Pjesmatika: pjesme s vodom i o vodi 5


Nestor i stvaranje

Zanimljivom igrom mažeš mi oči,

maglovitim rukama preusmjeravaš valove

i loviš zvijeri kojim noću svijetle oči

što progutale su sunce, odlučnost i stavove.

Dok tonemo u mrak našeg nastanka

ti povezuješ i promatraš svoj rad

i oblikuješ u tišini našu stvarnost,

gradiš nevidljivi grad.

Nijemo rukom posežem za tobom,

dodiruje me jedino praznina.

Nema kraja tvome stvaranju,

ali našem postojanju ima.




Tiho, tiho, tiše

Šapući mi u mraku,

tiho, tiho, tiše,

da šapat tvojih riječi

misli moje briše.

Dok ne zaboravim na tugu,

strah i jad,

da u mraku tvojih riječi

slušam duše glad.

Šapući mi u tami,

tiho, tiho, tiše,

u noći koja odzvanja

rominjanjem kiše.

U zavijanju vjetra

i bjelini oluja

da utjehu nađem

u riječima slavuja.

Šapući mi dugo,

tiho, tiho, tiše,

dok me više nema,

dok ne odnesu me kiše.


#pjesme #voda #pjesmatika #poezija #glas studenta