U prvome članku koji sam ikada napisala mogli ste pročitati i saznati nešto više o snalaženju na fakultetu i radostima koje on donosi iz moje perspektive. No, što ako bismo okupili nekoliko studenata s različitih fakulteta? Dragi čitatelju, s ponosom ti predstavljam prvi intervju ovoga serijala koji započinjemo, ni manje ni više, već na Pravnom fakultetu.
Ovotjedna gošća je Nela Baždar, studentica 2. godine na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer Socijalni rad i moja dugogodišnja prijateljica. Ako bih morala opisati Nelu, rekla bih da je zaista vesela, radoznala i uporna osoba, no to ne govorim samo kako bi se njezini roditelji, koji će ovo pročitati, njome ponosili, već iz saznanja koje su pokazale godine „staža“ našeg druženja. No, da ne duljim, (ne)ozbiljna pitanja smo pripremile u nadi da ćemo olakšati svim budućim studentima odabir fakulteta kao i početak studentskog života, a jesmo li to ostvarile, saznajte u nastavku.
Draga Nela, kao što i svaki početak intervjua nalaže, na meni je red da te pitam: Zašto si baš odabrala socijalni rad?
Odgovor koji ću ti dati vrlo je klasičan odgovor studenata socijalnog rada, a to je da sam oduvijek znala da želim raditi s ljudima i da ne želim raditi samo na jednome mjestu i biti zatvorena sama u uredu cijelo vrijeme. Poznanica me upoznala sa socijalnim radom i što je ona više pričala o ovome smjeru, to sam se ja sve više i više zainteresirala te smatram da će mi takav posao dobro ići.
Spomenula si rad u uredu, odnosno da ne želiš da se sve odvija samo uz to. Što zapravo, na neki način, nudi socijalni rad?
Osim rada u uredu, tu je i rad na terenu s različitim vrstama ljudi, odlazak u kućne posjete, rad u sudnici, bolnici, policiji itd. Opis posla je vrlo širok te nudi ne samo rad na različitim mjestima već i s različitim grupama ljudi.
Budući da si rekla da se ne vidiš u uredu, gdje se pronalaziš?
Ja bih htjela raditi s djecom i obiteljima. Iako sam upozorena da taj dio posla može biti psihički težak, smatram da bih se najbolje pronašla baš tamo. No, imam vremena da se predomislim u slučaju da promijenim mišljenje.
Opiši nam svoj prvi dolazak na faks i kako se odvijala nastava? Jeste li bili uživo ili online?
Na početku prve godine bili smo uživo, no kako je korona napredovala tako je nastava bila većinom online i samo smo na seminarima bili uživo. Svaki profesor je imao svoj način predavanja, ali nam većinom usporedno sa predavanjima šalju i zadatke koje im moramo predati. Time provjeravaju našu aktivnost što znači da ne možemo samo pustiti predavanje i vratiti se nazad u krevet spavati. To je u jednu ruku bolje jer se moramo potruditi slušati, a i mislim da bi nas puno manje slušalo predavanja da nas ne provjeravaju.
Sad kad bismo se vratili u prošlost, odnosno u razdoblje mature, što si gledala pri upisu na faks?
Nažalost, morala sam gledati na opcije zapošljavanja. Mislim da je to svima bitno. Osim toga, gledala sam koje ću kolegije imati na faksu, čisto da vidim slažu li se moje želje i mogućnosti.
O životu u Zagrebu - kako je tekao pronalazak stana/cimerice?
Prve sam godine bila s kolegicom s faksa. Relativno smo brzo našle stan za koji nismo imale primjedbi. No ove godine odlučila sam živjeti sama u stanu i napraviti korak bliže osamostaljenju.
Budući da dolaziš iz malene sredine, točnije iz okolice Virovitice, kada radiš usporedbu cijena između Zagreba i Virovitice, što te je najviše šokiralo?
Kava 15 kn! Najviše su me šokirale cijene u kafićima koje su duplo više. Cijene namirnica su više-manje iste, nema neke drastične razlike. Sve mi je skuplje jer sama odlučujem kako ću trošiti novce. Iako i sada mogu tražiti roditelje novac kada i ako mi zafali puno više brinem o mjesečnom budžetu. Također je iznenađujuće da su cijene javnog prijevoza čak i manje nego u Virovitici.
Kako izgleda društveni život u Zagrebu, a kako u Virovitici?
To je sad jako teško za usporediti jer u Zagrebu ima toliko puno mjesta za izlazak naspram Virovitice. U Virovitici imamo 2-3 kluba i u svima je ista vrsta glazbe dok u Zagrebu svatko može pronaći nešto za sebe. Ako voliš techno, odlaziš u klubove koji puštaju techno i znaš da ćeš tamo pronaći ljude koji imaju, bar donekle, isti ukus kao ti i ne moraš se nikome prilagođavati. Nema judgy pogleda, što mi je jedna od najdražih stvari u Zagrebu. Nikoga nije briga kako izgledaš i možeš ići po ulici kakav god hoćeš. Nitko se neće dva puta okrenuti za tobom kao u Virovitici. Mala je sredina i svi sve znaju pa ne postoji ta određena sloboda koja postoji u Zagrebu.
Vjerujem da je svima nama koji smo se doselili iz manjih sredina, barem na jedan period, nedostajao dom. Imaš li neki savjet kako to najbolje prebroditi?
Za to stvarno nema nekog univerzalnog lijeka. Svako se s tim bori kako zna. Osobno su mi najteža razdoblja kada tek dođem u Zagreb; prvih tjedan dana užasno mi nedostaje biti doma, no kao što neki pametni ljudi kažu – vrijeme liječi sve, pa tako i ovo koliko god to zapravo ironično bilo.
Imaš li kakvu poruku za buduće studente; na što da se fokusiraju?
Budućim studentima želim sreću i nadam se da ste upisali što ste htjeli. Pripremite se na puno učenja jer je na faksu svaki ispit poput mature. No, nemojte da vas to obeshrabri! Ako ste upisali ono što vas zanima, to vam stvarno neće biti problem. Nije kraj svijeta ako ne prođete iz prve, rokovi postoje s razlogom i samo budite uporni. Sretno svima!
Hvala, Nela, na ovako lijepim riječima, želim ti svu sreću na fakultetu :)