Kako možemo predvidjeti i osigurati uspjeh?

Kao studentica poslove ekonomije, neprestano sam okružena poslovno ambicioznim pojedincima (više i manje) te svakodnevno slušam njihova očekivanja, ciljeve pa i definitivnu sigurnost popraćenu čvrstim vjerovanjem u određen rasplet događaja. Iznimno mi je zanimljivo slušati načine na koje moji prijatelji i poznanici sada formiraju budućnost u razne oblike, ali svima nam je jedna psihološka pojava zajednička (tj. biti će zajednička kada se ciljevi ostvare).


*Nadam se da svi koji se prepoznaju u ovom tekstu mi neće zamjeriti što na njima analiziram i potvrđujemo pojave iz društvene psihologije koje proučavam u slobodno vrijeme.


Samoispunjavajuće proročanstvo jest fenomen predviđanja ili očekivanja pojedinca da će se određena pojava obistiniti što se zaista i dogodi kao posljedica tog vjerovanja pojedinca i njegovog ponašanja koje prati to vjerovanje. Ovaj fenomen sugerira da vjerovanje ljudi utječe na njihovo djelovanje. Iako je ova pojava logična i većini ima smisla (što je opet psihološka pojava pod nazivom sklonost potvrdi), javljaju mi se pitanja: koliko olakšavamo sebi određeni posao čistim iskrenim vjerovanjem u ostvarenje cilja? Bi li se to moglo izračunati? Stvara li veći broj ciljeva manjak zaokupljenosti našeg mozga jednim glavnim pa ćemo zbog toga trebati više djelovati nego što bismo to trebali u slučaju jednog definitivnog cilja?




Ako ne uspijemo u provođenju nekog cilja, jesmo li stvarno vjerovali (i imali želju) da ćemo to ostvariti?


Na ovu temu rađena su brojna istraživanja u posljednjih šezdeset godina. Sva ukazuju na to da vlastito ili tuđe vjerovanje u nečiji uspjeh pojačava intenzitet postignutog uspjeha i ostvarenja pojedinca. U nekim istraživanjima znanstvenici su pokušali to odrediti i brojem pa su poslovnom uspjehu dali između 30 i 50 % veće šanse za izvršenje zbog samog vjerovanja. Smatram da se ljudske pojave ne mogu (nažalost) mjeriti brojevima jer je svaki karakter individualan i drugačiji. Iako bi bilo iznimno zadovoljavajuće znati kolike točno šanse imamo za uspjeh u određenom zadatku, previše je faktora koji utječu na to u stvarnom životu. Pa ipak, iako se ne može odrediti točan postotak uspješnosti koju ostvarujemo samo vjerovanjem, jasno da ono ipak sadrži dovoljnu količinu koja itekako čini razliku.


Samoispunjavajuća proročanstva mogu biti jednako pozitivna kao i negativna.

Vjerujem da nam se svima dogodio ispit koji smo pali jer smo imali osjećaj da ćemo pasti. Imati osjećaj da će se nešto negativno sigurno ostvariti ne stimulira mozak na rad i traženje rješenja, već upravo suprotno - naš mozak traži načine na koje bi sabotirao određenu aktivnost. Važno je uzeti u obzir da se ovakve odluke najčešće ne događaju na svjesnoj razini našeg razmišljanja, ali se mogu pokazati kroz osjećaj da ćemo pasti. Naravno, nisu sve pojave u životu relativne i promjenjive jer bi to značilo da većina ljude sebe sabotira u određenom djelovanju stoga bismo u jednadžbu trebali uzeti i neke institucionalne i nepromjenjive činjenice poput toga da nam je zrak potreban za disanje.

Dakle, nije sve relativno. Ili možda jest, ali mi još nismo u mogućnosti savijati tu stvarnost, stoga ćemo ipak neke stvari uzeti kao dane.



Socijalna psihologija samoispunjavajuće proročanstvo definira kao proces putem kojeg pronalazimo potvrdu i dokaz za stereotipe, mišljenja i stavove u koje smo sigurni tako što vlastitim, često nesvjesnim, postupcima prema nekome ili nečemu uzrokujemo njihovo stereotipno ponašanje. Dakle, svojom potrebom da bismo dokazali da smo u pravu, a zatim i djelovanjem, možemo toliko jako utjecati na ljude i pojave da ćemo na kraju modificirati njihovo ponašanje dok se naše pretpostavke ne pokažu točnima.

Osobno smatram da je ovo iznimna karakterna mana većine ljudi, jer stvari, osobe i pojave nikad nisu jednolične i jednostavne kako se doimaju na prvu. Iako naš mozak napravi prvu procjenu svake situacije kroz nekoliko sekundi, ne bismo mu trebali dozvoliti da na temelju prethodnih iskustava neku novu okolnost poistovjeti s nečime od prije.

Ali, nakon tog propitkivanje vlastitih stavova i emocija važno je formirati mišljenje o određenoj pojavi i uklopiti to mišljenje u svakodnevno djelovanje. Ne možemo ostvariti neki cilj ako smo previše nesigurni u to što uopće jest naš cilj ili ga svaki dan mijenjamo. Vjerovanje u nešto što će se ostvariti se postiže vjerovanjem u sebe i svoje sposobnosti, a temelji se na dosadašnjoj uspješnosti.


Povezala bih ovo i s činjenicom da se ambiciozni ljudi okružuju ambicioznim ljudima jer jedni druge vide kao resurs kojeg mogu iskoristiti u budućnosti, ali i željom za odobravanjem od nekoga tko nam se čini na dobrom putu da ostvari svoje snove. I ne samo da se okružujemo ambicioznim ljudima, već neki oblik poticanja i istih karakteristika tražimo u svemu što radimo - glazba, poznate osobe, odijevanje... U samoispunjavajuće proročanstvo često se miješa i vjerovanje da ponašanjem poput tko je uspio, možemo uspjeti i mi. Ali za razliku od kuhanja, u životu ne postoji jedan jedinstveni recept koji može garantirati uspjeh.



Kao zaključak ovog članka htjela bih iznijeti svoje definitivno mišljenje o ovoj pojavi na putu do uspjeha. Iznimno je važno vjerovati u sebe i u svoje ciljeve jer ćemo ih tako sigurno lakše i brže ostvariti, ali isto tako samo zato što neke pojave predvidimo točno, ne bismo smjeli sve oko nas uzimati zdravo za gotovo, a pogotovo aspekte života koji utječu na našu karijeru i poslovnu budućnost. Pa ipak, neka mišljenja treba formirati i definirati jer ne možemo djelovati s glavom punom upitnika i propitkivanja. Kao i u svemu u životu, idealno bi bilo biti umjeren.


Također, smatram da je najveća pogreška reći da je zacrtani cilj (naš ili nečiji) nerealan ili neostvariv jer vjerovanjem u sebe i svoje bližnje olakšavamo putovanje i ostvarenje tih ciljeva.






#samoispunjavajuće #proročanstvo #uspjeh #ambicija #predviđanje #ciljevi #vjerovanje #psihologija #fenomeni


151 views0 comments

Recent Posts

See All