PAD SISTEMA: Možemo li bez društvenih mreža?

Vjerujem kako smo svi ovog tjedna bili beskrajno potreseni padom naših najmilijih „prijatelja“ Facebooka, Instagrama i WhatsAppa. Doduše, neki više, neki manje, no siguran sam kako nas je sve barem malo pogodila vijest o tome kako je svijet na trenutak stao. Da, dobro ste pročitali - STAO. Barem tako prenose mediji koji su nas također izvijestili kako su mnogi stanovnici ove divne planete pali u depresiju i imali napadaje anksioznosti. Okej, razumljivo, ipak se radi o digitalnom „društvu“ s kojim smo maltene odrasli, no postavlja se pitanje je li to sve skupa zaista normalno? Bismo li bili kadri preživjeti taj apokaliptični scenarij gdje društvenih mreža više nema? Kako bi takav svijet izgledao?

Tog popodneva nisam radio ništa specijalno. Dobro, neću lagati, moja sestra se dosjetila kako bismo mogli iskoristiti kalup za betoniranje dvorišnih kocaka pa smo se bacili na posao. Just in case ako nam propadne akademsko obrazovanje da imamo barem nekakvog iskustva na baušteli. No, šalu na stranu. Nakon obavljenog posla, slijedila je uobičajena kava s mojima nakon što se majka vratila s posla, ali i iščekivanje večernjeg izlaska. Naime, prije spavanja imam običaj otići u svoju omiljenu birtiju i popiti čašu štrukanog pelina, no, kako sam ljetos malo pretjerao u više navrata, odlučio sam se na alternativu - ni više ni manje nego gusti sa šlagom, omiljeno piće iz djetinjstva.

Nego da se vratim na temu... Osim što sam bezbrižno ispijao kavu s majkom i sestrom te pokušao stepsti sa sebe zadnji komad cementa koji mi se zalijepio za ofucanu trenirku, simultano sam radio na marketingu za projekt „Financijska akademija“ koja će se održati idući tjedan, a sve informacije možete dobiti na stranici istoimenog eventa. Znam, ovo nije ni mjesto ni vrijeme za besplatnu reklamu, ali što ćete, kolegijalnost je temelj studentskog života. Uto je uslijedio šok i nevjerica - društvene mreže su pale. Iako sam nerijetko vrlo adaptabilna osoba, ovaj prijelaz sa standardnog načina komuniciranja na mailove, SMS i druge alternative (čitaj: prapovijest) me malkoc iznenadio.

Neki ljudi, poglavito starije generacije, tvrde kako su društvene mreže nešto najgore što je spopalo čovječanstvo i da bi bilo najbolje da ih više nema. Možda i ima neke istine u tome, ali kako bismo onda mogli znati tko je kamo otišao na more, tko što papa u svom omiljenom restoranu, gdje su najbolje pijanke i izlasci u gradu i slično. Mnoga su pitanja u igri, ali ono najveće i najvažnije je što bi se dogodilo s Facebook ratnicima ispod novinarskih članaka? Iskreno, nisam ponosan na činjenicu koju ću izreći, ali vjerujem da će se mnogi, ako ne i svi, složiti u tome da ponekad nema ništa bolje od gledanja kako se polupismeni i fejk profili kolju u komentarima različitih objava koje su od medija bačene kao kosti ispod stola.

Nažalost ili nasreću, ovisno kako uzmete, to je realnost i društvo u kakvom se danas živi, stoga bi možda i bilo bolje da društvene mreže za određene tipove uopće ne postoje. Znam da živimo u demokratskom društvu i da svatko ima pravo izraziti svoje mišljenje, ali neke stvari su jednostavno previše heavy. Možda ćete me zbog ovoga smatrati i pomalo totalitaristički nastrojenom osobom koja bi drugima, na osnovi njihove inteligencije, oduzimala ili zabranjivala stvari, ali činjenica je da otkad postoje društvene mreže da su mnogi jednostavno odlučili izbaciti kodeks ponašanja iz svakodnevnog života. Isti taj kodeks, ili bonton, zamijenili su vulgarnim i naprasitim smislom za humor. Prosudite sami...

Na slici možete vidjeti tipičan i nerijedak primjerak ovisnice o društvenim mrežama dok sjedi s ekipom na kavi subotom navečer, u društvu poznatija kao Instagramia vulgaris, iliti obična instagramuša.

A sad zamislite da se to stvarno dogodi... Da više nema društvenih mreža.

Zamislite da se sutra probudimo i odjednom više nema ni Facebooka, ni Instagrama, ni WhatsAppa. Intrigantno, ali istovremeno zabrinjavajuće, zar ne? Tijekom prvih nekoliko dana bi svakako uslijedio šok, za neke pozitivan, a za neke negativan. Svi bismo na trenutak stali, predahnuli i odmorili dušu, neovisno o tome volimo li ih ili ne. Međutim, postavlja se pitanje što nakon toga? Bismo li se odmah vratili u vrijeme prije nego što su te iste društvene mreže uvedene ili bi morao postojati proces prilagodbe? Odgovor i nije baš tako jednostavan, a najvjerojatnije je da bi postojao određen period navike na „novo normalno“. Znam da vam se od ove sintagme već diže kosa na glavi, ali baš zbog toga sam ju i odlučio iskoristiti.

Hipotetski gledano, možda bi se Facebook svijet pretočio na stvarni svijet, a onda bi nastao potpuni pičvajz. Zamislite da sjedite u svojoj omiljenoj pizzeriji i jedete pizzu s ananasom, a do vas došeće random lik i dobaci: „Pizza s ananasom je grijeh“. Ili da dođete na autobusnu stanicu, a ljudi oko vas zapravo razgovaraju i razmjenjuju mišljenja bez buljenja u telefon. Ili još gore, da ujutro u 7 sati na jedvite jade došetate na tramvajsku stanicu i netko vas, tek probuđenog iz mrtvih, upita: „Želite li isprobati moju zdravu rutinu koja mi je promijenila život?“. Mnogi bi se u prolazu vjerojatno, eto tek tako, izvrijeđali i izgovorili svakojake nadimke, dok bi drugi stajali postrani kao uhode koje jedva čekaju da podignu palac gore.

U svakoj pekari bi postojao dežurni „bosanac“ koji bi, kad netko naruči burek sa sirom, održao kratku prezentaciju o tome da je jedino burek s mesom, a ostalo su pite. Facebook znalci i doktori bi morali fizički doći pred COVID bolnicu i stajati ljutitog ili nasmiješenog lica jer više ne bi postojale „grrr“ i „haha“ reakcije. Ljudi inspirirani različitim citatima, za koje ni sami ne znaju koja im je zapravo poruka, ne bi znali kud bi s tolikim zrncima mudrosti pa bi nas, obične smrtnike, zasipavali istima, a sve kako bi se izborili za jedan „super“ ili „podršku“. Ljudi bi se morali naći uživo da se do srži posvađaju oko „slike koja je posvađala internet“ ili da komentiraju nešto što jednostavno u tom trenutku MORAJU komentirati.

Mene bi osobno najviše brinulo to što nikad više neću znati zašto je kraljica Elizabeta na taj i taj dan obukla baš takvu boju sakoa „jer bi me razlog mogao šokirati“.

A sad me ispričajte, idem se malo vratiti u djetinjstvo kada društvene mreže nisu postojale i ostatak nedjelje provesti gledajući novi reboot Digimona, Adventure (2020).

#glas #studenta #društvene #mreže #facebook #instagram #whatsapp #pad #sistema #ovisnost