Sigurna sam da se većina nas kada vidimo vrlo uspješne i produktivne ljude često pita: „Kako uspijevaju naći vremena za sve?“ i „Otkud im motivacija?“. Često se upravo takvi ljudi brane od tog magičnog pojma motivacije i ističu disciplinu kao ključnu za održavanje razine produktivnosti.
Ovaj članak nije recept za uspjeh i polazi od pretpostavke da svi neke dane preležimo buljeći u ekran i ne pridonoseći ovom svijetu ni na kakav koristan način, no možda će umanjiti broj takvih dana i pružiti savjete kako se unaprijediti na poljima koja nas zanimaju i time poboljšati kvalitetu života.
Disciplina samim prizvukom podsjeća na vojno uređenje, strogi režim i pravila. Nebrojeni su članci ispisani o tome kako je potrebno odlaziti rano na spavanje, imati 7-9 sati sna, rano ustajati, praviti raspored za nadolazeći dan i tome slično. Sve su to vrijedni savjeti i tko god da se okušao slijediti ih na dobrom je putu k samodisciplini. Ipak, između svih tih planova odvija se život i stoga je od neizmjerne važnosti znati procijeniti koliko obveza možemo podnijeti i ostaviti si dovoljno vremena koje ćemo kvalitetno provesti sami sa sobom (odmor) ili u društvu prijatelja.
Sada kada smo ustanovili da ovo nije još jedan članak s listom što je sve potrebno raditi da bismo uveli disciplinu i red, vrijeme je za bitan dio - kako se nositi s frustracijama da sve ne ide onako kako smo isplanirali i kako uopće pristupiti svim tim brojnim savjetima kojima nas zatrpavaju? Savjeti koji su mi bili od velike pomoći su sljedeći:
1. Usredotoči se na kvalitetu, a ne kvantitetu
U trenutku kada odlučimo uvesti samodisciplinu, zatrpamo se obvezama koje bi to opravdale. Kao studentica, i ja sam uz faks odlučila raditi, trenirati, biti uključena u studentske udruge, izlaziti s prijateljima... Sve to sam stavila na čuveni raspored i shvatila da u stvarnom životu termini nisu baš fiksni („od tad do tad“) i da u cijeloj toj zbrci trebam odmor. Čemu silne obveze ako nijednu nismo u stanju ispuniti kvalitetno. Pouka koja je izvučena je da trebamo odrediti prioritete (npr. faks i posao), odustati od aktivnosti koje nismo u mogućnosti održavati i usredotočiti se na neku stavku koja će spriječiti konstantan umor (npr. uvesti pravilo 8 sati sna većinu tjedna). Tako s vremenom osjećamo zadovoljstvo zbog izvršenih obveza na vrijeme, ali i odmorenost.
2. Piši dnevnik
Pisanjem je uistinu moguće fizički izbaciti frustracije. Naravno da se osjećamo nezadovoljno kada nismo stavili znak „obavljeno“ za neku obvezu u danu i tada počinjemo kritizirati sami sebe. Takvi negativni osjećaji mogu nas zbog sitnice povući u potpuni kaos i neorganiziranost. Zato je pisanje dnevnika ljekovito. Na kraju najužasnijeg dana uvijek možemo uzeti olovku i papir (ili otvoriti bilješke na mobitelu) i zapisati npr. listu stvari kojima nismo zadovoljni, a potom listu stvari kojima jesmo zadovoljni. Ovu prvu listu biti će nam lakše sastaviti i time ćemo barem dio frustracije izbaciti, a druga će nas podsjetiti na sve one dobre dijelove koje smo zaboravili. Pisanje dnevnika uči nas da nismo savršeni i da samodisciplina neće imati učinka ako sami sebi ne opraštamo sitne greške.
3. Ne odustaj lako
Ovaj posljednji savjet nekako proizlazi iz prva dva. Često nam stvari neće ići od ruke kada tek započnemo s njima. Kada odlučimo uvesti promjenu u svrhu bolje samodiscipline, trebamo biti svjesni da nismo strojevi koji će istog trena sve odraditi besprijekorno. Pojasnit ću na primjeru kojeg sam i sama pokušala - u svoj plan samodiscipline uvela sam rano ustajanje, a nisam neki jutarnji tip. Imala sam par pokušaja postajanja jutarnjim tipom, no svaki put bi me frustracija dovela do odustajanja. Posljednji put kad sam pokušala, odlučila sam ne odustati nakon što dva dana za redom prespavam predviđeni alarm. S vremenom sam usvojila naviku ranog ustajanja i na dane kad nemam brdo obveza, a ako se desi da tu i tamo odspavam dulje, ne osjećam nezadovoljstvo i frustraciju zbog toga jer znam da mi je bilo potrebno.
Nadam se da će ti savjeti biti od pomoći!