Ljeto se polako bliži svome kraju; dani postaju kraći, a noći duže. Polako zatvaramo svoje ljetne ormare s toplim sjećanjima koja će nas grijati sve dok jesen ne pokuca na naša vrata.
Jedno od tih toplih sjećanja ovoga ljeta htjela bih podijeliti s tobom. Htjela bih da dobiješ ideju o onome što sam ja imala priliku doživjeti, a što bih rado htjela da uspiješ i sam „okusiti“.
Odakle da krenem?
Pa najbolje ispočetka…
Svako ljeto u zadnjem tjednu mjeseca kolovoza održava se kamp Činta za mlade na otoku Ugljanu pod vodstvom studentske organizacije STEP. Kamp je kršćanske tematike te je primaran cilj omogućiti duhovan rast kroz razne radionice, sportove i zabavne igre, svježinu mora, zalaske sunca i, naravno, vrhunsku ekipu. Raspon godina za sudionike (studente i mlade) iznosi od 18 do 27 godina, a cijena iznosi 1000 kn (hrana i smještaj).
S obzirom da sam se prijavila po prvi put, zaista nisam znala što očekivati…
Iako sam čula samo pohvale od ljudi koji su već prethodnih godina sudjelovali u kampu, nije isto kao kada to i sam proživiš. Stoga, nisam postavljala neka previsoka očekivanja. Očekivala sam mlade ljude željne zabave i odmora prije nego što zasukaju rukave za ispitne rokove koji ih čekaju na jesen.
Sada, gledajući retrospektivno, moram priznati da su moja očekivanja bila vrlo oskudna…
„Sada, gledajući retrospektivno, moram priznati da su moja očekivanja bila vrlo oskudna…"
Kamp je nadmašio sva moja očekivanja
Zaista se nisam nadala da će kamp ostaviti toliki utisak na mome srcu. Sa sigurnošću mogu potvrditi kako nije prošao niti jedan dan, a da me nije obogatio na duhovnoj, emocionalnoj ili intelektualnoj razini. Brojne radionice, rasprave, rad u grupama, trenuci slavljenja uz glazbenu pratnju dali su mome biću maleni (ali dovoljno snažan) odsjaj Neba.
Kako je program pružao puno slobodnog vremena, ono nije isključilo produbljivanje međusobnih odnosa, naprotiv – stvaranje vječnih prijateljstava!
Ono što me je posebice fasciniralo, bila je međusobna suradnja mladih ljudi s istim ciljem, okupljenih na istom mjestu u isto vrijeme koji, poput dijelova jednoga tijela, rade na izgradnju istoga.
„…dali su mome biću maleni (ali dovoljno snažan) odsjaj Neba.“
Toliko me je ljudi ohrabrilo sa svojom mudrošću, svojim načinom života, pristupu vjeri i njihovim predivnim talentima koji su na kampu zaista doživjeli svoj vrhunac.
A ono što me ponajviše ohrabrilo bila je njihova ljubav.
O tih sedam dana zaista bih mogla još mnogo pisati, no mogu li riječi dovoljno opisati ono što se dušom osjeća?
Ako sam na koji način probudila iskru u tebi i želju da se pridružiš iduće godine, možeš zapratiti STEP na društvenim mrežama, gdje ćeš saznati više informacija.
Veselim ti se! <3