Moja razmišljanja: majmuni i ping-pong

Razmišljam nešto... Pa čovječe, nisam dugo objavio članak. Kakva tragedija... znam, znam.

No, razlog je jednostavan. Ovih dana, tjedana, mjeseci ,natrpao sam si toliko obveza na leđa da jednostavno teško nalazim vremena za bilo šta, a kamoli za kvalitetan članak, a kvalitetan članak, dragi čitatelji, zahtjeva vremena. Da me ne biste krivo shvatili, ne žalim se što imam puno obveza. Dapače, presretan sam. Ovo najbolje potvrđuje činjenica kako u slobodno vrijeme (od 22:00 do 23:00) pišem članak, jer vjerojatno bi se zemlja otvorila ako bih slučajno imao slobodnih sat vremena.

S obzirom da je vrijeme oskudno, a moja želja za člankom neograničena, odlučio sam prenijeti svoja razmišljanja o tome kako je Neuralink čipirao majmuna te ga "programirao" ili mu omogućio da igra ping sam sa sobom. Moje reakcije su sljedeće:

1. Odakle im ta pozadina, je li to iz majmunove glave ili?

2. Mogu li dobiti nešto od toga što taj majmun pije? Prihvaćam i čip kao oblik kompenzacije.

3. Koncentracije bogatstva učinit će IRB propise vremenom manje relevantnima.

4. Koliko ljudi želi igrati Pong protiv programiranog majmuna? Hoćemo li zaposliti ili porobiti majmune da to omoguće? Koja je zapravo relevantna razlika?

5. Što taj majmun još može (kognitivno) učiniti bolje od mene?

6. Koja će regulatorna agencija biti nadležna za (vjerojatno invalide) ljude koji žele koristiti Neuralink kao oblik liječenje? Što je s ljudima koji nisu invalidi?

7. Gdje sve ovo završava?

8. Hoće li ovo povećati ili spustiti cijenu majmuna?

Što drugo? hmmm komentirajte Glas Studenta ekipa svoja razmišljanja, da aktiviramo taj prostor za komentare napokon.

Jao, falio mi je ovaj monolog u uvodu članaka. Osjećam se kao da igram ping-pong sa svojim mislima, ovo ne ide u dobrom smjeru...