ANALIZA: Jesu li fiskalni paketi efikasni na primjeru CARES paketa u SAD-u

Updated: Nov 30, 2020

Konkretno, da odmah prijeđem na temu bez prevelikog uvoda. Prije nekoliko dana naišao sam na zanimljivo istraživanje Europske središnje banke koje konkretno analizira fiskalni učinak CARES paketa u SAD-u te bih volio s vama podijeliti zaključke istraživanja te ih sažeti u pet minuta teksta.


Model implicira o tome kako će fiskalni odgovor SAD-a na trenutnu pandemiju (CARES Act, donesen 27. ožujka 2020.) vjerojatno utjecati na potrošnju različitih kućanstava (i na to kako će se pojedinačni izbor kućanstva agregirati makroekonomski ishod). Poprilično jasno.


Prilagođava se standardni model koji uključuje motiv uštede iz predostrožnosti kako bi uvrstila dva aspekta Korona virus krize, što je nužno jer znamo kako granična sklonost potrošnji nikada nije 1, a kamoli u kriznim vremenima. Uostalom sadašnju potrošnju planiramo na temelju budućih novčanih primitaka.


Prvo, tijekom inicijalnog zaključavanja, mnoge vrste potrošnje su nepoželjne ili nemoguće. Istraživanje modelira ograničene mogućnosti potrošnje pretpostavljajući da je tijekom zaključavanja potrošnja manje ugodna (postoji negativan šok za „graničnu korisnost potrošnje“) i kalibrira se smanjenje potrošnje na 11 posto ukupne potrošnje, u skladu s podacima o sastavu potrošnje.


Drugo, budući da val otpuštanja u SAD-u zaposlenika tvrtki koje su zatvorene ima velik utjecaj na njihov prihod i potrošnju, moraju se pretpostaviti o dinamici zapošljavanja otpuštenih radnika. Konkretno, nezaposleni se u našem modelu sastoje od dvije kategorije: „normalni nezaposleni“ i „duboko nezaposleni“. Slično kao u normalnoj recesiji, normalni nezaposleni moći će se brzo vratiti na svoja stara radna mjesta (ili slična), ovo možete tumačiti kao strukturno nezaposlene na primjeru RH. Međutim, neki ljudi postaju duboko nezaposleni, suočavajući se s upornijim šokom nezaposlenosti. To odražava činjenicu da se neke vrste poslova neće brzo pojaviti nakon zaključavanja i da će ljudi koji su radili u tim sektorima imati više poteškoća u pronalaženju novog posla. U navedenom modelu odabiremo stopu nezaposlenosti u drugom kvartalu 2020. koja se povećava na nešto više od 15 posto, sastoji se od pet posto „duboko nezaposlenih“ kućanstava i deset posto „normalno nezaposlenih“ kućanstava. Vjerojatnost da različita kućanstva ostanu nezaposlena odražava činjenicu da su u najteže pogođenim sektorima u veliko zaposleni mladi i nekvalificirani radnici.


Što se tiče fiskalnog odgovora, model bilježi dvije osnovne značajke Zakona o CARES-u kojima je cilj poticati potrošačku potrošnju:


1.Poticaj za naknade za osiguranje od nezaposlenosti, koji iznose 600 dolara tjedno do 13 tjedana (tj. Ukupno 7.800 dolara ako nezaposlenost traje 13 tjedana).


2.Izravna jednokratna poticajna plaćanja za većinu kućanstava, do 1200 dolara po odrasloj osobi.


3.Pretpostavke modeliranja - o tome tko će postati nezaposlen, koliko će im trebati da se vrate na posao i izravni učinak blokade na potrošnju potrošača - mogle bi se pokazati netočnim. Razumni analitičari mogu se razlikovati u svim tim točkama i preferiraju drugačiju kalibraciju. Da bi model potaknuo istraživanje različitih pretpostavki, stavio je na raspolaganje softver za modeliranje i predviđanje, s ciljem da istraživačima ili ljudima kao meni koji ozbiljno razmišljaju testiranje učinkovitosti fiskalnog paketa RH testiranje alternativnih pretpostavki.



Kako je potrošnja kućanstava reagirala na američki paket pomoći?

Zatim istraživanje koristi model za analizu implikacija šokova i fiskalnih poticaja na potrošnju pojedinih kućanstava. Model uključuje motiv štednje iz predostrožnosti, što znači da kućanstva optimalno prilagođavaju svoju potrošnju kada ih pogodi nepovoljan šok dohotka, ovisno o veličini i trajanju šoka, količini likvidne štednje koju imaju, očekivanom putu prihoda u životnom ciklusu, njihovom nestrpljenje i drugi čimbenici. Slika 2 prikazuje tri scenarija za agregatnu potrošnju, kako su generirani u modelu. Pandemija smanjuje potrošnju za deset posto u drugom tromjesečju 2020. u odnosu na osnovnu razinu.


Slika 2: Odgovor potrošnje na pandemiju i fiskalni poticaj

Bez Zakona o CARES-u potrošnja ostaje depresivna do druge polovice 2021., kada se potrošnja vraća na osnovnu razinu, kao rezultat nagomilavanja likvidne imovine tijekom pandemije od strane kućanstava koja ne gube dohodak. Ograničene mogućnosti potrošnje tijekom zaključavanja čine da kućanstva štede više nego što bi inače, što rezultira stvaranjem likvidne imovine. Kada zaključavanje prestane, privremene uštede uvijek zaposlenih dostupne su za financiranje ponovnog porasta njihove potrošnje. S druge strane, depresivno trošenje dviju skupina nezaposlenih drži ukupnu potrošnju ispod osnovne dok se većina njih ne zaposli, a tada se njihova potrošnja (uglavnom) oporavi, dok uvijek zaposleni i dalje troše dodatne ušteđevine izgrađeno tijekom zaključavanja.


Kako se odgovori na potrošnju razlikuju ovisno o statusu zaposlenja?


Odgovor potrošnje značajno se razlikuje ovisno o statusu zaposlenosti kućanstava u Q2 2020. Za svaku od tri kategorije zaposlenosti (zaposleni, normalno nezaposleni i duboko nezaposleni), slika 3 prikazuje prosječnu potrošnju kućanstva u odnosu na osnovni scenarij bez pandemije (isprekidana linije). Gornja ploča prikazuje potrošnju bez ikakvog odgovora na politike, dok donja ploča uključuje Zakon o CARES-u.


Slika 3: Odgovor potrošnje prema statusu zaposlenja u Q2 2020



Kućanstva koja ne ostanu bez posla u početku grade uštedu, kako zbog suzbijanja poticaja zbog zaključavanja, tako i zbog toga što će većina tih kućanstava dobiti značajne poticajne isplate, od kojih će velik dio modela biti spašen. Čak i bez zaključavanja, procjenjujemo da bi se samo oko 20 posto poticajnog novca potrošilo odmah po primitku, u skladu s dokazima iz prethodnih poticajnih paketa u vezi s potrošnjom na netrajnu robu i usluge. Nakon završetka zaključavanja, potrošnja uvijek zaposlenih kućanstava snažno se oporavlja zahvaljujući njihovim zdravim kućanskim financijama.


Druga kategorija kućanstava su „normalni nezaposleni“, oni koji ostanu bez posla i shvaćaju da će vjerojatno moći nastaviti svoj stari posao kad završi zaključavanje. Naš model predviđa da će Zakon o CARES-u biti posebno učinkovit u poticanju njihove potrošnje, s obzirom na percepciju da će njihov šok prihoda biti uglavnom prolazan. Naš model predviđa da će se do kraja 2021. potrošnja ove skupine oporaviti na razinu koju bi dosegla u odsutnosti pandemije; bez Zakona o CARES-u ovaj bi oporavak trajao više od godinu dana duže.


Napokon, za kućanstva u kategoriji „duboko nezaposlenih”, model kaže da će njihova granična sklonost potrošnji koristeći novac iz Zakona o CARES-u biti manja, jer znaju da taj novac moraju dalje rastezati. Čak i uz poticaj iz Zakona o CARES-u, predviđa se da će potrošnja ovih kućanstava neće oporaviti u potpunosti do sredine 2023. Čak i tako, Zakon uvelike utječe na njihovu potrošnju, posebno u prvih šest tromjesečja nakon krize. Za obje skupine nezaposlenih kućanstava učinak stimulativnih isplata zaostaje zbog povećanih naknada za nezaposlenost, koje stižu ranije i mnogo su veće (po primatelju).


Sveukupno, slika ilustrira važno obilježje naknada za nezaposlenost (koje su za nezaposlene odlučujući dio potpore) koje se gube na ukupnoj razini: odgovor pruža najveće olakšanje kućanstvima na čiju je potrošnju pandemija najviše pogođena. Za nezaposlene - a posebno za duboko nezaposlene - pad potrošnje kad je pandemija znatno plića i njihova se potrošnja brže vraća prema osnovnoj liniji kada postoji fiskalni poticaj. Ispostavilo se da se ova otkrića odražavaju u stvarnim podacima kada su postali dostupni, dokumentirajući da su programi poticaja i osiguranja igrali važnu ulogu u ograničavanju učinaka poremećaja na tržištu rada na potrošnju, posebno za ranjiva kućanstva (Cox i sur., 2020).


S obzirom na nesigurnost oko toga koliko će duga i duboka biti trenutna recesija, rad također istražuje pesimističniji scenarij u kojem se očekuje da će zaključavanje trajati četiri kvartala (umjesto dva). Dulje zaključavanje uzrokuje mnogo dulji pad potrošnje od kraće zaključavanje u primarnom scenariju. U kraćem scenariju pandemije, potrošnja se vraća na osnovni put nakon otprilike dvije godine bez podsticaja CARES; poticaj CARES skraćuje ovaj oporavak na otprilike godinu dana. U duljoj blokadi oporavak traje oko tri godine, a CARES podražaj skraćuje taj oporavak na oko dvije godine. U ovom pesimističnijem scenariju zaključavanja otkriva se da će vjerojatno biti potrebno produženje povećanih naknada za nezaposlenost kako bi se potrošnja brže oporavila. Takvo produljenje osigurava da se ukupna potrošnja vrati na osnovni put nakon otprilike jedne godine, umjesto dvije, i to usmjeravanjem sredstava na ljude koji su najteže pogođeni krizom i kojima će novac najviše utjecati.


#CARES #FISKALNI #FISKALNO #COVID #KORONA #EFIKASNOST #POTPORA #ANALIZA #RAZMIŠLJANJE #GLASSTUDENTA



*Mišljenja i stavovi izneseni u članku održavaju stav autora i ne moraju se povezivati sa stavom uredništva portala „Glas Studenta“.

81 views0 comments

Recent Posts

See All