U 2021. godini jedna je stvar bila posebna za udrugu Mali zmaj koja pomaže djeci iz socijalno ugroženih obitelji na području cijele Hrvatske. Patrik Radotić prohodao je put od Zagreba do Rijeke u nekoliko dana kako bi humanitarnom akcijom prikupio sredstva za udrugu Mali zmaj.
Patrik je završio Privatnu umjetničku gimnaziju, za koju je pri upisu dobio stipendiju na temelju kratkometražnog filma koji je sam snimio i montirao.
Imali smo čast razgovarati s Patrikom o njegovom pothvatu, planovima i studentskom putu, o čemu više možete pročitati u nastavku.
S obzirom na završeno srednjoškolsko obrazovanje, nastavio je raditi kao video operater na setu i baviti se glumom gdje mu se pruži prilika - bile to reklame, serije ili filmovi pripremajući se uz to za upis na Akademiju dramskih umjetnosti…
Slobodno vrijeme Patrik provodi sudjelujući u aktivnostima izviđačkog odreda Jarun
Član sam odreda izviđača Jarun već nekih 11 godina i mogu reći da u ovom trenutku to više ni ne smatram hobijem nego dijelom sebe. U odredu sam kao voditelj aktivan već četiri godine te mi je u planu preuzeti družinu u skorije vrijeme.
Vjerujem da su me izviđači oblikovali kao samostalnog pojedinca i dali mi neke od najbitnijih vrijednosti i motivacije u životu, zajedno uz mnoge predivne uspomene kojima ni sam ne znam broj. Naravno, izviđački moto glasi: „Creating a better world“ i to je nešto što pokušavam uvijek imati na pameti. Slogan tumačim na sljedeći način: “Pomozi kada možeš i tretiraj ljude oko sebe onako kako želiš da oni tretiraju tebe”. Vjerujem da su izviđači imali veliku ulogu u odluci na taj pothvat i zašto je baš i bio u dobrotvorne svrhe”, rekao nam je Patrik.
Gluma, treninzi, izrada SFX maski, body painting - zvuči nespojivo? To su Patrikovi hobiji!
Izviđači su samo jedan od mojih brojnih hobija i interesa, tu je naravno ljubav prema glumi koja polako prerasta iz hobija u posao i ljubav prema fitnessu, uživam u svakodnevnim treninzima u teretani. Također izrađujem SFX maske, tu i tamo se bavim spray paintingom i volim se kreativno izražavati na brojne druge načine kroz umjetnost.
Kako si se odlučio na tako dug put od Zagreba do Rijeke; je li bilo još opcija kako bi mogao doprinijeti radu udruge Mali zmaj?
Hod od Zagreba do Rijeke krenuo je kao šala s prijateljem - razmišljali smo kako bismo htjeli malo pomaknuti svoje granice po ljeti i napraviti nešto ‘ludo’. Kada je on to predložio svojim roditeljima, rekli su mu da nema šanse. Kada sam ja to predložio svojoj obitelji, majka je dodala ideju da bude u dobrotvorne svrhe. Volontirao sam u udruzi Mali zmaj i prije tog pothvata, od pomaganja sa skladištem do face paintinga za maškare, tako da mi se nije bilo teško odlučiti za njih.
Kako si odabrao baš udrugu Mali zmaj?
Osim što sam već prije bio član Malog zmaja i toga što mi majka radi u toj udruzi, nije bilo previše teško odlučiti. Važan faktor u svemu tome bila je činjenica da su sredstva išla u pomoć djeci iz obitelji slabijeg imovinskog stanja, odnosno za ruksake i opremu za tjelesni.
"Što sam naučio na putu do Rijeke? Pa, svašta."
Mogu reći da je tu bilo puno vremena za razmišljanje o svemu i svačemu, no mislim da je najbolja lekcija koju sam naučio to da, iako mi sami nemamo puno, uvijek možemo napraviti nešto veliko i pomoći nekome u nevolji, a jedino što je potrebno je malo volje. Naravno, to ne znači da svi moraju hodati do Rijeke, ali makar jedan odrađeni volonterski sat tjedno nekome puno znači!
Planovi za budućnost
Što se tiče daljnjih planova, volio bih sljedeće ljeto odraditi hod do Pule koji se trebao održati još ove godine, no nije zbog raznih okolnosti - od mojih matura pa do priprema za fakultet…Naravno, nastavit ću volontirati u Malom zmaju i kao voditelj u odredu izviđača Jarun.
Jesi li svjestan da je tvoje djelo inspiriralo i motiviralo puno mladih ljudi poput tebe da i sami odluče doprinijeti zajednici? Kako se osjećaš zbog toga?
Na prvu, kada sam razmišljao o samoj ideji, nije mi palo na pamet kako će to utjecati na druge, ali kada su krenule stizati poruke i podrška, onda mi je tek sinulo da će baš ova stvar možda biti taj zadnji komadić motivacije koji je potreban da netko napravi nešto lijepo za drugoga ili da se odvaži u svijet volontiranja, pruži ruku osobi u nevolji itd.
Ovo iskustvo u meni je pobudilo, mogu s ponosom reći, najljepše osjećaje koje sam ikad doživio. Neopisivo mi je drago što sam imao priliku doprinijeti stvaranju ljepše zajednice u kojoj ljudi brinu jedni za druge i pomažu si međusobno.
Patrikova poruka za čitatelje:
...ne bojte se pomoći drugome i sami zatražiti pomoć.
Ako napravite neku stvar koja se vama čini potpuno minimalnom i nevažnom, nekome može značiti jako puno i uljepšati im dan - bilo to pomoći susjedi s namirnicama ili samo uputiti osmijeh kada vas neko pozdravi.
Najveće promjene nastaju malim koracima.