Vakuum vjetra, veliko mrjestilište postane pješčanik svijeta i vrela vatra kroz polja vrijesa otvara vrata poeta. Od vlade velebnog čopora preostao vuk je blag i samotno rane liže i zavija u vjetar drag. Vriština doziva mrak, noć skuplja se u mojoj kosi. Vije, vuče, vrije i tuče rijeka dok je vjetar nosi. Uzburkana voda odvaja se od poda, vrti se oko osi. Vatru gasi sa zvjezdanog svoda vakuum što prenosi, donosi.
Sve ono što lovi u šumi
danju drijema, noću drumi
puni sjena, vreba smjena,
mjesec pada, vjetar šumi.
Zvuci čudni, vuci čudni,
tanke čipke, paučinke,
gdje iz duplje šapa nikne
i lisica zeca pikne.
I ondje gdje šumi voda,
šušti šum gdje lišće hoda.
Teče drum i teška voda
vuče se preko poda.
Idem kako? Naopako!
Preko polja, gdje me volja!
Duga trava svojeglava
i od rogova glavobolja.
Neka love, nek' izvole
ako vole, uprizore,
ak' imaju za to volje
i u gladi se ne boje.
Trči krdo, ja ga vodim,
preko polja prema vodi,
preko staze na prijelaze,
gdje životinje prelaze. U ustima već je mast,
mokar brk, al stara slast.
Siva njuška, bjelouška,
jelena je išla past. Sve ono što lovi u šumi
danju drijema, noću drumi
puni sjena, vreba smjena,
mjesec pada, vjetar šumi. Trči šuma preko druma,
leti lasta iza hrasta.
Crna sjena poražena
takva neće ostat vazda.
Kad se danji i razdanji,
pokaže se blijeda zora,
jeleni su opet sami,
moćna krda nasred polja.
Crna sjena, smeđa glava
sagnula se piti vodu.
Osluškuje, stoji, čeka
da grabežljive zvijeri odu.
Engleska verzija: All that Prays in the Forest
All that prays in the forest
sleeps by day, by night the hills
fill with rills of shadows bland,
hunted stand on moonlight, wind.
Strange are sounds, strange are hounds,
silky webs, spider webs,
where a fox's quick paw springs
and a quail loses wings.
And where water's gurgles sound,
rustle leaves that walk around.
Running valleys drag about
heavy on the forest ground.
I'm coming how? Anyhow!
Over trees, where I please!
Long grass as stubborn as
heavy antlers on weak knees. Let them hunt, if they want!
If they dare, anywhere!
Let them raze hunger's gaze,
fears gone without a trace.
The herd stampede where I lead,
over fields and to the water
blazing through the trails of grass,
where they pass, where all things pass. In its mouth, on whiskers wet
melted drips old deer fat.
As gray muzzles graze, content,
white eared mice the scraps covet.
All that prays in the forest
sleeps by day, by night the hills
fill with rills of shadows bland,
hunted stand on moonlight, wind. The forest trails over planes,
a looming shadow lifts its gaze,
defeated not, its hope remains
as it waits for better days
When it dawns and daylight yawns,
lifting its head over trees,
powerful and lonesome deer
are left on fields of forest leaves.
The shadow which stood tall before
bent its head to drink the water.
It’s listening, watching, waiting,
for the hungry beasts to falter.
#pjesme #zvijeri #pjesmatika #poezija #glas studenta
コメント