Svi smo tu rečenicu barem jednom čuli u svom životu. Čak i kada opravdavate svoje laži, najčešće kako biste se prikazali u boljem svjetlu, važno je biti svjestan da su one poput ožiljaka - ostavljaju trag. Male, ‘bijele’ laži, koliko god bezopasno izgledale, često skrivaju neizgovorene emocije i misli te u nama ostavljaju osjećaj nepovjerenja. Shvaćanje ove praznine koja ‘pali naše senzore’ te nas dovodi do pomisli “Joj, nešto nije u redu” ključna je u našoj potrazi za istinom.
Naš najveći ‘adut’ je neverbalna komunikacija. ‘Neverbala’ obuhvaća sve što komuniciramo bez da koristimo riječi. Kako sjedite, predmete koje vežete za sebe; torba, knjiga, olovka ili otmjeni auto, svi ovi predmeti komuniciraju za vas. Zapravo, cijeli dan komuniciramo bez da smo rekli iti jednu riječ. Primjerice, možete vidjeti izraz lica svog prijatelja i odmah znati da nešto nije u redu. Naše radnje ili ‘signali’, pogotovo oni suptilni, mogu nam otkriti puno više od samih riječi. Ovi signali često otkrivaju stvarne namjere te nam omogućuju da prepoznamo kada netko laže – čak i kada tvrdi da je to učinio "za naše dobro".
Jedna od nesumnjivo najvažnijih studija na temu neverbalne komunikacije je istraživanje koje je 1967. godine proveo Albert Mehrabian, profesor psihologije sa Sveučilišta UCLA. Ovim istraživanjem utvrđeno je poznato "7-38-55 pravilo". U suštini, kada je u pitanju komunikacija osjećaja i stavova, pravilo kaže da samo 7 % dojma dolazi iz samih riječi, dok 38 % proizlazi iz tona glasa, a čak 55 % iz neverbalnih signala, uključujući mimiku i geste.
Mehrabian i njegovi kolege analizirali su kako ljudi reagiraju kada su verbalni i neverbalni signali u sukobu. Ispitanicima su predstavljene riječi s pozitivnim značenjem, izgovorene tonom ili popraćene izrazima lica koji nisu bili u skladu s tim značenjem. Rezultati su pokazali da su ljudi skloni vjerovati neverbalnim signalima više nego samim riječima kada dođe do neusklađenosti, čime je naglašena važnost tona i govora tijela u prenošenju emocija.
Laži mi...ili nemoj?
Nije ništa. Dobro sam.
Ove su optužbe potpuno neutemeljene.
Tvrtka nije bila svjesna nikakvih prekršaja.
Volim te.
Samo su neke od desetaka pa čak i stotina laži koje svakodnevno čujemo. Kroz povijest smo se ustrajno trudili pronaći načine za njihovo otkrivanje. Od srednjovjekovnih sprava za mučenje do suvremenog poligrafa, iskušavali smo sve moguće metode kako bismo dobili uvid u ljudsku psihu. No, uz sve pokušaje još nismo došli do eliksira istine.
Kako prepoznati laž?
Prvi korak u prepoznavanju laži je aktivno slušanje i promatranje. Morate biti prisutni, svjesno sudjelovati u razgovoru te ukloniti distrakcije.
Kontakt, u svakom je aspektu najvažniji pokazatelj laži. Od fizičkog dodira do kontakta očima pa čak i simboličkog kontakta, ovo su sve nezanemarive stavke.
1. Fizički kontakt
Ljudi borave u svojim zonama udobnosti, a kada im se ta privilegija oduzme ili kada lažu, često se počnu fizički udaljavati. Manjak fizičkog kontakta ili održavanje distance može ukazivati na osjećaj nelagode ili nesigurnosti u situaciji, što povećava mogućnost laži.
2. Izbjegavanje kontakta očima
Lažljivci izbjegavaju kontakt očima jer kada gledamo nekoga u oči, šaljemo poruku da ga zaista ‘vidimo’ , što u njihovom slučaju definitivno nije poželjno. Umjesto toga, sklanjaju pogled ili gledaju u stranu dok govore.
3. Simbolički kontakt
To jest manjak istog, lažljivci se manje referiraju na sebe kada daju lažne izjave. Oni govore ili pišu više o drugima, često koristeći treće lice kako bi se distancirali i odvojili od svoje laži. Što zvuči manje uvjerljivo: "Apsolutno nikakva zabava nije održana u ovoj kući" ili "Nisam ovdje organizirao zabavu"?
Što vaše lice kaže o laži?
I za kraj, jedan od najočitijih pokazatelja laži: ekspresivnost lica. Izrazi lica mogu biti važni indikatori istinitosti. Osoba koja laže, često, pokazuje nesuglasnost između onoga što govori i svog izraza lica.
Kroz ovu kratku vježbu steći ćete uvid u neverbalne poruke koje šaljete drugima. Pokušajte provesti ovu vježbu sami: pružite sebi jako loše rukovanje. Dignite ruku u zrak i dajte si najgore rukovanje koje ste ikad doživjeli. Zašto vaše lice reagira tako? Nikad u vježbi nije rečeno da je potrebno napraviti 'lošu' ili 'neugodnu' ekspresiju lica. Usprkos tome, to se ipak događa, vaše lice govori tisuću riječi, čak i kada toga niste svjesni.
Laži su često poput magle - zamagljuju našu percepciju stvarnosti. U svijetu gdje su istina i povjerenje temelji za izgradnju odnosa, nikada ne smijemo zaboraviti moć neverbalne komunikacije. Istina ne leži samo u onome što kažemo, već i u načinu na koji to govorimo.
Comments