Dragi čitatelju, dobrodošao na treći intervju serijala koji obuhvaća studente s različitih
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu! Ovaj tjedan donosim ti priče iz dvije perspektive.
Kažu da dame imaju prednost, stoga ću ti prvo predstaviti Laru Skok, studenticu 2. godine na
Prometnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Priznajem, Laru ne poznajem dugo i naše
druženje započelo je prije godinu dana kada je upoznala mojeg dugogodišnjeg prijatelja
kojeg ću ti u nastavku predstaviti. No, u ovome kratkom vremenu mogu ti reći da je Lara
izuzetno vrckava osoba, spremna za zafrkanciju, a čula sam da je i računarstvo (jedan od
najtežih predmeta na prvoj godini) riješila bez problema.
Njezinog kolegu Mateja Oršulića ipak poznajem nešto duže. Neslužbeno smo se upoznali u
rodilištu, a put nas je spojio da se ponovno sretnemo i sprijateljimo u srednjoj školi. Jedan je
od najtvrdoglavijih osoba koje poznajem, a u isto vrijeme jedan od rijetkih koji će uskočiti u
pomoć u bilo koje doba dana.
Dragi čitatelju, obećajem ti da će ovaj tekst biti prepun smijeha i poneke cenzurirane psovke.
I nemoj mi zamjeriti što sam produljila uvod. No, da ne duljim još više, (ne)ozbiljna pitanja i
još (ne)ozbiljniji odgovori ovdje su napisani u nadi da će ti olakšati studiranje ukoliko se
odlučiš za ovaj fakultet. Sretno!
Dragi moji, staro pitanje-novi odgovor! Zašto baš promet?
Lara: Zajedno sam se s tatom, koji je inače instruktor, vozila u autu i pomno gledala kako on
radi. Upravo zbog toga sam i upisala faks jer sam ja isto mislila biti instruktorica, možda čak i
ispitivačica. Iako, moram priznati da me sad malo popustila volja za time. Ipak mi treba pet
godina za to, pa sam trenutno malo uff...Makar, mislim da bi mi tata puno pomogao u tome,
ali moram još dobro razmisliti.
Matej: Otkad sam bio mali, tata me znao odvesti u firmu gdje je imao par vozača kojima je
uvijek organizirao što da rade što je meni uvijek bilo zanimljivo. Kako je on prešao u jednu
jaču firmu, tako je mene sve više i više zanimalo kako takve firme funkcioniraju, pogotovo što
se tiče organizacije prijevoza. Ja sam bio fokusiran na cestovni promet i raspodjelu prijevoza
zato što to on radi, a autoškola je bila kap koja je odlučila da želim studirati promet.
Što vas trenutno zanima?
Lara: Još uvijek me drži logistika, prijevoz tereta i sl. Logistika je isto smjer na faksu, uz
cestovni promet.
Matej: Samo da se ubacim, logistika je skladište plus prijevoz, dakle ipak malo širi pojam za
razliku od cestovnog. Ti kad upišeš cestovni promet možeš jednog dana biti šef transporta,
kao što je to npr. moj tata bio. Iako sam upisao cestovni promet, naučili smo ponešto i o
logistici i stvarno mi se čini zanimljivo. A budući da je on završio logistiku i dosta sam
razgovarao o tome s njim, razmišljam da se sljedeće godine i ja prebacim na taj smjer.
Lara, ti si, ako se ne varam, išla u srednju prometnu? Je li to utjecalo na odabir fakulteta?
Od prvog do četvrtog razreda sve se veže nekako ciklički uz promet. Prvo smo počeli s
upoznavanjem i crtanjem, nakon toga infrastruktura, ceste i cestovni objekti itd. Mislim da
mi je to dobra podstava jer sam sve već čula u srednjoj, a sada se na faksu sve to samo
nadovezuje. Da, svakako je utjecalo na odabir fakulteta jer su tehničke srednje jako dobre i
bitne, pogotovo za naš faks. Manje su šanse da netko tko je završio npr. medicinsku srednju,
pohvata što se sada radi.
Mislite li da je lakše upasti, odnosno završiti Promet, ako si išao u srednju prometnu ili ako
si išao u gimnaziju?
Matej: Ovisi, kad smo slušali matematiku prvi semestar, meni je to sve već bilo poznato jer
sam išao u gimnaziju, dok je ona kretala od nule. S druge strane, danas dolaze stručni
predmeti i ja jako kaskam jer ih nisam imao, dok je ona baš u tome.
Lara: Slažem se, kod mene su stručni predmeti bili jako bitni, a matematika ne baš.
Imam osjećaj kao da dosta ljudi ima predrasude prema fakultetima koji nisu npr. medicina
i pravo jer ih smatraju dosta laganima, a da zapravo ni ne znaju njihovu težinu. Kako je
okolina reagirala kada ste im rekli da želite upisati Promet?
Lara: Svi govore da je Prometni lagan, da ću ja to riješiti sve u roku. Ali, kad pogledaš, ova
prva godina me baš smrskala i bilo je teško i psihički i fizički. Ljudi zapravo uopće nemaju
percepciju koliko je promet važan za razvoj cijelog svijeta. To što drugi ljudi govore je zato
što uopće nemaju neku širu sliku o prometu.
Matej: Svi imaju predrasude o tom Prometnom, a sad su stvari drugačije. Sve su podignuli na
jednu višu razinu. Promet je daleko došao od onog što sam ja čuo da je nekada bio. I ja sam
imao predrasude i rekao da ću ja to sve lagano riješiti, a uopće nije tako. Ljudi ne shvaćaju da
se na Prometnom moraš baviti i s ljudima i s tehnologijom istovremeno. Ferovac će samo
isprogramirati semafor i 'aj bok. Moraš uključiti i ljudski faktor, što sve još više otežava. Na
primjer, kad prelaziš cestu na pješačkom i upali se crveno svjetlo, ti još imaš vremena prijeći
preko ceste bez da ijedno vozilo krene prema tebi. Postoji milijun stvari koje su u prometu, a
da sigurno nitko o njima ne razmišlja.
Iako se prošle godine pisanje mature promijenilo, što je bilo ključno kada ste vi upisivali
fakultet 2021.?
Lara: Bitno je samo dobro se spremiti za matematiku, pogotovo na faksu. To što su oni
spustili na B razinu matematiku da puno ljudi upiše uopće ništa ne znači jer zapravo traže A
razinu znanja iz matematike. Mislim da ne postoji osoba koja se na prvoj godini nije namučila
na matematici, a mnogi su zbog toga i odustali.
Matej: Ja sam baš ono teška ljenčina. Uvijek su me zanimali auti i mislio sam krenuti u tom
smjeru, a najsrodnije tome bilo je strojarstvo. A na strojarstvo je bilo teško upasti zbog
matematike i fizike koju sam, generalno, mogao savladati da sam došao doma, sjeo i prošao
kroz gradivo koje smo taj dan radili, samo što sam, eto, bio lijen. No, kad sam vidio da je
Prometni spustio matematiku na B razinu, pala mi je sjekira u med. Ja sam se za maturu
spremao tri dana sveukupno, i to sam dva dana samo hrvatski spremao, a dan prije nego što
smo pisali matematiku sam riješio dva ispita iz prošlih rokova i tako izašao. Fiziku i engleski
nisam uopće prošao. Dok su se svi stresirali oko te mature, ja sam bio tako lijen.
Opišite mi svoj prvi dolazak na fakultet. Kako se odvijala nastava? Jeste li bili uživo ili
online?
Matej: Ja prvi dan nisam nikoga znao, ona je imala nekoliko prijatelja koji su došli iz iste
škole. Doduše, bio je jedan dečko koji mi se javio jer me prepoznao s
rukometa, pa sam ispočetka bio s njim. Sve je bilo krcato, što mi je bilo čak i malo stresno jer
ne volim upoznavati nove ljude. Prvi dan bio je naporan jer smo imali osam sati predavanja.
Kasnije je bilo dobro jer je zbog korone bilo potrebno dolaziti na samo 30% predavanja.
Nakon nekoliko tjedana shvatiš tko je došao zafrkavati se, a tko ostaje.
Lara: Nakon tjedan-dva počele su se formirati grupice i ja se sjećam da nas je, kad smo pod
odmorom izašli na zrak, bila hrpetina. A sad se smanjio broj – drugu godinu je od
dvjestotinjak ljudi upisalo šezdeset. Kod nas se barem formirala jedna ekipica ljudi s kojima
smo i dan danas dobri iako više ne idu na naš faks.
Oboje dolazite iz malene sredine. Što vas je najviše šokiralo kada ste prvi put došli u
Zagreb?
Lara: Zgradurine! Ogromne zgradurine! Naučiš se na tišinu i kućice i ljude koji te pozdravljaju
i onda dođeš tu – tmurno, smrad, smog. Krenem pozdravljati susjede i nitko me ne *** ni
pol' posto. Nigdje nema trave, na kampusu 'aj vidiš drvo, a tu ništa.
Matej: Mene je najviše od svega javni prijevoz iznenadio. Nisam uopće imao percepciju
koliko je Zagreb ogroman. Vozio sam se autom, ali to je više bilo od točke A do točke B gdje
je neka direktna linija. Kad sam prvi put došao u Zagreb i trebao sam sjesti na tramvaj broj 9,
gledam i s jedne i s druge strane ide devetka, a ja nemam pojma u kojem smjeru trebam ići. Tek kad sam nakon nekog vremena pohvatao sve to, shvatio sam koliki je Zagreb i koliko ljudi
ima. U Virovitici svatko zna svakoga i uvijek smo na bok, a tu ništa.
Budući da trenutno vas dvoje živite kao cimeri, kako se snalazite? Odnosno, kako izgleda
raspodijela kućanskih poslova?
Matej: Hahahaha, pa uglavnom ona čisti. Meni je ogromno olakšanje ako mi ona opere robu
jer me ubija kada nedjeljom dođem i moram 45 minuta (i više) ići javnim prijevozom i tegliti
sa sobom prljavi i čisti veš. Ona u nedjelju kupi namjernice i to nas drži do srijede, onda ja
odem i kupim u srijedu šta nam sve treba. Baš zato što ona čisti, ja odem i kupim sve što nam
je potrebno.
Lara: Znači, u tih četiri dana što smo mi u Zagrebu, mi ne napravimo nereda uopće. Ja
jednom dnevno usišem, možda operem pod ako mi se da. Nakon četiri dana u sudoperu su
dva tanjura i tri žlice, pazi ti nereda. Jednom Matej opere suđe, jednom ja. Veš svoj svakako
moram prati, pa usput operem i njegov.
Imaju li ljudi predrasude kada vide da je žena upisala tehnički fakultet?
Lara: Ja mislim da da jer je općenito takvo razmišljanje o svijetu. Pogotovo kad vide da žena
radi u struci gdje su sami muški. Po meni žena malo bolje organizira. Neki profesori su znali
imati komentare s kojima su naglašavali da žene u ovom slučaju nisu za prometnu strukturu.
Matej: Nije baš uobičajeno da žene idu na ovakav fakultet, ali, dok sagledaš neke stvari, vidiš
da postoje razni benefiti ako je žena na ovakvom faklutetu, baš zbog organiziranosti. Ljudi
imaju predrasude baš zato što ne znaju.
Koliko često idete kući? Kakva je prometna (hehe) povezanost?
Lara: Svaki vikend. Početak faksa mi je baš ono grdi. Imaš ljeto i onda si doma dosta i onda se
moraš prešaltati na Zagreb. Kad često idem doma onda si malo napunim energiju. Na
početku sam išla busom, što je bilo okej sve dok nisu digli cijene. Na kraju me više košta da
idem busom doma nego da dečko dođe po mene.
Matej: Ja idem isto svaki vikend zbog rukometa. Nije da ne mogu ostati u Zagrebu,
vjerojatno bih i mogao. To mi najčešće ovisi o tome kakav mi je tjedan. Ako je dobar, ostajem
u Zagrebu, a ako nije, idem doma. Što se tiče cijene, vlak je jako pristupačan. Uveli su
mjesečnu kartu za 75 kuna s kojom se voziš koliko god i gdje god hoćeš.
Kako ste se riješili nostalgije?
Lara: Puno si zatrpam dan s učenjem ili gledam puno serija. Onda ne razmišljam što rade
moji doma.
Matej: Iskreno sam jedva čekao da dođem u Zagreb i da postanem sam svoj šef. Ali, kad se
čujem sa svojima doma, s tatom pričam najviše o struci tako da i nisam imao neku preveliku
nostalgiju.
Imate li neki savjet za buduće studente? Na što da se fokusiraju?
Lara: Nemojte odustati u startu samo zato što izgleda teško jer stvarno vrijedi ona izreka da
faks završavaju uporni, a ne pametni.
Matej: Nemojte dopustiti da padnete u veliki zaostatak s gradivom i nemojte se nikoga
sramiti pitati nešto. Jedino što možete dobiti s pitanjima su pozitivini odgovori. Ne postoje
glupa pitanja, samo glupi odgovori. I mamina kuhinja je najbolja! Nikada nemojte odbiti
njezinu juhu!
Hvala vam na gostoprimstvu i ovako lijepim riječima, želim vam svu sreću na fakultetu! :)