovo sam već gledao i to više puta”, kao pravom ljubitelju svih Marvel i DC filmova. Zavirim u sadržaj filma i shvatim da je to zapravo skroz novi film, te da ovaj traje puna četiri sata, za razliku od prijašnjeg koji traje "samo" dva. Razmišljam, imam li uopće vremena potratiti četiri sata- što ako film uopće nije dobar? Naposljetku, ipak odlučujem pogledati film do kraja. Na moje iznenađenje, film se pokazao izvrsnim, puno boljim nego izvorni i preporučujem ga svima koji vole gledati takve filmove. Kada filmoljupci i filmski kritičari komentiraju filmove, najčešće čujemo da se vode time da prerada nekog filma nipošto ne može biti bolja od originala. Mnogi tad smatraju da je baš taj jedan film bio odličan, da je započeo i završio na odličan način i da nije bilo potrebe za preradom ili nastavkom, te da previše nastavaka "razvodni" polagano priču i da to nikako nije dobro za neku filmsku franšizu. Moja današnja tema je upravo ta- pokazati da nastavci mogu biti bolji od samog originala i da nije uvijek prvi originalni film najbolji, iako se mnogi zasigurno ne bi složili sa mnom. “Brzi i Žestoki”, “Pirati s Kariba”, “Harry Potter”, “Igre gladi” i “James Bond” samo su neki primjeri filmova koji imaju jako puno nastavaka, ali svi ih volimo pogledati svaki put kada se emitiraju na televiziji, te ponovno i ponovno. Svaki nastavak tih filmova nastavio je prvobitnu fenomenalnu priču, a opet s druge strane, bio je sam po sebi fenomenalan, puno bolji od prethodnog. Često su sami nastavci puno kvalitetnije snimljeni, jer je tehnologija između nastavaka napredovala, te ih je moguće prikazati u kinu i u posebnim formatima kao što su 3D ili u 4D. Naravno, ako se u nastavke ubaci veći broj nerealnih scena, priča može početi gubiti svoj smisao. Vrlo često te pogreške idu na dušu novcem nezasitnim filmskim tj. producentskim kućama ili pak glumcima koji su željni samopromocije i koji žele što više zaraditi na snimljenim nastavcima filmova. S druge strane, pronalaze se i određeni filmovi koji nikada nisu dobili nastavak, pa nikad nećemo saznati kako je završetak bio zamišljen. Na sreću, većina filmova snimljena je prema knjigama koje možemo pročitati.


Naposljetku, svatko ima pravo na svoje mišljenje. Neki će tvrditi da nastavci nisu najbolja opcija, dok neki imaju potpuno drugačije mišljenje- smatraju da ih se treba snimati možda čak i više nego što je to trenutno slučaj. Činjenica je, nastavci su vrlo podcijenjeni i ne dobivaju onoliko kredita koliko bi zaista trebali. Nadam se da sam vam dočarao i prikazao da su nastavci bitni i da ima puno filmova koji ne bi uspjeli ispričati cijelu priču da nemaju svoje nastavke, a također i da ima puno filmova koji imaju fenomenalne nastavke. Iako je film koji sam ja uzeo za primjer ipak svojevrstan “rework” (prerada) više nego nastavak, nadam se da ćete ga pogledati i u njemu uživati, a s druge strane da ćete odbaciti mnoge predrasude koje ste možda imali prema nastavcima filmova. U idućem tekstu donosim vam “čašicu razgovora” sa zvijezdom u usponu hrvatskog sporta. Nadam se da vam je tekst bio dobar i da ste u njemu uživali.

.

.

.

.




Comments


bottom of page