Ekonomist, analitičar i komentator na portalu Arhivanalitika te autor knjiga o financijama, gospodarstvu i politici Velimir Šonje održao je predavanje na temu „Euro i energija“ 8. studenog u kafiću Urban.
Nakon održanoga predavanja o globalnoj monetarnoj situaciji, a zatim i o situaciji u Hrvatskoj, postavio sam Šonji pitanje o mogućim poskupljenjima nakon uvođenja eura te o modelu ekonomskoga rasta. On mi je odgovorio da je paradigma, to jest efekt zaokruživanja cijena relativna te da nije veća od 0.2, 0.3 posto te poskupljuje ono što redovno koristimo, poput kave ili pretplate[AO1] za telefon, a ono što ostaje isto ili čak pojeftini su artikli koje ne kupujemo na svakodnevnoj bazi, poput automobila ili nekretnina, stoga se paradigma o poskupljenjima doima ozbiljnijom i strašnijom. Šonje tvrdi da nigdje nije došlo da ogromnoga porasta cijena. Analizirao je inflaciju u nekim zemljama 3 godine prije i 3 godine poslije uvođenja eura te je zaključio da u toj značajki nema pravila. Inflacija je bila niža nakon uvođenja eura u Sloveniji, Estoniji, Litvi i Malti, prvenstveno zbog činjenice što su te zemlje uvodile euro kasnije, odnosno u doba krize. Ekonomski i poslovni ciklus bitan je čimbenik koji utječe na to hoće li inflacija biti viša ili niža. Irska je ušla 1999. godine u eurozonu te je vrlo brzo konvergirala prema europskoj stopi prosjeka rasta, a sama je Republika Irska imala višu stopu inflacije nakon uvođenja eura uzrokovanu brzim gospodarskim rastom što generira veću inflaciju. Konstatirano je da smo u nezahvalnom vremenu za uvođenje eura.
[AO1]Pretplate na što
Što se tiče ekonomskog modela koji bi trebala slijediti Hrvatska, ja sam predložio Estoniju, no Šonje je rekao da se treba izuzeti od slijepoga slijeđenja modela. Međutim, nadodao je i Litvu kao dobar primjer za potpunu preobrazbu privrede u tri desetljeća, pogotovo zato što su ta društva u devedesetima imala sličnu situaciju kao i Hrvatska – dakle, značajnu krizu i stagnaciju gospodarstva koja je trajala do sredine 90-ih godina. No te su države u zadnja dva i pol desetljeća dobro reformirale društveno-političke prilike i ekonomiju.
Zanimljivo je što Estonija ima samo milijun i 250 tisuća stanovnika, a ima značajnu ICT industriju (pogotovo programere), pa, na primjer, Skype ima svoje središte u Estoniji. Sama država išla je putem liberalizacije i rezanja poreza, tj. okrenula se klasično liberalnim gospodarskim politikama. Estonija je danas gotovo na 90 posto prosjeka EU što se tiče relativnoga dohotka po stanovniku. Šonje naglašava da je Slovenija, premda s boljim startnim položajem, imala sporiji napredak te se nije okrenula liberalizaciji ekonomije i poreznim rasterećenjima. Međutim, Slovenija uspijeva, primarno uz menadžersku elitu, kvalitetne politike, razvijen obrazovni sustav te dobre i funkcionalne institucije. Naglasio je kako je teško kopirati nečiji obrazac te da je bitno razviti unutarnju energiju koja dolazi s novim naraštajima gospodarstvenika i menadžera. Isto tako, Šonje je naglasio kako je dobro što su na ključnim dužnostima ljudi mlađih dobnih skupina za razliku od starijih, neobrazovanih skupina. Istaknuo je kako osim Rimca i Infobipa ima i drugih perspektivnih priča među hrvatskim poduzetnicima. Izrazio je optimizam, ali i nadu u ekonomski liberalnu politiku, no, također, i žalost zbog nespremnosti političkih elita na korjenite reforme.
Na samome predavanju bilo je i drugih pitanja poput stava o ekonomskoj strategiji Rusije, monetarnoj politici SAD-a te još neke zavrzlame i dileme oko uvođenja eura u našu domovinu. Drago mi je što sam imao priliku prisustvovati gostovanju jednog od eminentnijih ekonomskih analitičara.
#euro #ekonomija #EU #HAZ# VelimirŠonje