top of page

Rafael Nadal- Kralj na zemlji

Prošlo je već dugo vremena otkad sam napisao sportsku kolumnu, odnosno tenisku kolumnu.

Od posljednje kolumne koju sam napisao i objavio u drugom mjesecu, završio je drugi semestar

i polako su krenuli ljetni rokovi, sezona, ljetni odmor, odigrali i završili neki poznati svjetski

sportski događaji. Naravno, odigrao se i jedan vrlo bitan i znamenit teniski turnir- Grand Slam, u

Parizu na karakterističnoj zemljanoj podlozi- Roland Garros.


Kada god spomenete Roland Garros u svijetu tenisa ili u društvu teniskih fanatika (primjerice

mene), prva asocijacija će vam biti Rafael Nadal- jedan od najuspješnijih španjolskih tenisača i

jedan od najboljih tenisača općenito, te meni osobno najdraži tenisač za kojega uvijek vatreno i

srčano navijam. Nadal je prije ovogodišnjeg izdanja osvojio Roland Garros rekordnih 13 puta.

To je najveći broj titula ikad koji je jedan tenisač osvojio na samo jednom turniru u modernoj eri

tenisa. Zbog ove brojke možete zaključiti da je Nadal jedan od najjačih i najboljih igrača na

zemljanoj podlozi na Grand Slamu u Parizu.


Početkom godine, Nadal je nakon ozljede i pauze od tenisa koja je trajala više od pola sezone i

godine, fantastično započeo tenisku sezonu. Nitko u teniskom svijetu nije očekivao ni vjerovao

da će se Nadal uspjeti vratiti u teniski pogon i tempo, te su vjerovali da su Rafini dani gotovi,

odnosno da nema više šanse osvojiti nakon ozljede ili pauze neki turnir, posebice na betonu i to

u Australiji, na Grand Slamu kojega je dotad osvojio samo jednom i gubio u više finala,

ponajviše zbog Nadalovog rivala- Novaka Đokovića. Ono što je Nadal za Roland Garros-najbolji

i najtrofejniji igrač na tom turniru, to je Đoković za Australian Open. Svi su vjerovali i očekivali da

će Đoković osvojiti prvi Grand Slam sezone te bi mu to bila 10. titula Australian Opena, no,

stvari i okolnosti su potpuno promijenile situaciju i Đokovićevu šansu da osvoji po deseti put

titulu iz Australije. Naime, iz kontroverznih razloga, Đokovića su nepravedno i nepoštenim

putem deportirali iz Australije i oduzeli mu mogućnost nastupa do daljnjeg. Naravno, teniski

svijet je bio šokiran i ljutit, no jedna skupina navijača, iako je itekako bila ogorčena takvim

ponašanjem prema igraču poput Đokovića, posebice na njegovom turniru, je vidjela priliku da

njihov igrač ove godine može osvojiti titulu u Australiji. To je bila skupina Nadalovih navijača (u

koju i ja pripadam!) koja se je nadala i vjerovala da je sada Nadalu otvoren put do finala i

osvajanja druge titule u Australiji, ali i 21. Grand Slama sveukupno za španjolskog tenisača.

Iako, dok je u međuvremenu trajala drama oko Đokovića, Nadal nije potpuno bio siguran hoće li

nastupati na ovome Grand Slamu, ipak je odlučio odigrati turnir i u konačnici ga osvojiti na

fenomenalan način (provjerite moju prijašnju kolumnu u kojoj je detaljno opisano kako je osvojio

Australian Open-https://www.glasstudenta.com/post/buran-sportski-sije%C4%8Danj). Za Nadala je to bio veliki uspjeh te je početak sezone odigrao fenomenalno u

kojoj je zaredao čak 20 pobjeda zaredom dok ga američki tenisač Taylor Fritz nije zaustavio u

finalu Indian Wellsa.


Ubrzo nakon odličnog starta sezone za Rafaela Nadala, došlo je i razdoblje sezone kada se

tenis igra na zemljanim podlogama. Tu su svi očekivali Nadala da će dominirati, što je u

prijašnjim sezonama radio, a i ne moramo spominjati činjenicu da je Nadal s razlogom dobio

titulu King of Clay ili Kralja na zemlji (zemljanoj podlozi) zbog 13 titula na jedinom Grand Slamu

na zemljanoj podlozi- Roland Garrosu, ali i mnogobrojnih titula na drugim zemljanim turnirima

poput Mastersa u Monte Carlu, Madridu, Rimu i mnogim drugim turnirima s manje bodova-

Barcelona, Rio i mnogi drugi. No, Nadal je odmah nakon osvojene titule u Australiji i velikom

broju intervjua spomenuo da ga muči ozljeda stopala te da je upitno koliko će još izdržati i hoće

li igrati. I to se moglo vidjeti odmah po zemljanim turnirima. Nadal je imao odlične mečeve, ali

nije mogao postići ono što mu je nekada išlo za rukom, osvajati ih jedan za drugim. U Monte

Carlu, kojega je osvojio više od 10 puta, nije nastupio, već je Grk Tsitsipas obranio

prošlogodišnju titulu. Slični scenariji su se dogodili i na drugim turnirima. Madrid je osvojio mladi

i talentirani te potencijalni Nadalov nasljednik, Španjolac Carlos Alcaraz pobjedivši Zvereva u

finalu, ali i Nadala i Đokovića na istom turniru. Barcelonu je također osvojio Alcaraz, a u Rimu je

Nadal izgubio meč već u trećem kolu protiv Shapovalova, te je kasnije trijumfirao i osvojio titulu

Đoković nakon pobjede nad Tsitsipasom u finalu.


Iz svih ovih nastupa i igri Nadala, neki su vjerovali da će Đoković, Zverev, Alcaraz ili Tsitsipas

osvojiti Grand Slam u Parizu. Većina ljudi je favorizirala Đokovića koji vodi utrku s Nadalom u

broju osvojenih Grand Slamova. Đoković je prije početka Roland Garrosa imao samo jedan

manje Grand Slam od Nadala, ali puno bolji momentum, tempo i šansu da izjednači brojku s

Nadalom. Trebao je samo obraniti titulu od prošle godine te bi utrka ponovno bila napetija,

neizvjesna i uzbudljiva. Svi su svjesni da je Nadal jedan od boljih, čak najboljih igrača ikad na

zemljanoj podlozi i u Parizu. Nisu mu bez razloga sagradili skulpturu ispred glavnog terena, te

nije bez razloga proglašen legendom ovog turnira. No, jako malo ljudi je vjerovalo da će osvojiti

ga i trijumfirati nad svim ostalim igračima te su svi favorizirali Đokovića kao osvajača Roland

Garrosa. No, Rafael Nadal je odlučio uzeti stvar u svoje ruke te ponovno, po tko zna koji puta,

šokirati teniski svijet i zašutkati sve teniske kritičare, medije i stručnjake.


Nadalu je ždrijeb u prvom kolu donio susret protiv Australca Thompsona kojega je lakoćom u tri

seta nadigrao i pobijedio (6:2 6:2 6:2), te odlično otvorio nastup na Roland Garrosu. Sljedeći

protivnik, u drugom kolu mu je bio neugodan francuski tenisač Moutet, no i njega je Španjolac

vrlo jednostavno i izvanrednim nastupom nadigrao ponovo u tri seta (6:3 6:1 6:4). Ovakvi

nastupi još uvijek nisu uvjerili kritičare i javnost da je Nadal još uvijek favorit te da dosadašnji

nastupi su bili protiv "lakih igrača". U trećem kolu na isti način Rafa pobjeđuje Nizozemca Van

de Zandschulpa (6:3 6:2 6:4). No, u osmini finala, Rafa igra meč protiv malo kompliciranijeg

protivnika- mladog Kanađanina Felixa Augera-Aliassimea. Prvi set ide Felixu koji ima dobar

momentum i igru protiv Kralja na zemlji (6:3), ali svi znaju da se Nadal nikad predaje te uzvraća

udarac Felixu i uzima mu dva seta rezultatom (6:3 6:2). 2:1 u setovima je za Nadala te mu je

potreban još samo jedan set da pobijedi Felixa, no i Kanađanin ne daje tako lako meč Nadalu i

uzima mu set (6:3) te se mora odigrati odlučujući peti set. Iako je Felix pokazao dobru i hrabru

igru, iskustvo pobjeđuje mladost i talent ponovo (6:3) te Nadal prolazi u četvrtfinale Roland

Garrosa, a tamo ga je čekao vrlo vrlo težak protivnik- Novak Đoković.


Puno navijača i stručnjaka je reklo da je šteta što su se ova dvojica teniskih legendi tako rano

susrela u četvrtfinalu, a ne kasnije u finalu, ali meč svojom kvalitetom nije razočarao nikoga, ali

rezultatom je rastužio, odnosno razveselio navijače. Svi znamo koliko su i Nadal i Đoković

kvalitetni, opasni i borbeni tenisači te smo znali da nas čeka epska borba za polufinale Roland

Garrosa, a i u konačnici borba za titulu. Javnost, navijači, stručnjaci i kladionice su stale na

stranu Đokovića te su bili uvjereni da Nadal ne može pobijediti Đokovića te da je Đoković veliki

favorit, najviše zbog činjenice što Đoković brani titulu, ima bolji momentum, a i sam Đoković je

prošle godine porazio Nadala na njegovom turniru u polufinalu. Svi su bili na strani Đokovića, no

ipak francuska publika htjela je njihovog miljenika iz Mallorce da pobijedi što se moglo čuti i na

tribinama. No, ipak, Nadal ponovno iznenađuje svu javnost svojom igrom. Dobra je stvar ta što

se Nadal u osmini protiv Felixa pošteno zagrijao i pripremio za teže protivnike za razliku od

Đokovića koji je prohujao igrom protiv drugih igrača i nadigravši samo jednog dobrog igrača na

zemljanoj podlozi- Schwartzmana. Nadal uzima prvi set Đokoviću rezultatom 6:2. Žestoko i

odlučno je krenuo Nadal u meč, dok Đoković nije shvatio koliko je ozbiljna prijetnja Nadal. U

drugom setu nakon duge borbe sa servisom i breakovima, Đoković uzima set Nadalu (6:4). No,

izgubljeni servis u drugom setu nije puno zabrinuo i oslabio Nadala, već ga ojačao te je

fantastičnom igrom nadigrao i dominirao terenom u trećem setu te ga i osvojio rezultatom 6:2.

Nadal ima vodstvo u setovima 2 naprama 1 te vrlo hrabro kreće u lov na treći set i pobjedu.

Brzo je oduzeo servis Đokoviću, ali mu ga je Đoković vrlo brzo uzvratio istom mjerom. Četvrti

set odlazi na kraju u tie-break u kojem ga je Nadal nakon što je odlično otvorio tie-break

smireno priveo kraju i odnio pobjedu protiv favorita Đokovića koji nije ostvario svoj potencijal i

nije igrao dovoljno dobro protiv Nadala. Jer ako želiš pobijediti Nadala na zemljanoj podlozi,

moraš igrati i više od 100 posto svoje kvalitete i mogućnosti, pa i ponekad i to nije dovoljno

dobro jer te na drugoj strani mreže čeka spreman, borben, brz, temperamentan i neumorivi

igrač na zemljanoj podlozi- Rafael Nadal.


I tako je nakon epskog meča koji je trajao dugo u noć i nakon pobjede nad Đokovićem, Nadal

došao u polufinale Roland Garrosa. Javnost je vrlo brzo predomislila se i prihvatila činjenicu da

je Nadal jedan jedini favorit i najbolji igrač na turniru. U polufinalu ga je čekao Alexander Zverev,

njemački tenisač koji je doveo svoju igru na zemljanoj podlozi na zavisnu te zrelu razinu. No,

prije nego se osvrnem na polufinalni meč između Nadala i Zvereva, ne smijem zaboraviti našeg

Čilića. Iako ima titulu chokera u svijetu tenisa i kao igrača koji ima odličnu igru, forehand i stil

tenisa,ali nema dobar mentalitet tijekom igre i nema potrebnu mirnoću da pobjeđuje u bitnim

mečevima, posebno me on iznenadio na ovom turnirnu. Naime, dogurao je do polufinala Roland

Garrosa, ali nažalost ga je Norvežanin Ruud porazio 3:1 u setovima. Prvi set je igrao kvalitetno i

imao odličan servis te udarce, no u preostala 3 nije mogao nastaviti na takvom nivou. Mogao je

završiti u finalu te bi tada bio najponosniji, ali ni ovakav rezultat nije loš, najviše zato jer je

zasluženo došao tako daleko u turniru. Naime, Čilić je maestralno nadigrao Medvedeva u

osmini finala odigravši jedan od najboljih mečeva svoje karijere (moram napomenuti da je Čiliću

zemljana podloga najgora i najslabija, puno je jači na travnatoj podlozi, zato očekujem da će

daleko dogurati na Wimbledonu, ali o tome više riječi drugi puta) pobjedivši Rusa 3:0 u

setovima, da bi ubrzo u četvrtfinalu nadigrao i bio bolji u 5 setova od drugog ruskog tenisača

Rubleva i ostvario rezultat karijere na Roland Garrosu. Ovaj turnir smo mogli vidjeti Čilića u

izdanju iz godine 2014., 2016., 2017. i 2018. kada je igrao agresivan, pametan i uvjerljiv tenis

protiv velikih igrača i favorita te osvajao bitne titule. Međutim nije mogao izdržati nalet mladog

Norvežanina Ruuda u polufinalu te je nažalost ispao ne uspijevši doći do finala. Koliko god Čilić

imao loših trenutaka i choke nastupa, Čilić je zasada najuspješniji pojedinačni hrvatski tenisač

jer je uz ovakvu konkurenciju poput Nadala, Đokovića, Federera, Medvedeva, Zvereva i drugih

jakih tenisača, dogurao barem jednog do svakog finala Grand Slama (osim Roland Garrosa),

osvojio jedan Grand Slam, Davis Kup za Hrvatsku (čak 3 puta doveo Hrvatsku u finale ovog

natjecanja) te zasluženo ima mjesto u kultnoj teniskoj povijesti, iako će mu uz njegovo ime

nadodati titulu chokera.


No, da se mi vratimo na drugi meč polufinala između dvojice izvrsnih igrača- Nadala i Zvereva.

Moram priznati, Zverev je stvarno bio na odličnoj razini, na razini koju ove godine nije dostigao

ni Đoković u susretu protiv Nadala. Fantastične izmjene su imali obojica u prvome setu, uzimali

servise jedan drugome, izvrsne poene, no prvi set je ipak nakon duge borbe u tie-breaku,

zasluženo uzeo Nadal. Mora se priznati da je Zverevu vrlo malo nedostajalo da ima prednost u

setovima. Drugi set, ista priča. Jako kvalitetan meč, pun borbe, trčanja po terenu, pun izvrsnih

udaraca i servisa, te se ponovo nalazimo u tie-break situaciji. No, u jednoj izmjeni loptica,

Zverev je nakon što mu je Nadal udario lopticu duboko na forehand stranu, zatrčao prema

loptici da bi je stigao i nažalost u pokušaju da se zaustavi, vrlo neugodno uganuo gležanj do te

mjere da je Nadal čim je vidio i čuo Zverevov krik, otrčao i pomogao Zverevu. Zvereva su na

kraju kolicima odveli sa terena i Zverev je morao predati meč te je stoga Nadal nakon čudnog,

vrlo napetog i izjednačenog meča, ušao u finale. Nije pretjerano slavio, već je u svlačioni tiješio

Zvereva. Iako je ružno završio meč, moram priznati da mi je bilo puno lakše. Zverev je igrao na

Nadalovoj razini i čak ga je mogao pobijediti, no Nadal jednostavno zna jako dobro rastegnuti

protivnika po terenu, umoriti ga, preforsirati i iscrpiti ga do te mjere da se može, nažalost

protivnik i ozlijediti. Ne smijem zaboraviti i činjenicu da je Zverev, prije susreta s Nadalom, vrlo

dominantno odigrao protiv Nadalov nasljednika, Alcaraza te ga pobijedio 3:1 u setovima.


I tako je Nadal, ponovo, čak 14. put, tamo gdje i pripada, u finalu, u borbi za 14. titulu Roland

Garrosa, 22. Grand Slam i još jedan trofej u nizu i uspjeh za povijest. Protivnik mu je bio Casper

Ruud, mladi norveški tenisač, koji je pohađao Nadalovu tenisku akademiju, i na Nadalov ponos

uspio doći do finala. No, svi koji pratimo strastveno tenis i cijela teniska javnost, znamo da kada

Nadal dođe u finale Roland Garrosa, da ubaci u brzinu više i da protivnici tek onda imaju još

manje šanse. Nadal u finalima Roland Garrosa ima omjer 13:0 i svi su znali da će gotovo

sigurno osvojiti još jedan Roland Garros. I tako je i bilo. Rafael Nadal maestralno, žestoko i

fenomenalno je odigrao meč u finalu pobjedivši Ruuda 3:0 u setovima ( 6:3 6:3 6:0). Iako je

mlad i Nadalov učenik sa akademije, nije imao šanse protiv svojeg mentora te se "upisao" na

popis igrača koje je Nadal porazio na pariškoj zemlji u finalu Roland Garrosa. Nadal je još

jednom u nizu, kao što je mnogo puta kroz karijeru iznenadio, razuvjerio sve kritičare, stručnjake

i javnost dokazao da je samo on, jedan jedini Kralj na zemlji. 14 osvojenih Roland Garrosa i 22.

Grand Slam sveukupno. Koliko velik i moćan igrač, ali i čovjek. Tenisač koji ne posustaje, koji se

ne predaje, koji igra do zadnje kapi krvi, znoja i zadnjeg daha, igrač koji unatoč ozljedama,

starim, novim i u bolovima dominira terenima Roland Garrosa i osvaja sve moguće titule te srca

navijača diljem svijeta. Iz dana u dan ruši rekorde te ne razmišlja o pauzi ni o mirovini. Čovjek

koji uživa i kojemu su pobjede daljna motivacija da bude bolji, a porazi lekcija te još veći motiv

da bude najbolji tenisač ikada. Vrlo je lako moguće da 14 osvojenih Roland Garrosa neće biti

konačan broj titula na istoimenome Grand Slamu, već da cilja i planira ih i dalje osvajati u

budućnosti. Naravno, da bi to bilo moguće mora biti oprezan sa svojim tijelom, zdravljem i

ozljedama.


Puno me ljudi pita zašto navijam za Nadala, a ne za Đokovića. E, pa baš zato jer je čovjek

zvijer, gladijator, borac i veliki čovjek u istome trenutku, van terena i na terenu. To je i jedan od

razloga zašto Nadala smatra kao GOAT-a tenisa, a ne Đokovića. Ponekad je nebitno koliko

imaš titula, tjedana na ljestvici kao broj jedan igrača, uspjeha, postignuća i pobjeda, već je bitno

kakav si kao igrač i kao čovjek. Nadal je ove godine ostvario nezamisliv pothvat. U istoj sezoni

osvojio je Australian Open i Roland Garros, po prvi puta u karijeri. Ovo je veliko postignuće za

Španjolca i veliki faktor, ali i pokazatelj možda najbolje Nadalove sezone dosada. Sljedeći

tjedan počinje Wimbledon, Grand Slam na travi, te iako su male šanse da ga osvoji, iskreno se

nadam da ostane zdrav, neozlijeđen te u odličnoj formi da dogura do finala i osvoji ga. Ako

uspije ga osvojiti, pa i ako ga ne uspije, biti ću sretan i ponosan zbog njega. Veliki su ulozi u

pitanju. Ako ga osvoji, povećava prednost nad Đokovićem u broju Grand Slam titula, ali i tituli

najboljeg ikada. Naravno, najljepši scenarij bi bio da i na kraju sezone osvoji US Open tebi tako

ostvario Calendar Grand Slam, odnosno, uspio bi osvojiti sva 4 Grand Slama u sezoni što bi

itekako bio legendaran pothvat, ali i statistički podatak koji bi stavio u Nadala još dublje u

tenisku povijest, iako je Nadal već dugo vremena zapisan samo zbog svojih jedinstvenih

rekorda i uspjeha u karijeri. Ali, ne smijemo žuriti! Korak po korak! Prvo Wimbledon treba

odigrati najbolje što može, kako bi mogao razmišljati o US Openu.


Vidjet ćemo kako će proći turnir u Wimbledonu, a i uskoro dolazi kolumna o raspravi tko je pravi

i jedan jedini teniski GOAT, raspravi koja do dan danas nema pravi i konačan odgovor, već se

situacija stalno mijenja i puno navijača svakodnevno traži nove argumente čiji igrač je GOAT. Je

li to Đoković, je li to Nadal ili je to možda Federer? Više o ovoj raspravi, ali i tko je meni GOAT

tenisa (mislim da znate i sami ako ste pročitali cijeli tekst ;)), ćete saznati uskoroo! Do sljedećeg

puta i sljedeće kolumne!


Comments


bottom of page