Jedan od gradova na zapadnoj obali Lijepe Naše, koji zasigurno ostavlja bez daha, jest Rovinj. Ljepote ovog grada imala sam prilike vidjeti već nekoliko puta, no ovaj put sam imala priliku i detaljno ih istražiti. Rovinj ima bogatu povijest, a 1947. pripao je tadašnjoj Jugoslaviji te nakon Domovinskoga rata Hrvatskoj. Zaljubila sam se u same ulice grada Rovinja kojeg su za vrijeme napada pirata štitile zidine, a tu je i stari bunker.
Jedna od najljepših atrakcija grada jest crkva sv. Eufemije koja nosi ime u njezinu čast. Naime, za vrijeme cara Dioklecijana progon kršćana je bio čest - prognani su, zatvarani i ubijani, a sve u svrhu toga što se nisu htjeli odreći kršćanstva. Jedna od njih je bila i mlada Eufemija. Mučili su ju i bacili lavovima, no lavovi nisu proždrli njezino tijelo. Sarkofag s njezinim tijelom prenesen je u Carigrad i smješten u velebnu crkvu koju je Konstantin izgradio u njezinu čast. Nakon što su na vlast došli ikonoklasti, sarkofag je skriven. Poznato je da je 800. godine nakon nevremena sarkofag doplutao do Rovinja i sveta Eufemija postala je zaštitnicom grada. Nakon puno pokušaja Rovinjana, maleni dječak je uspio sarkofag dovući do brežuljka.
Svake godine 16. rujna slavi se dan sv. Eufemije, a pogled s tornja je predivan, pri čemu se s njega vidi cijeli Rovinj. Najljepše u vezi Rovinja jest to da je svaki dio grada predivan na svoj osobit način, i jezgra grada, kao i novi dio grada te je to ono što me je najviše dojmilo.