Praznici su gotovi, vratila sam se u svoj studentski grad i preostala su mi samo sjećanja na lijepo i kratko vrijeme provedeno u rodnom gradu. Kako sam sanjalica i katkada nostalgičarka, ovoga puta neću vam pisati o japanskoj kulturi već o jednom zanimljivom razgovoru koji smo vodili moj otac, majka i ja. Dobro, možda ću vam više ispričati priču o događaju o kojem smo razmišljali, a ja još uvijek definitivno razmišljam.
Tako sam se spremala jedno večer da izađem van kada sam načula oca kako majci čita tekst o slučajnostima. Slučajnosti ne postoje, kaže. To nam govori i analizira mnogo knjiga; u ovom slučaju voditelj emisije Na rubu znanosti, Krešimir Mišak u jednom poglavlju svoje knjige, a izvor je pronašao u literaturi Više od slučajnosti, Martina Plimmera i Briana Kinga. Zašto slučajnosti ne postoje potvrđuje mnogo priča, od kojih je ova jedna koja mi se najviše dopala. Priča o bratu atentatora Abrahama Lincolna.
1865. godine ubijen je predsjednik Američkih Sjedinjenih Država, Abraham Lincoln. Atentat je počinio John Wilkes Booth, mladić iz ugledne glumačke obitelji. John je imao još dva brata od kojih je u ovoj priči važan Edwin Booth, njegov stariji brat. Naime, nakon što je John počinio atentat, Edwin se zakleo da više nikada neće glumiti. Inače nagrađivani glumac, izvrstan u Shakespearovim dramama (najpoznatiji po ulozi Hamleta) nestao je s dasaka u osamu, nositi se sa grozotom koju je učinio njegov brat. Sve dok jednoga dana nije spasio čovjeka. Čekajući svoj vlak na kolodvoru u New Jerseyu opazio je kako se jedan nepoznati mladić spotaknuo i pao na tračnice dok se približavao vlak u pokretu, oko njega bili su ljudi koji su vikali da se popne, međutim nitko nije htio poduzeti ništa osim Edwina, bez puno razmišljanja dotrčao je do mladića, pružio mu ruku te ga spasio od sigurne smrti. Neko vrijeme kasnije, na Edwinovim ulaznim vratima pojavio se, vjerojatno nekakav časnik, (nisam sigurna za titulu osobe), s pismom. Možete naslutiti što se u tom pismu nalazilo, ne? Mladić kojeg je Edwin spasio bio je Lincolnov sin. Pismo je bilo pismo zahvale, a tama koju je Edwin nosio sa sobom nestala je u mahu. Nedugo nakon toga, Edwin se vratio na daske i ponovno počeo glumiti.
Kakva slučajnost?
