Ova priča potaknula me da danas razgovaramo o ozbiljnim temama. Iako se zadnjih nekoliko dana tješim da ono što ću vam sada ispričati uopće nije big deal, moram priznati da, bez obzira što se ništa strašno nije dogodilo, mogu samo razmišljati što se moglo dogoditi da sam se ipak pronašla na krivom mjestu u krivo vrijeme.
Vlastito iskustvo
Kako je malo vremena ostalo prije nego što se vratimo u Zagreb, prijateljica i ja smo odlučile podružiti se u našem omiljenom kafiću u rodnome gradu. Nismo se planirale dugo zadržavati, naposljetku radni je tjedan i nema nekih zanimljivosti nakon 23h. Popile smo kavu i sok, prisjetile se dogodovština iz srednje i odlučile krenuti svojim kućama. Uputile smo se prema parkiralištu gdje smo ostavile automobil kad smo spazile jednog neobičnog muškarca koji je stajao odmah na kraju pješačkog prijelaza kojeg smo mi, nažalost, morale prijeći. Nismo davale nikakvu pažnju tome gospodinu iako smo obje strepjele u strahu i čvrsto stisnule torbice uz sebe. Gospodin je odlučio da bi bila odlična ideja kada bi on naglo krenuo prema nama, što je rezultiralo da se gotovo zabio u nas, no ipak je odlučio nastaviti u drugome smjeru. Ne znam zašto, ali prijateljica i ja odlučile smo promijeniti put do parkirališta kako bismo mu pobjegle iz vidokruga. Smijale smo se neko vrijeme govoreći jedna drugoj kakva je budala taj čovjek što nas je uplašio i da tako nešto možemo očekivati u većim gradovima. Odlučila sam prekinuti naše smijanje i rekla sam prijateljici: “Nela, ‘ajde se suptilno okreni i provjeri prati li nas još uvijek taj čovjek”, očekujući da smo mu pobjegle i da je to još jedan u nizu pijanih ljudi koje smo srele u gradu. Nela je vjerojatno isto to očekivala, ali njezin šokirani pogled bio je dovoljan da znam što će mi reći. Što sad? Ne možemo prema automobilu - što ako mu padne na pamet da uđe za nama? Odlučile smo “sigurnost” potražiti u blizini kioska, tamo se nalazila nekolicina ljudi, a ako ovaj pametnjaković krene na nas, sigurno će ga netko zaustaviti i pozvati policiju. Stajale smo ondje nekoliko minuta dok je on kao muha bez glave radio krugove po parkiralištu tražeći nas. Čak smo poslale i nekoliko poruka u grupni razgovor s još jednom prijateljicom u kojem objašnjavamo što se dogodilo, a on je u tom trenutku ponovno krenuo prema nama. Nešto nam je promrmljao i stao razgledavati što to teta na kiosku prodaje. U trenutku kada je razgovarao s djelatnicom Nela i ja dale smo petama vjetra. Na svu sreću, pobjegle smo mu. I ovih ga dana više ne srećem u gradu. Možda će netko od vas reći da se samo šetao po ulicama grada i da nije imao nikakvu lošu namjeru. Možda i nije, ali prema njegovom načinu hoda i ponašanja ne bih se baš složila s vama.
Zašto i kada obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama?
Kao što sam i rekla, na svu sreću nije se ništa strašno dogodilo, iako smo prijateljica i ja bile uplašene i zabrinute za vlastitu sigurnost u tim trenucima. A što je sa ženama koje nisu možda bile te sreće?
Nasilja je oduvijek bilo, a bit će ga i dalje. Ono dolazi u raznim oblicima, a najčešće je verbalno, fizičko i seksualno. Nasilje nad ženama najrašireniji je oblik ugrožavanja temeljnih ljudskih prava (pravo na život, pravo na privatnost i obiteljski život i dr.), no, i dalje najveći broj nasilja ostaje neregistriran. Najčešće zbog straha od nasilnika i uzrokovanja još težeg nasilja te mišljenja da nitko ne može pomoći, žene nerado odlučuju prijaviti nasilnika. UN navodi kako su polovicu svih ubijenih žena ubili sadašnji ili bivši partneri. Tužan je podatak da je u Republici Hrvatskoj svakih 15 minuta jedna žena fizički zlostavljana. Poražavajuće su to brojke koje bismo trebali češće iznositi u javnost.
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježavamo 25. studenog u znak sjećanja na sestre Mirabal koje je 1960. godine u Dominikanskoj Republici brutalno dao ubiti diktator Rafael Trujillo. One su djelovale kao političke aktivistkinje pod imenom Las Mariposas i ubrzo su postale vidljivim simbolom diktatorskog režima, a zbog svojih revolucionarnih aktivnosti i borbe za demokraciju i pravdu uhićene su više puta zajedno sa svojim supruzima.
Dana 25. studenog 1960. Minervu, Patriju i Mariu Teresu ubila je Trujillova tajna policija dok su se vraćale iz posjeta zatvoru u kojima su bili njihovi supruzi. Ugasili su živote trima sestrama dok su njihova tijela pronađena s polomljenim kostima. Vijesti o njihovom ubojstvu šokirale su i razbjesnile narod te su Sestre Mirabal postale simbolom nacionalnog i feminističkog otpora, a 1999. godine Ujedinjeni narodi su i službeno potvrdili 25. studenog kao Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.
Ukoliko ste i vi žrtva nasilja, važno je znati da nasilje nije vaša odgovornost i krivnja te da vi niste razlog nečijeg nasilničkog ponašanja. U slučaju nasilja, obratite se osobi kojoj vjerujete i nadležnim institucijama. Ne zaboravite: niste sami!
Više informacija možete pronaći na: https://mup.gov.hr/policijske-uprave/medjunarodni-dan-borbe-protiv-nasilja-nad-zenama-143039/140456