Moja razmišljanja: TRGOVINSKI SUFICIT?

Kao i uvijek prije svega pozdravljam sve čitatelje EnovumNews-a. Za početak želio bih se ispričati što nije bilo članka nekoliko tjedana. Jedan od razloga je što je potrebna velika količina vremena za razvijanje ovih članka. Da bih napisao kvalitetan članak prije svega moram spontano početi razmišljati o nekoj temi koju si želim sam sebi dodatno objasniti te nakon toga slijede dani istraživanja, čitanja i pojašnjavanja kako bih prvo ja u potpunosti shvatio problematiku, a tek onda nastupa teži dio. Potrebno je sažeti i prenijeti sve svoje misli na papir i naravno pojasniti problematiku čitateljima . Konačno sve je potrebno lektorirati i formirati. No, napokon je došao članak o trgovinskom suficitu Njemačke! Nadam se da će Vam se svidjeti!

Njemačka, Balkancima posebno draga. Država iz koje potječe BMW, Audi, Mercedes, Henkell, Siemens, Volkswagen i još puno njih. No, Njemačka je puno više od ovih firmi. Ona je ustvari ultimativna tvornica. Sada vjerojatno mislite "čekaj, nije li Kina ultimativna tvornica, tamo se sve proizvodi od mobitela do televizora". U pravu ste, ali to baš i nije cijela istina jer da bih Kina proizvela sva ta dobra mora uvesti ogromnu količinu resursa. Istovremeno, Njemačka prodaje puno više, nego što kupuje. Otprilike 1/10 svih proizvoda na svjetskom tržištu je proizvedeno u Njemačkoj, a Njemačka ima 15 puta manju populaciju od Kine. Primjerice pogledajte mjesto sastavljanja vašeg mobilnog uređaja. Vjerojatno piše da je proizvedeno u Kini, ali ako otvorite vaš mobilni uređaj unutra će te vidjeti puno mikročipova koji su napravljeni u Njemačkoj. Primjerice kada okrenete mobitel iz horizontalnog u vertikalni položaj. To vam omogućuje Bosch mikrosenzor koji je proizveden u Njemačkoj ili jednostavnije da bi se proizvela velika količina proizvoda potrebna je tvornička traka i strojevi. Strojevi unutar tvornice su najvjerojatnije proizvedeni u Njemačkoj te izvezeni u tvornicu u Kini. Ukratko rečeno Njemačka proizvodi dobra koja su potrebna za krajni proizvod te proizvodi strojeve koji onda obrađuju njihove proizvode u neki drugi proizvod. Fora...

Sada se vjerojatno pitate kako je to moguće? Ne bi li industrija i visoka proizvodnja trebali biti asocirani nisko razvijenim zemljama gdje je BDP per capita nizak, a ne s Njemačkom gdje je prosječna plača 3400 eura koja je veća od prosječne plače u New Yorku. No, jesu li veliki trgovinski suficiti nužno uvijek dobri za gospodarstvo i koje su posljedice? Pokušati ću odgovoriti na ova pitanja koristeći činjenice i subjektivno razmišljanje.

U popularnoj raspravi o ekonomiji, u medijima, na primjer, neke stvari se uvijek smatraju dobrim, a neke se smatraju lošima. Tako su trgovinski viškovi uvijek dobri, a deficiti uvijek loši. Izvoz je dobar i uvoz nije tako dobar. Viškovi državnog proračuna su dobri, a proračunski deficiti loši. Ako zemlja, kao što je Njemačka, puno izvozi i vodi veliki trgovinski višak onda se to vidi kao pokazatelj ekonomske vrline, kao ekonomski zdrava i kao nešto što bi drugi trebali oponašati. Zapravo to jednostavno nije istina. Pokretanje velikog i upornog trgovinskog viška zapravo je znak neuravnotežene ekonomije i može uzrokovati sve vrste problema.

Zašto je njemački trgovinski višak tako velik? Očito Njemačka proizvodi proizvode visoke kvalitete koje stranci žele kupiti. Zbog toga mnogi ukazuju na trgovinski višak kao znak ekonomskog uspjeha. No, druge zemlje također proizvode i izvoze proizvode izrađene u dobroj izvedbi, a da pritom nemaju tako velike viškove. Višak kao što ga ima Njemačka ne mora značiti da samo izvozi više, nego mora uvoziti manje, pa razlog zašto zemlja ima višak uključuju razloge zbog kojih se njegov izvoz dobro prodaje, ali također mora uključivati ​​razloge zbog kojih je uvoz nizak.

Prvi je razlog što je euro u odnosu na Njemačku vrlo podcijenjen. Vrijednost eura određena je u odnosu na cjelokupnu eurozonu 19 zemalja, ali je premala (s obzirom na plaće i troškove proizvodnje u Njemačkoj) u skladu s uravnoteženom njemačkom trgovinom. U srpnju 2014. MMF je procijenio da je njemački tečaj prilagođen inflaciji podcijenjen za 5-15 posto. Od tada je euro pao za dodatnih 20 posto u odnosu na dolar. Razmjerno slab euro je za Njemačku podcijenjena korist od sudjelovanja u valutnoj uniji. Ako bih Njemačka još uvijek koristila Njemačku marku, vjerojatno bi danas bila mnogo jača od eura, što bi znatno smanjilo troškovnu prednost Njemačkog izvoza. Izračunato je da euro daje Njemačkoj 20-postotnu prednost u odnosu na cijenu u usporedbi s onim što bi imao da još uvijek koristi njemačku marku, što znači da Njemačka, temeljeći svoj izvoz u eurima, ima najveću valutnu prednost bilo kojeg zemlje u svijetu, uz mogući izuzetak Kine. To opet znači da je Njemačka bila veliki dobročinitelj od svog članstva u EU, daleko iznad svojih 74 milijarde eura obveza spašavanja u odnosu na druge zemlje eurozone kao što je Grčka. Drugi razlog zašto njemački ima tako velik trgovinski višak je taj što je uspješno suzbila domaću potražnju na dugi rok i suzbila domaću potražnju koja smanjuje uvoz. To je postignuto vođenjem vrlo strogih fiskalnih politika i zadržavanjem plaće na istim razinama. Njemačka već neko vrijeme snažno ograničava svoje javne izdatke, a kako su se kriza i brige eurozone nastavile, ona se sve više usredotočila na vođenje državnog proračunskog viška. Njemačka je prošle godine zabilježila proračunski suficit u iznosu od 18 milijardi eura na svim razinama vlasti, prema podacima koje je danas objavio Destatis, Savezni zavod za statistiku, koji iznosi 0,6% njemačkog BDP-a u 2014., što je porast od 0,1% BDP-a u 2013. Suficit je postignut značajnim smanjenjem javnih investicija do te mjere da su sada rasprostranjene zabrinutosti zbog propadanja njemačke infrastrukture. Der Spiegel vodio je niz članaka o stanju Njemačke infrastrukture , a Washington Post i Financial Times izvijestili su o propadanju njemačke željezničke i prometne infrastrukture. Stišavanjem javnih investicija, do stupnja koji uzrokuje propadanje infrastrukture, Njemačka usisava potražnju iz europskog i globalnog gospodarstva u vrijeme kada je glavni međunarodni ekonomski problem nedostatak potražnje.

Posvećenost vođenju proračunskog viška teško je razumjeti s obzirom na očigledan manjak potražnje u eurozoni, pad infrastrukturnih zaliha i posebno s obzirom na činjenicu da Njemačka može posuditi novac na nultu ili čak negativnu kamatnu stopu (to je nevjerojatno da zajmodavci plaćaju Njemačkoj vladi za povlasticu kreditiranja).

Osim što uvelike ograničava državnu potrošnju, Njemačka je također zadržala razine plaća, što čini njemački izvoz vrlo konkurentnim (pogotovo kada se kombinira s vrednovanjem zajedničke valute), ali i isisava potražnju iz gospodarstva eurozone. Njemački radnici više od desetljeća ne bilježe porast realnog svjetskog dohotka. Politika niskih plaća nastala je reformama tržišta rada koje je objavio Socijaldemokratski kancelar Gerhard Schröder 2003. godine, a koje su bile poznate kao Agenda 2010. Rezultat je trgovinski višak, ali to se ne prevodi u opipljivu korist za Njemačke radnike i potrošače kao njihovi prihodi stagniraju. Osim što izravno potiskuju potražnju u široj eurozoni i globalnoj ekonomiji jer njemački potrošači ne kupuju uvoz, niske plaće također smanjuju domaću potražnju u Njemačkoj jer potrošači imaju manje novca za potrošnju, a to smanjuje domaća ulaganja njemačkih tvrtki koje opskrbljuju domaće tržište i ovo još jednom smanjuje ukupnu potražnju. Glavni problem globalnog gospodarstva je nizak rast i nedostatak potražnje. To ne iznenađuje nakon velike financijske krize koja je ostavila tako visoke razine osobnog, korporativnog i državnog duga. Kako se dug otplaćuje, dok se gospodarstvo razdužuje. Jednostavno rečeno , svi ekonomski igrači, kao što su potrošači, trgovačka društva i vlade, troše manje. To znači da nema dovoljno potražnje pa globalna ekonomija teče ispod kapaciteta i postoje rašireni problemi i nezaposlenosti i niskog rasta.

U sporo rastućem svijetu koji nema agregatnu potražnju, Njemački trgovinski višak predstavlja veliki problem. Nekoliko drugih članica eurozone nalazi se u recesiji, s visokom nezaposlenošću i bez "fiskalnog prostora" (što znači da im ograničene fiskalne situacije u sustavu eurozone ne dopuštaju da povećaju potrošnju ili smanje poreze kao način poticanja domaće potražnje). Unatoč znakovima oporavka u Sjedinjenim Američkim Državama, rast je općenito i spor izvan eurozone. Činjenica da Njemačka prodaje mnogo više nego što kupuje znači da uvozi potražnju od svojih susjeda (kao i iz drugih zemalja svijeta), smanjujući proizvodnju i zapošljavanje izvan Njemačke u vrijeme kada monetarna politika u mnogim zemljama doseže ograničenja. Kada realne kamatne stope padnu ispod nule, više ne postoje načini za poticanje gospodarstva kroz monetarnu politiku, mora postojati fiskalni poticaj za povećanje potražnje, primjerice Kejnzijanizam. Njemačka radi upravo suprotno od onoga što bi trebala raditi velika ekonomija sa zdravim financijama, doslovno isisava potražnju iz svjetske ekonomije, a posebno ostatka eurozone, upravo u vrijeme kada je ono što je očajnički potrebno više potražnje. I Njemačka je jedna od rijetkih velikih ekonomija u poziciji da lako i jeftino poveća potražnju. Trajne trgovinske neravnoteže unutar eurozone također su vrlo nezdrave, jer dovode do financijskih neravnoteža, neravnoteža koje su igrale glavnu ulogu u krizi eurozone, kao i neuravnoteženog rasta. U teoriji, ili barem teorija dominantnog austrijskog konsenzusa, slabije ekonomije u eurozoni (gotovo svi izvan sjevernog bloka) trebale bi smanjiti troškove plaća kako bi postale konkurentnije. U eurozoni s razumnom stopom inflacije koja bi, teoretski, mogla biti moguća, budući da se cijene stalno povećavaju, moguće je zamrznuti plaće i time niže troškove plaća. No, u stvarnoj eurozoni nulta inflacija, pa čak i deflacija (pad cijena) smanjiti troškove plaća znači da se stvarne plaće moraju smanjiti. Do sada, čak i uz ogromnu nezaposlenost diljem periferije eurozone, stope nadnica zapravo ne opadaju, sve što se događa je da su milijuni na milijune ljudi osiromašeni kroz nezaposlenost. I naravno, ekonomska kontrakcija smanjila je potražnju i dalje uzrokuje više kontrakcija koje uzrokuju veću nezaposlenost. Prilično je jasno da je to više ili manje eksplicitan program elita EU-a prisiliti na smanjenje plaća kroz masovnu nezaposlenost, ali u svijetu s niskom i smanjenom potražnjom u gospodarstvu sve što ta patnja može biti beznačajna.

Njemački model, niske plaće, niska domaća potražnja, visoki izvoz, upravo je model koji europski sustav nameće većem dijelu Europe. Temelji se na uvjerenju da cijela Europa može postati divovska verzija Njemačke, postati jedan ogroman izvozno orijentirani ekonomski blok utemeljen na niskim troškovima plaća. Ovaj model nije održiv, vrijeme je da Njemačka vlada naglo promijeni smjer i započne voditi pravu kohezijsku politiku unutar EU jer u konačnici da nije bilo EU ne bi ni Njemačka bila svjetska sila kao što je danas.

*Mišljenja i stavovi izneseni u članku održavaju stav autora i ne moraju se povezivati sa stavom uredništva portala „Glas Studenta“.