Ovoga ljeta prijavila sam se kao volonterka Europskih snaga solidarnosti na međunarodni i veliki nacionalni događaj Saveza izviđača Hrvatske - 11. smotru izviđača.
"Centar znanja: SPAŠAVANJE"
Smjestili su me u centar znanja spašavanja te sam izviđačima držala edukacije na temu prve pomoći uz pomoć starijeg izviđača koji je po struci medicinski tehničar.
"Smatram da znanje medicine samo po sebi ne znači apsolutno ništa ukoliko ga osoba ne zna primijeniti u praksi, a to je veliki problem budućih liječnika - manjak praktičnih vježbi u sklopu regularne studentske nastave."
"Ja ne bih, pomoći će im netko drugi"
Zbog nesigurnosti u svoju izvedbu, mnogi će, unatoč zakonskoj obvezi pružanja prve pomoći kao punoljetne osobe koje su većinski istu položile, odustati od priskakanja u pomoć unesrećenoj osobi te to ipak "prepustiti nekom drugome".
Osnove pružanja prve pomoći
U periodu vođenja radionica, ponovila sam na desetke puta najbitnije o prevenciji toplinskog udara, autotransfuzijskom i bočnom položaju, CPR-u, gušenju i Heimlichovom zahvatu te na kraju - krvnim žilama i kompresijskim zavojima. Iako se radi o osnovama, nakon položene prve pomoći laici zaboravljaju većinu detalja pružanja iste te je s vremena na vrijeme dobro prisjetiti se kako to učiniti pomoću široko dostupne literature.
Anegdote o polaznicima radionice
Učenici nižih razreda bili su zaigrani, puni elana i dekoncentrirani. Jedan mlađi izviđač nije uspio pritisnuti lutku pravilno (da se čuje klik) jer je bio prelagan. U jednom trenutku je uz neuspjele pokušaje stiskanja dlanovima lutku udario koljenom svom snagom nasred prsne kosti, nakon čega se čuo "klik".
"Kliknulo je!" bio je oduševljen.
To bi na pravom čovjeku bio zvuk polomljenih rebara, no bitno da je shvatio koncept.
Što su izviđači stariji bili, to su ozbiljnije shvaćali da je važno imati dobro znanje prve pomoći. Oni najstariji već su uvježbano odrađivali sve što smo pripremili za njih, imali su dobru teorijsku podlogu te su znali odgovore na većinu mojih dodatnih škakljivih pitanja.
Vrlo je dobro što su izviđači upoznati s osnovama spašavanja od početaka, a to se na njima i vidi - mnogi od njih podijelili su priče o svojim nezgodama i spašavanjima drugih, u svakom od slučaja postupili su ispravno.
Kakvo je bilo sveukupno iskustvo volontiranja?
Unatoč tome da je moj doprinos u centru znanja spašavanja samo jedan dio cjelokupnog iskustva volontiranja, smatram da je uvelike utjecao na razvoj mojih vještina i utvrđivanju znanja pružanja prve pomoći.
U izviđačkom pozdravu jedan dio govori o odgovornosti prema sebi i drugome, a kako bismo mogli pomagati onima oko nas, potrebno je prvo zbrinuti sebe. Sa znanjem koje marljivo sakupljamo i brigom o sebi, moguće je i treba pomoći drugima, a s tom misli - izviđački pozdrav!
