Stay Negative: Svjetski dan borbe protiv AIDS-a

Svake se godine 1. prosinca u godini obilježava Svjetski dan borbe protiv AIDS-a (acquired immunodeficiency syndrome) , bolest uzrokovana retrovirusom HIV-a (Human Immunodeficiency Virus). Smatra se da je HIV prešao sa čimpanzi na ljude 1920-ih u Demokratskoj Republici Kongo. Vjeruje se da je to bio rezultat toga što su čimpanze nositelji virusa SIV (Simian Immunodeficiency Virus), koji je jako sličan HIV-u, iz razloga što su one bile lovljenje i konzumirane od strane tamošnjeg stanovništva (povijest se ponavlja, huh, ljudi, pouka - nemojte jesti divlje životinje). Prvi potvrđeni slučaj HIV-a u ljudi je bio 1959. godine u Kinshasi u Demokratskoj Republici Kongo.















Prema Svjetskoj Zdravstvenoj organizaciji

  • HIV nastavlja biti globalni zdravstveni problem s obzirom da je do sada uzeo već 27,2 - 47,8 milijuna života.

  • Nema lijeka za HIV, ali razvojem znanosti na tržištu postoje brojni lijekovi za uspješnu prevenciju i profilaksu bolesti, a metode dijagnoza i brige o pacijentu su puno bolje što omogućava zaraženim ljudima dug i siguran život s uspješno kontroliranom bolesti.

  • Krajem 2020.godine procijenilo se da je ljudi zaraženih HIV-om bilo 30,2 - 45,1 milijuna od kojih je 2/3 (25,4 milijuna) dolazilo iz Afrike

  • Također, u 2020. godini od infekcije HIV-a umrlo je 680 000 ljudi, a čak 1,5 milijuna se zarazilo.

Cilj obilježavanja Svjetskog dana AIDS-a je poticanje svijesti o bolesti te prestanak stigmatizacije prema oboljelima. Napretkom znanosti, život s HIV-om postao je skoro pa normalan, a o načinu zaraze i patofiziološkom mehanizmu virusa možete pročitati više u prethodnom članku autorice Martine Papić.

Javnozdravstvene kampanje diljem Hrvatske su primjeri dobre prakse, a velik dio njih provode mnogobrojne studentske udruge. Udruga studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske svake godine obilježava Svjetski dan borbe protiv AIDS-a. Ove godine kontaktirali su udrugu HUHIV preko koje je bilo omogućeno pojedincima postavljati pitanja vezano uz dijagnozu te su oni iz prve ruke odgovarali. U cijelosti vam prenosim postavljena pitanja i odgovore.


1. Trebate li pri zapošljavanju ili nekoj drugoj situaciji naglasiti da ste HIV pozitivni? Kakva je reakcija ljudi kada saznaju?

Svoj HIV status doživljavam kao svoju privatnu stvar. Ne vidim kako bih u svom poslu mogao ugroziti nekoga sa svojim HIV statusom, prema tome ne doživljavam to kao važan podatak. O mom statusu zna moj spolni partner i moja obitelj. Naišao sam na neopisivu podršku i trud da što lakše prihvatim to kao dio (i to mali dio) sebe. No, također znam da neki nisu imali te sreće.


2. Jeste li imali potporu obitelji i prijatelja nakon dijagnoze i tijekom liječenja?

Imao sam potporu i obitelji i partnera. Nisu mnogo znali kada sam im rekao, ali su htjeli saznati i informirati se. To je ujedno i najbolja stvar koju vaši bližnji mogu napraviti. Nije sramota ne znati. Ne moramo svi znati sve. Ali je sramota donositi vrijednosne sudove, bez da smo se o temi informirali.


3. Kako je AIDS utjecao na Vaš ljubavni život?

Stanje AIDS-a je stanje koje nastupa nakon dugo godina neliječene infekcije, što se meni nije dogodilo jer sam otkrio svoj HIV status na vrijeme. Na ljubavni život HIV nije posebno utjecao, jer mi terapija koju imam omogućuje da sam nezarazan uobičajenim putevima (poput spolnog odnosa).


4. Tko je bila prva osoba s kojom ste podijelili vijest o dijagnozi?

Prve osobe kojima sam rekao su bili moji nedavni spolni partneri, koje sam obavijestio da se odu testirati.


5. Postoje li neki aspekti svakodnevnog života koje Vam život s AIDS-om otežava?

Život s HIV-om nije tako izazovan kako se možda čini. Povremeno idem na kontrole kod infektologa, i imam tu tabletu koju pijem svaki dan, ali ništa drugo mi nije drugačije. Trebalo mi je neko vrijeme da prihvatim da sa saznanjem o pozitivnom statusu nije započelo nikakvo novo poglavlje mog života.


6. Koliko bolest utječe na Vas psihološki?

Često ne razmišljam o svom HIV statusu, ali se osjećam dužnim povremeno aktivistički nastupiti ako čujem diskriminatorne stavove. Takvi me stavovi ljute.


7. Jeste li doživjeli neugodnosti od strane medicinskih djelatnika nakon dijagnoze?

Osobno nisam doživio neugodnosti od strane medicinskih djelatnika. Na Klinici su stvarno super, ali znam da je bilo takvih situacija. Na primjer, stomatolozi znaju raditi problem iako ne znam kako bi HIV mogli teoretski dobiti ako se štite kako bi i trebali.


8. U kojoj mjeri je AIDS i dalje stigmatiziran?

I HIV i AIDS i dalje su stigmatizirani jer se o tome ne razgovara dovoljno. Općenito je sve što ima veze sa spolnim odnosom tabuizirano. Zato nije problem spolne odnose koristiti u marketingu, ali kada se idemo educirati da imamo siguran spolni život - to je onda problem.


9. Koliko Vam je bolest promijenila život?

Nakon što sam pobijedio strah koji me obuzeo kada sam tek saznao svoj HIV status, vidim da je strah privremen i da imam snagu pobijediti sve.


10. Kako ste otkrili da ste zaraženi HIV-om? Slučajno ili su postojali neki simptomi?

Bio sam na redovnom testiranju na koje idem svake godine. Danas znam da je to bila vrlo pametna stvar, testirati se svake godine, jer kada se dogodio pozitivni rezultat, sa sigurnošću sam znao da nije prekasno i da ću biti dobro. Ne odmah, jer mi je trebalo da sve probavim, ali ubrzo.


11. Što Vam najviše smeta u komunikaciji s ljudima o Vašoj bolesti (čuđenje ili sažalijevanje)?

Najviše mi smeta što ljudi to predstavljaju puno većim komadom identiteta nego što zapravo jest. HIV je samo dio mene, a ako ćemo o brojevima, gotovo ga i nemam. Na nultoj sam viremiji. Nema ga. I dok koristim terapiju, tako će i dalje biti. <