MOJ ŽIVOT JE ŠVICARSKA: SUSTAV REGIONALNIH PODJELA SAMOUPRAVE, OBRAZOVANJE I PRIREZI

Grupa 3 sklopu projekta “Moj je život Švicarska” bavila se sustavom regionalnih podjela samouprave, obrazovanjem i prirezima na području Švicarske federacije.

Kako bismo lakše shvatili regionalnu podjelu Švicarske, trebali bismo prvo objasniti nekoliko stvari. Što su kantoni i koliko su neovisni? Koliku moć imaju te zašto su bitni?


U Švicarskoj postoje tri razine moći, što bi značilo da je Švicarska država s tri razine vlasti: konfederacijom, kantonima i na kraju zajednicama tj. općinama, koja su najmanja politička jedinica u državi. U ovom eseju primarno ćemo se baviti kantonima jer baš oni predstavljaju temelju regionalnu podjelu Švicarske.


Švicarska se dijeli na 26 kantona koji unatoč razlikama u broju stanovnika dijele jednak status i prava po ustavu. Kako bismo konceptualizirali ove neravnoteže po veličini i populaciji usporedit ćemo dva kantona. Zurich je kanton s najvećom populacijom s nešto više od 1,5 milijuna stanovnika, dok je najmanji kantom “Appenzell Innerrhoden” ima oko 16.100 stanovnika. Graubünden je najveći po četvornim kilometrima (7.105 km2), dok je Basel najmanji (samo 37 km2). Unatoč navedenim razlikama svi kantoni uživaju u istim pravima i beneficijama.


Svaki kanton i polu kanton ima svoj ustav, parlament, vladu i sudove. Kantonalni parlamenti imaju između 58 i 200 mjesta, dok kantonalne vlade imaju 5, 7 ili 9 članova. Koncept „Županijskih“ vlada je zanimljiva tema za razgovor koja bi bila usko vezana uz regionalnu reformu u RH (sistem 5 regija).


Kako bi se osiguralo da se glasovi kantona čuju u nacionalnom švicarskom parlamentu, svi kantoni šalju dva predstavnika u švicarski senat, osim bivših polukantona (poput Appenzell Innerrhoden i Appenzell Ausserrhoden) koji šalju po jednog.


Istražujući ovu zanimljivu temu naišli smo na pojam „Landsgemeindea“, ili sastanaka građana na otvorenom, gdje su građani izravnom demokracijom bili uključeni u odlučivanju kantonalne politike. No, nažalost sada je taj zakon ograničen na samo dva kantona: Appenzell-Innerrhoden i Glarus. U svim ostalim kantonima birači donose svoje odluke na glasačkoj kutiji. Zanimljiv oblik izravne demokracije! Kantoni ostvaruju sva suverena prava koja Savezni ustav nije izričito ili implicitno dodijelio Konfederaciji ili im ne zabranjuje da ih ostvaruju posebnim pravom.

Također, svaki kanton ima službenu web stranicu koja sadrži prezentaciju različitih kantonalnih vlasti i pristup internetskim kantonalnim zakonima, a ponekad i sudskoj praksi.


Kantoni imaju opsežne ovlasti. Prema švicarskom ustavu, Konfederacija "preuzima samo zadatke koje kantoni nisu u stanju izvršiti ili za koje je potrebna konfederacija ujednačena". Na primjer, Konfederacija preuzima vodeću ulogu u pitanjima uključujući vanjsku politiku, obranu i nacionalnu sigurnost, kao i carinsku i monetarnu politiku. Postoje brojna područja - poput visokog obrazovanja - u kojima se dijeli moć. Ono što je također važno, kantonalno pravo ne smije biti u suprotnosti sa saveznim zakonodavstvom. Međutim, kantoni imaju pravo dati svoj input kada se raspravlja o ključnim pitanjima, uključujući njihov proračun, političke sustave i oporezivanje. Oni također obavljaju zadatke koje općine nisu u stanju izvršiti. Općenito govoreći, općine upravljaju lokalnim školskim sustavom i lokalnim cestama zajedno s lokalnim planiranjem i oporezivanjem.


Ako ste stranac koji živi u Švicarskoj, sigurno ćete doći u kontakt s kantonalnim vlastima kada su u pitanju radne dozvole. To izdaju kantoni, a u slučaju dozvola B (s inozemstvom s prebivalištem), možete živjeti u kantonu samo gdje je izdana vaša dozvola. Znači da imate pravo živjeti samo na određenom teritoriju Švicarske za koju ste dobili dozvolu.

Švicarski savezni Ustav proglašava kantone suverenima u mjeri u kojoj njihov suverenitet nije ograničen saveznim zakonom. Kantoni također zadržavaju sve ovlasti koje Ustavom nisu delegirane Konfederaciji. Najvažnije je da su kantoni odgovorni za zdravstvo, dobrobit, provedbu zakona i javno obrazovanje; oni također zadržavaju moć oporezivanja. Kantonalni ustavi određuju stupanj autonomije koji se daje općinama, a koji varira, ali gotovo uvijek uključuje moć ubiranja poreza i donošenja općinskih zakona.


Uzimajući u obzir regionalnu podjelu vlasti, vrlo je lagano napraviti poveznicu između švicarskih kantona i hrvatskih županija koje imaju relativno sličnu razinu autonomije, izuzev nekoliko stavki kao što su radne dozvole i moć oporezivanja. Iako nisam zagovaratelj velike decentralizacije vlasti jer smatram da je Hrvatska premala država za toliko regionalnih i lokalnih jedinica uprave, Švicarska je pokazatelj da takva podjela može vrlo dobro funkcionirati uz kvalitetno vodstvo te komunikaciju i rad državnih službi. Svakako treba pohvaliti mogućnost direktnog uključivanja građana u kantonalnu politiku i to je stavka koja je potrebna hrvatskim građanima čija je zainteresiranost za politiku, iz godine u godinu, na sve nižim razinama.

67 views0 comments

Recent Posts

See All