Na prašnjavom putu - pjesma o gubitku

Jednoj dragoj osobi koja je otišla prerano...


Na prašnjavom putu kuda si koračao,

sve manje i manje znam ti korake.

Na obzoru se nazire tek poneki trag

dok lagano zaboravljam kakav si imao glas,

a kula sjećanja postaje samo prah.


U daljini još suton podsjeća na bol,

a tišina oko mene na ranu dodaje sol.

I tražim, i tražim,

onog koji se više nikada vratiti neće,

za mene će zauvijek novo značenje imati cvijeće.


U vrtlogu od emocija,

sve postaju samo prah,

dok si dajem obećanje

da nikada neću zaboraviti ovaj krah.


I skupljam zrnca polako,

suza više nema,

suton se pretvara u mrak,

dok se čeka moj sljedeći korak.


Kad ujutro svane novi dan,

na pučinu će udariti val,

od nove kula sjećanja,

pitam se,

hoće li ostati samo zrnca pijeska?












#glasstudenta #poezija #gubitak