Moja razmišljanja o "GREEN DEAL-u" uz kasniji dodatak objektivne analize oporezivanja C02

Updated: Nov 30, 2020

*Ovaj članak nikako nije inspiriran David Attenboroughovim filmom "Life on our planet," vaše insinuacije su u krivu :=)


Klimatske promjene jedan su od najvećih ekonomskih izazova našega vremena, složili se s obujmom njegovog utjecaja (ili njegovog utjecaja uopće) ili ne status quo emisije C02 te nesnosne količine korištenja neobnovljivih izvora energije nije održivo. Jedno je sigurno, baza na kojoj je stoljećima temeljeno svjetsko gospodarstvo prolazi kroz totalni "makeover" iliti na naški osvježenje. S obzirom na razmjere tj. veličinu navedenog problema ili čak bolje rečeno, izazova. Ova tematika je jedna od najžustrijih rasprava u političkim krugovima.


Šta je zapravo Green deal? Ne brinite, nije teško čitati. Europski zeleni ugovor dokument je tako tanak da biste ga mogli isprintati i ne osjećati se kao da kršite EU šumarsku direktivu.



european-green-deal-communication_en
.pdf
PDF • 571KB


Ali ta tanka veličina krije velik udarac. Te 24 stranice predstavljaju radikalni ili vizionarski projekt (ovisno o vašim osobnim uvjerenjima, i ne, ništa nije objektivno) za stvaranje klimatske neutralnosti EU-a do 2050. godine - što znači da će drugo najveće svjetsko gospodarstvo do tada prestati dodavati zalihe stakleničkih plinova na zemlji. Obuhvaća sve aspekte društva i gospodarstva i uključuje ciljeve za biološku raznolikost i poljoprivredu.


Zvuči dosta ambiciozno. jer to i je. Idemo krenuti raspakiravati i analizirati ovu složenu temu. Okej, za početak je li Green deal zakonski uređen?


Eh tu je kvaka, Green deal nije zakon. Ali će potaknuti zakonodavnu vatru.


Središnje mjesto rasprave u kontekstu zakona je "Europski klimatski zakon" koji je trenutno u završnoj fazi pregovora između institucija EU-a. To će unijeti u zakon cilj postizanja neto nula emisija 2050. godine, dobro ste čuli plus niz mjera za njegovo postizanje. Čelnici EU žele postići glavne detalje u prosincu, a zakon će biti dovršen 2021. godine.


Osim toga, očekujte da će u nadolazećoj godini doći do naleta novih propisa, planova i promjena zakona EU-a: strategije za poljoprivredu, vodik, obnovu zgrada, pučinsku energiju vjetra, zagađenje metanom, održiva ulaganja, kružno gospodarstvo i litanije drugih svi se probijaju kroz briselsku birokraciju.


Kako one stupaju na snagu, vršit će se pritisak na 27 zemalja članica da ta nova pravila zapravo ožive. To uzrokuje anksioznost u ekonomijama koje ovise o ugljenu poput Poljske, Češke i Bugarske, kao i u glavnim gradovima širom Europe, koji će se morati početi baviti suzbijanjem emisija na strateškim interesima i industrijama koje kroje njihova gospodarstva i nose najveći broj radnim mjesta kao što su: auto-industrija, čeličane, špedicija...


Naravno, sljedeće pitanje je; Koliko će to sve koštati? Naglasak na izraz "svaka kuna utrošena u prevenciju je ušteda naspram pet kuna uloženih u sanaciju."


Trebat će unaprijedit ulaganja kako bi se energija, industrija i transport prebacili na čistu tehnologiju. Za susret Timmermansove predložene stepenice od 2030. na putu do 2050. - smanjenje emisije od 55 posto u usporedbi s razinom iz 1990. - trebat će dodatnih 82 do 147 milijardi eura potrošnje svake godine. To je oko pola postotnog boda BDP-a EU. Nakon 2030., dodatna ulaganja iznose 1 posto do 2 posto BDP-a, oko 4,6 bilijuna eura između 2031. i 2050. godine.


Dobra se ulaganja vraćaju, pa Komisija predviđa da će ukupni utjecaj na BDP biti minimalan. ali ipak prisutan. Također, niti jedan od ovih čimbenika u ekonomskim troškovima neaktivnosti klimatskih promjena nije razarajući. Samo porast razine mora mogao bi Europu koštati 135 do 145 milijardi eura godišnje do 2050-ih, a do 2080-ih narasti na 450 do 650 milijardi eura. Ovo se nadovezuje na uvodnu riječ o troškovima.


U redu, za sada sve zvuči odlično. Sada idemo na probleme, a sljedeći problemi početi će iskakati sljedećim redoslijedom.


Gdje započeti? Politička borba oko klimatskih ciljeva uskoro će ući u novu fazu. Sljedeće godine, umjesto rasprave oko toga treba li EU smanjiti emisije za 55 posto, zemlje će se boriti oko toga tko mora snositi najveći teret.


Siromašnije srednjoeuropske zemlje reći će da je tranzicija za njih skuplja ili ometajuća. Tvrdit će da bi bogatije zemlje, s manje ugljično-intenzivnih ekonomija, trebale učiniti više. Naime, ovo je karta koju će RH igrati u pregovorima, što je sasvim racionalno. Prepirke će započeti kada Timmermans u lipnju 2021. predstavi zakone o tome kako ispuniti cilj 2030. godine.


Kontroverza će se proširiti i dalje od klimatskih ciljeva. Kako će Timmermans reformirati postojeću europsku infrastrukturu politika kako bi osigurao da sve služi ciljevima emisija? Morat će pronaći način kako natjerati autoindustriju da uspostavi nove radikalne standarde emisija za automobile i kamione i prihvatiti da će uskoro biti podložni europskom sustavu cijena ugljika.


Možda bi bilo najbolje da uopće izbjegnemo temu poljoprivrede jer mi sama zamisao stvara anksioznost. Zajednička poljoprivredna politika EU (ZPP) - njezin najveći program subvencija - i Zeleni dogovor mora riješiti neka velika pitanja ako žele raditi usklađeno. ZPP je izgrađen na načelima, poput maksimiziranja produktivnosti, što se može sukobiti sa zelenim ciljevima da se više zemlje koristi za ukopavanje ugljika. Problem je evidentan.


Raspodjela Fonda pravedne tranzicije vrijednog 17,5 milijardi eura također će biti duboko osporena. Prema prijedlogu Europskog vijeća, Njemačka je s velikom industrijom ugljena trebala dobiti drugi po veličini udio, iako je bila jedna od najbogatijih zemalja bloka. Europski parlament zatražio je da se cijeli fond poveća na najmanje 25 milijardi eura.


Dolazak do neto nulte emisije do 2050. godine zahtijevat će velike promjene u gotovo svim aspektima našega života. Većina današnjih stakleničkih plinova dolazi iz proizvodnje i transporta električne energije, ali značajni su doprinosi i industrije, komercijalnog i stambenog izgaranja goriva i poljoprivrede. Sve te emisije moraju se izravnati za samo tri desetljeća.


Zeleni posao je, u snažnom narodnom govoru Europske komisije, „nova strategija rasta koja ima za cilj pretvoriti EU u pošteno i prosperitetno društvo, s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom u kojem nema neto emisija stakleničkih plinova. 2050. i gdje je gospodarski rast odvojen od upotrebe resursa. "


Nastavak na ovu temu možete očekivati kroz koji tjedan gdje ću pisati o C02 porezima. Lijep pozdrav i ugodan ostatak tjedna.


-Adrian Poznić



*Mišljenja i stavovi izneseni u članku održavaju stav autora i ne moraju se povezivati sa stavom uredništva portala „Glas Studenta“.

128 views0 comments

Recent Posts

See All