Ljeto je, sunce sja, ptičice pjevaju, more nas zove, a fakultet pada u mali glasić u kutku uma i periferije naših misli. Za nas privilegirane, koji smo u mogućnosti da skoknemo do najbliže obale tijekom nepodnošljivih ljetnih vrućina, to su sjajne vijesti. Možda ste se zaputili sami, možda s obitelji ili s prijateljima, a možda ste tu za ljetni posao. Tko zna? Kad smo kod toga, tko zna gdje nabaviti pravi ljetni ručak ili večeru? Fina pečena ribica, školjke u soku, hobotnice, lignje, rakovi... Ali to je skupo, nije li? Možda nemamo novaca za takav ekstravagantan ručak ili nitko u blizini ribicu ne prodaje. U toj situaciji na pamet nam padaju ljetni sportovi, među ostalima i ribarenje. Ako ste kao ja i mislite da bi se mogli okušati u samostalnom hvatanju svog ručka, možda biste prvo htjeli čuti kako je završio moj pokušaj. Ili dva... Ili tri...
Ako ste se namjerili na ribice, ne očekujte da će vam skakati u ruke. Nisu ni one toliko blesave koliko se mi nadamo. Bilo da imate štap ili običnu tunju, evo par stvari koje bih voljela da su mi rekli prije no što sam se oko 4 ujutro zaputila u svoj prvi samostalni ribolov, s nadom u srcu i velikim očekivanjima maštajući o svom veličanstvenom ulovu i nadolazećoj večeri. Ne moram valjda ni spomenuti da to nije baš tako bajno završilo.
Za početak, udice zapinju, računajte na to. Pretpostavljajući de ćete loviti s kraja (većina ljudi nema brod), samo jedna nikako nije dovoljna. Veličina ovisi o ciljanoj ribi, no ako nema specifičnih na umu, one od centimetra-1,5cm su dobar izbor. Ovo kažem zato da ne stojite kao blesavi na rubu i natežete pola sata u nadi da vegetacija dolje popusti. Olovo nije pitanje, već potreba. Opskrbite se njime dobro prije nego li se zaputite u bilo kakve avanture ili ćete kao ja završiti sa sitim ribama i praznog želuca jer vam mamac sporo tone, a male ribe vole grickati. Nož treba biti dio vašeg ribičkog pribora, najbolje od nehrđajućeg čelika i ne zaboravite ga naknadno oprati od morske soli. Hrđa nije dobra za probavu koliko čujem. Ne treba vam ništa skupo, moj nož je bio mali oštri nožić iz Kika kojeg sam platila 6kn i služio me dobro (prije nego je zahrđao...).
Različit mamac dolazi s različitim uputama. Na otocima se najčešće lovi svježim dagnjama koje lokalni ribari (amaterski ili ne) drže u moru u manjim mrežicama vezanim za konope ili, ako ga imaju, za svoj brod. Kako su dagnje široko dostupne diljem Jadranskog mora, ako imate masku i malo volje i vremena možete i sami skupiti svoj mamac, najbolje s konopa broda ili stijene. Ne želite školjke koje rastu na lancima i drugoj hrđi. Idealno su to male i srednje dagnje jer mogu cijele stati na udicu bez rezuckanja koje bi moglo poremetiti njihovu iskoristivost. Naime, dagnje su vrlo mekan mamac i, ako nisu pravilno postavljene na udicu, lako ispadnu ili se pojedu prije nego riba pošteno zagrize. Pravilan način za nataknuti dagnju na udicu je iskorištavajući crno-ružičasto mišićno tkivo školjke. Naizmjeničnim nabacivanjem mišić-meko tkivo-mišić, dok uvijaš čitavu školjku tako da prekrije udicu, siguran je način da tvoj mamac potraje, a tebi se posreći. Za dodatnu sigurnost, na školjku se može namotati i tanka nit silikona da je učini kompaktnijom na udici. Alternative su smrznute lignje, srdele, kozice, račići, rakovi samci, crvići i sigurna sam mnogo toga o čemu ja pojma nemam, stoga se o onom što vama odgovara kao mamac morate sami bolje informirati.
Druga bitna stvar za ribolov je stav. Vaše strpljenje i volja najveće vam je oružje jer jednom kad započnete s ribolovom (ako nemate brod i lovite s kraja), morat ćete stajati. Jako dugo stajati. Budite spremni na ne surađujuće ribice, vjetar, sunce, kišicu i hladnoću kraj mora koja će vam se uvući u kosti i u mišiće. Bez obzira imate li na čemu sjediti ili ne, ukočit ćete se. Čak i s temperaturama kakve jesu gdje je noću 28 stupnjeva kad počne puhati (a hoće), večer naglo neće biti tako topla kako ste mislili. Dakle, uzmite nešto dugih rukava sobom. Boca vode i sendvič isto nisu loša ideja. Od slanog zraka i dugotrajne koncentracije, čovjek ogladni i dehidrira.
Najbolje je loviti noću i ranom zorom, prije no što sunce izađe i pojave se male napasti ose. Vjerujte mi kad vam kažem da ne želite u 6.30-7 ujutro bježati od roja nekih 30-ak osa, koje misle da tvoj ribički štap miriše super i vole letjeti po tebi i njemu. Trebalo nam je pola sata i dva uboda da ja i moji kolege uspješno skupimo svoje stvari i još 15 da se otarasimo zadnje tri ose koje su nas pratile doma. Što me vodi do još jednog savjeta. Ostaci mamca, ljušture, bilo kakav odbačen ili nekoristan komad mamca koji zgodno sjedi pored vas, poziv je na gozbu osama. Sve se to ne drži vama pored nogu, već leti u more gdje će biti mali zalogajčić ribama koje želite da budu zalogajčić vama. Mamac koji planirate koristiti držite pored vas, unaprijed narezanog u vrećici koju otvarate po potrebi.
Ako se ne želite neplanirano kupati u odjeći, a stojite negdje u mraku pored ruba, predlažem ponijeti bilo kakvo osvjetljenje i biti svjesni gdje stojite. I, ako možete izbjeći ribolov na plaži, tako i učinite jer jednom kad se udica zapetlja u bove, travu ili kamenje, vrijeme koje provedete stavljajući novu nikada nećete vratiti.
Zadnji savjet, isto jako bitan. Kad lovite s tunjom, pazite kako odlažete krenu pored sebe jer otpetljavati je nakon što ste se previše uzbudili i požurili zbog svog prvog ulova nije vrijedno svih riba i vremena koje ste izgubili u procesu. Dakle, kad čujete “gric”, samo polako vucite, pazite kako odlažete krenu i sve će biti ok.
Nakon puno petljanja, zgoda i nezgoda (i malo ulizivanja susjedu za ukrcaj na njegov brod), napokon sam i ja ribu ugrizla za rep i ti arbuni bili su vrijedni moje muke. Imajte, dakle, na umu moje iskustvo i učite iz mojih grešaka i možda puno prije mene (i s puno manje problema) završite s tanjurom pečene ribe za vas i vaše malo društvo.
Do slijedećeg puta,
puno sreće, ribe i pozdrava!😊 🐟🐟🐟