Zamislite ovo: pričate bliskom prijatelju o teškom danu, stresu na poslu ili nekoj situaciji koja vam stvara napetost. On, s najboljom namjerom, kaže: “Ma, samo se smiri.” Ili još gore: “Drugi ljudi imaju puno većih problema.” Možda vam je poznata i fraza ’Vrijeme će sve izliječiti.’ U tom trenutku, umjesto olakšanja, osjećate se još gore – kao da vas nitko ne sluša. Čini se kao da su te fraze svuda oko nas. I možda ih koristimo i sami, a da nismo svjesni koliko mogu povrijediti sugovornika.
Razlog je jednostavan: ove fraze ‘gase’ razgovor, kao da udaramo kočnicu u trenutku kad osoba pred nama pokušava izraziti svoje osjećaje. Zvuče kao savjet, ali zapravo ‘isključuju’ emocije drugih ljudi. Kod sugovornika to budi osjećaj neshvaćenosti, što ga u konačnici navodi da se polako povuče iz razgovora.
Fraze koje ‘gase’ komunikaciju – i kako ih zamijeniti
Zašto su određene fraze toliko problematične? Profesorica Barbara L. Fredrickson, koja se bavi istraživanjem pozitivnih emocija na Sveučilištu u Sjevernoj Karolini, otkrila je da negativne ili pasivno-agresivne fraze ne samo da ne pomažu, već mogu pojačati osjećaj stresa i anksioznosti kod osobe koja ih sluša. Fredrickson je razvila teoriju ‘širenja i izgradnje’, prema kojoj suosjećanje i razumijevanje potiču stvaranje pozitivnih emocija koje pomažu u izgradnji emocionalnih resursa, čineći nas otpornijima na stres i bližima s drugima.Kada koristimo riječi koje odražavaju empatiju i podršku, umjesto da umanjujemo tuđe osjećaje, stvaramo prostor za iskrenu komunikaciju te pritom jačamo međusobnu povezanost.
Evo nekoliko fraza koje često koristimo, nesvjesni da mogu pogoršati situaciju. Zamijenite ih pristupima koji otvaraju komunikaciju i stvaraju iskreniji odnos:
„Samo se smiri"
– Bolja opcija: „Vidim da ti je ovo teško, kako ti mogu pomoći?" Ova zamjena pokazuje da prepoznajete tuđu zabrinutost i nudite stvarnu podršku.
„Drugi ljudi imaju puno većih problema"
– Umjesto toga: „Čini se da te ovo jako muči, slobodno mi reci više o tome." Ovim pristupom priznaje se osjećaj druge osobe, što pokazuje poštovanje prema njenim emocijama te pruža prostor za iskren razgovor.
„Nemoj ovo shvatiti krivo, ali…” / “Znam da se trudiš, ali…”
– Ove fraze, posebno zbog korištenja riječi ‘ali’, poništavaju sve pozitivno rečeno prije nje. Kada kažemo ‘ali’, sugovornik često zaboravi prvi dio rečenice i fokusira s samo na kritiku koja slijedi. – Isprobajte: „Imam nešto što bih volio podijeliti s tobom – jesi li voljan/voljna poslušati me?" ili ‘Vidim tvoj trud i želim podijeliti još nekoliko ideja koje bi mogle pomoći.’ Ovakav pristup smanjuje mogućnost obrambene reakcije i omogućuje sugovorniku da se uključi u razgovor.
"Moraš biti pozitivan/na"
– Bolje reći: „Razumijem da ti je teško. Kako se nosiš s tim?" Ova zamjena izbjegava minimiziranje osjećaja i daje do znanja osobi da prepoznajemo teškoće s kojima se osoba suočava.
"Znam točno kako se osjećaš"
– Umjesto toga: „Ne mogu ni zamisliti kako ti je, ali tu sam da te saslušam." Ova izjava pokazuje iskrenost i spremnost na podršku bez pretpostavki.
Zašto koristimo ‘toksične’ fraze?
Zašto često pribjegavamo ovim izrazima? Ponekad jednostavno nemamo alat za empatiju ili se osjećamo nelagodno s tuđim emocijama. Te fraze služe kao ‘emocionalna skretnica’, kojom nesvjesno izbjegavamo dublje razgovore jer nismo sigurni kako reagirati. Istraživanja Carla Rogersa, jednog od pionira u psihoterapiji, dokazuju da je empatija ključ za povezivanje. Rogers je pokazao da kada ljude slušamo s razumijevanjem i bez predrasuda, oni se otvaraju i osjećaju se sigurnima. Suprotno tome, fraze poput „Ma nije to ništa" djeluju kao „emocionalni zidovi" koji udaljuju ljude od nas.
Kako izbjeći ’stonewalling’ i poboljšati komunikaciju?
U trenucima emocionalnog preopterećenja, ljudi često pribjegavaju stonewallingu ili ‘podizanju zidova’ - jednom od najštetnijih komunikacijskih obrazaca u međuljudskim odnosima. To je trenutak kada osoba potpuno prekine komunikaciju, emocionalno se povuče i podigne nevidljivu barijeru između sebe i sugovornika. Iako ova reakcija često nije namjena i može biti rezultat duboko ukorijenjenih obrazaca izbjegavanja sukoba, njezine posljedice mogu biti razorne za odnose - stvaraju emocionalnu distancu i produbljuju nerazumijevanje.
No, postoji način da se taj zid pretvori u most. Komunikacija temeljena na podržavanju nije samo izbjegavanje ‘podizanja zida’ ili toksičnih fraza - ona je aktivno građenje sigurnog prostora za dijalog. Kada zamijenimo obrambene mehanizme iskrenim zanimanjem i spremnosti da zaista saslušamo osobu pred nama, događa se značajna promjena. Rogers i Fredrickson su svojim istraživanjima pokazali kako upravo aktivno slušanje i autentično suosjećanje grade temelje povjerenja i sigurnosti u odnosima. Čak i naizgled male promjene u načinu na koji se izražavamo mogu imati iznenađujuće snažan učinak, otvarajući vrata dubljim i iskrenim razgovorima.
Važnost neverbalne komunikacije
Nemojte zaboraviti da riječi nisu jedino što je važno – kako se ponašamo tijekom razgovora također ima velik utjecaj. Istraživanja pokazuju da neverbalna komunikacija čini više od polovice poruke koju prenosimo. Održavajte kontakt očima, koristite otvoren govor tijela i nježan ton glasa – sve to pomaže u stvaranju sigurne i empatične atmosfere za razgovor.
Osvježite svoje komunikacijske vještine i počnite obraćati pozornost na to što govorite i kako se ponašate prema drugima. Svaka mala promjena u vašem načinu izražavanja može donijeti veliku promjenu u odnosima. Kada prepoznate i promijenite obrasce koji guše komunikaciju, stvarate prostor za autentičnu povezanost i međusobnu podršku. To je jednostavan, ali snažan korak prema boljoj komunikaciji i dubljim odnosima.
Comentários