Nezaposlenost. Jedna od najčešće upotrebljavanih riječi - na TV kanalima, natpisima u novinama, radijskim emisijama, web portalima. Kako bi se reklo, nema gdje je nema. Svi smo upoznati s činjenicom da oni stariji, mlađi, srednjih godina, visokoobrazovani, sa srednjoškolskim ili osnovnoškolskim obrazovanjem barem su u jednom periodu života imali poteškoća u traženju posla te se našli na burzi.
Koja je brojka zadovoljavajuća?
Sto devet tisuća osamsto trideset i osam. To je broj registriranih nezaposlenih osoba prema zadnjim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za mjesec svibanj. Kako kreću ljetni mjeseci, tako se otvaraju sezonska radna mjesta, a ova brojka se smanjuje. Međutim, čim noći počnu ponovno biti duže, brojka ponovno raste. Kada će ta brojka biti zadovoljavajuća?
Osim što nezaposlenost predstavlja borbu za egzistenciju, ona utječe na mentalno stanje pojedinca, životni standard građana te, u konačnici, cjelokupno gospodarsko stanje. To je zapravo začarani krug: ako nema posla, ljudi manje troše, a ako ljudi manje troše, poslodavci štede i otpuštaju radnike. Nikad kraja.
U čemu je spas?
Naravno, nije sve tako crno. Pojavljuju se novi oblici rada, a rečenica „svijet bez granica“ u zadnje vrijeme se često može čuti. Tehnološki napredak te promjene ponašanja potrošača sa sobom nose nove vrste poslova, one koji nisu ni postojali prije 10 godina. Također, koronavirus je ubrzao svaku potrebu za digitalizacijom poduzeća. Hoćeš - nećeš? Moraš!
Privatna poduzeća, državna poduzeća, javne ustanove – svi su se morali prilagoditi kako bi nastavili svoje poslovanje. Stoga, rad od kuće ili remote rad postali su općeprihvaćena riječ danas, a prije par godina bili su nepoznanica. Jesu li oni u jednu ruku spas za nezaposlenost? Možda. Ako pogledamo činjenicu da većina poduzeća ima sjedište u Zagrebu, odnosno da je Hrvatska visoko centralizirana zemlja, ovi oblici rada mogu “proslijediti” poslove i ostalim regijama. Nije više važno gdje radnik živi, već da se posao kvalitetno obavi. Također, Hrvatska nije granica. Mnogi kreću tražiti poslove u stranim zemljama iz udobnosti vlastitog doma, kako bi se reklo. Naravno, ovakvi oblici rada zahtijevaju određene kompetencije, poput poznavanja stranog jezika, a najčešće ih pronalazimo u IT-u i srodnim sektorima. Mogli bismo reći da će remote rad postati jedan veliki “bazen poslova”, sa strane i ponude i potražnje.
Nije sve tako crno, ima i sivog
Ne piše se crno samo radnicima, mnogi poslodavci se suočavaju s nedostatkom radne snage. Najugroženiji sektori su, kadrovski gledano, turizam, graditeljstvo i IT. Kako privući, ali i zadržati radnika? Ovo pitanje proći će kroz glavu mnogih poslodavaca, posebice sada kada kreće ljetna sezona. Jasno je da radnici zazivaju veće plaće, međutim poslodavci zahtijevaju smanjenje nameta koje plaćaju kako bi to mogli i omogućiti. Kod ovog dijela “zadržavanja” radnika, dostatna plaća nije više dovoljna, a paketi kojima se zadržava radnik ne mogu biti isti za zaposlenika s troje djece i novozaposlenog pripravnika.
Iz studentskog pogleda
Trenutan broj aktivnih poslova na web stranicama Studentskog centra Varaždin je 152, od čega 90% je potražnja za sezonskim radnicima ili radnicima u ugostiteljskim poslovima, a ostalih 10% je za tzv. “poslove u struci”. Student servis Zagreb nudi barem 10 puta više poslova koji čak i nisu unutar ugostiteljstva – kako je već rečeno, radi se o regionalnoj nejednakosti. Većina studenata bi se složila da mogu pronaći posao (kakav, takav), ali što nakon studiranja? Ona gore brojka od 109.838 ne zvuči bajno, upravo suprotno. Kako bi izbjegli doprinos tom broju, mnogi se mladi žele istaknuti, što po ocjenama, učlanjenjem u studentske udruge, natjecanjima i slično. Što nam budućnost nosi to ćemo vidjeti, a na nama je da zasučemo rukave i jednog dana postanemo onaj koji zapošljava ili onaj kojeg žele zaposliti.