Longlegs (hrv. Sakupljač duša) je živi dokaz da ispravni marketing može napraviti čuda za film. Umjesto uobičajenih najava, promoviranje je započelo izbacivanjem tajnovitih videa kraćih od minute koji su sadržavali poruku, odnosno rečenicu, praćenu jezovitim vizualom. Ove nejasne poruke su zbunile i zaintrigirale gledatelje, a znatiželja o premisi filma je sve više rasla. Sve je kulminiralo izlaskom najavnog videa koji je neupitno jedan od najboljih koje sam ikad pogledala. Trailer je otkrio jedino da se radi o serijskom ubojici kojeg lovi FBI, a ostatak je popunjen izmjenjivanjem brzih slika i glasnih, uznemirujućih zvukova. Ukratko, promotivni materijal za Longlegs je dotaknuo znatiželju gledatelja i probudio uzbudljivi strah koji traži svaki horor fan. Već sami naslov filma otvara pitanja, jer što uopće znači „Longlegs”? Maksimalno podizanje interesa je postignuto jednostavnim trikom – a to je minimalno otkrivanje informacija o nadolazećem filmu. Iako toliko jednostavno, strategija ne otkrivanja se, u masi današnjih trailera koji prikazuju 50% radnje filma, itekako ističe. Zbog toga se marketing dojmio nevjerojatno originalnim i predstavljao je nešto za čime filmska industrija žudi. Osobito dobro je funkcionirao za horor-triler kojemu je otkrivanje misterija već postavljena kao glavna ideja.
Ni sama dugo nisam bila ovoliko zaintrigirana nadolazećim filmom, i nadala sam se da će istražiti novu sferu koja se inače ne viđa u hororima. Mračna, uznemirujuća estetika praćena brzom izmjenom slika je u meni stvorila nadu da će Longlegs biti uistinu strašan horor koji će me držati budnom po noći.
Na kraju, koliko ovih očekivanja je bilo ispunjeno, i ističe li se Longlegs u svijetu horora? Pokušat ću sažeti radnju bez da otkrijem previše detalja.
Lee Harker je FBI agentica kojoj je dodijeljen slučaj serijskih ubojstava četveročlanih obitelji. Iako je poznato da ubojstva uvijek počini otac obitelji, FBI vjeruje da je umiješana treća osoba. Naime, u svakoj kući je ostavljeno šifrirano pismo napisano istim rukopisom. Zbog bizarne prirode ubojstava, nepoznato je na koji je način autor pisama, koji sebe naziva imenom „Longlegs”, umiješan. Harker uspijeva ući u trag ubojici, a usput otkriva povezanost vlastite prošlosti u cijelu situaciju. Tko je Longlegs, što želi, i kako uspijeva ubiti a da ne bude fizički prisutan na mjestu zločina? Sama činjenica da postoji čovjek sposoban manipulirati u tolikoj mjeri je dovoljno zastrašujuća, bez da uopće razmotrimo prisutnost nečeg „natprirodnog”. Film odrađuje odličan posao u približavanju straha od nepoznatog. Moram pohvaliti odličnu režiju, estetiku američkog predgrađa, zvukovne efekte i izvedbe glumaca. Napeta atmosfera je postignuta dugim snimkama usredotočenim na jedan detalj gdje čitavo vrijeme iščekujete da će nešto iskočiti, što se na kraju ne dogodi. Primjer je scena s početka gdje Longlegs agentici Harker ostavlja pismo u kući, koju smatram najjezivijom u filmu, unatoč svim kasnijim šokantnim događajima. Odsustvo neočekivanog iskakanja iz mraka je jedan od detalja koji izdvaja Longlegs od većine horora i dokazuje da se napetost može postići na druge načine. To ne znači da nema strašnih ili neočekivanih scena, ali one nisu pretjerane. Prisutni su i brzi bljeskovi neprijatnih slika, slično kao u najavi. Prva trećina filma izgrađuje osjetnu atmosferu i pobuđuje znatiželju, a nazvala bih ju istinski jezivom. Osim vrlo očitog nagoviještanja budućih događaja, priča tečno funkcionira. Dijalozi djeluju pomalo neugodno i neprirodno, ali to se donekle može prepisati namjeri stvaranja dodatne nelagode.
Druga trećina filma, u kojoj se počinje nazirati rješenje misterija, je zbunjujuća više nego bilo što drugo. Pokazatelji da bi umiješano moglo biti nešto više od običnog čovjeka postaju sve izraženiji. To me dovodi do zadnje trećine i konačnog otkrivenja.
Kraj je najupečatljiviji dio filma i ostavlja onaj krajnji okus po kojem će ga se gledatelji najviše sjećati. Nažalost, Longlegs mi je u ustima ostavio okus razočaranja. Nakon suptilnog i pametnog uspostavljanja jezivosti, veliko otkrivenje misterija ispada krajnje pretjerano. Svaki detalj se otkriva u dugačkoj retrospektivnoj sceni. Glavni problem toga je osjetna namjera da zastraši i iznenadi gledatelja, što u stvarnosti ima kontraproduktivan učinak. Tematika rješenja je svakako zastrašujuća, ali izvedba je toliko pretjerana da ubija svaku trunku prijašnje uspostavljene jezive atmosfere. Od zadnje rečenice sam se posebno naježila, ali ne na onaj dobar način. Na kraju, doživljaj koji sam imala je da je Longlegs još samo jedan u nizu zaboravljivih horora, i to jedan od manje strašnih. Horori kao žanr se susreću sa specifičnim pitanjem koliko toga točno trebaju otkriti. Ako otkriju premalo, suočavaju se s rizikom da će percepcija biti da je u razradu priče uloženo premalo truda. S druge strane, ako otkriju previše, riskiraju ubijanje napetosti i straha od nepoznatog. Ovo je bila zamka u koju je upao Longlegs, koji je osobito zbog režije i estetike, morao zadržati osjećaj anksioznog neznanja. Ispalo bi bolje da se držao aspekta misterija i trilera, u kojem je ubojica mogao biti običan čovjek, možda sa sugestijom nečeg natprirodnog i zlog. Susret s ljudskim, vrlo zlim ubojicom je mogao biti jednako strašan, ili čak strašniji. Kada uzmemo u obzir nevjerojatnu izvedbu Nicolasa Cagea, ovaj pravac bi itekako dobro funkcionirao.
U zaključku, Longlegs nije ni u kojem pogledu užasan horor. Kada pogledamo sve aspekte, spada u jedne od boljih horora godine. Međutim, ni blizu nije dostigao svoj puni potencijal. Mnoga obećanja koja su davali promotivni videi nisu ispunjena, te na kraju ostaje blago razočaranje. To je djelomično posljedica visokih očekivanja potaknutih briljantnim marketingom. Kreativnost uložena u ovaj film se ne može poreći, a neostvareni potencijal je nešto za čime žalim. Nažalost, iako priča nije loša, utopit će se u masi horora i njihovih „šokantnih krajeva” koje sam vidjela već tisuću puta.
Comments