VITAMINI I TI: Kako su mikrobiologija i nutricionizam doveli do otkrića vitamina

Vitamini čine strukturno raznoliku skupinu organskih spojeva koji su našem organizmu nužni za obavljanje fizioloških funkcija. Kao što možda već i znate, naš organizam nije sposoban sintetizirati vitamine pa je jedini način opskrbe organizma upravo unos putem hrane. Usprkos tome što su količine vitamina koje je potrebno unijeti na dnevnoj osnovi vrlo male (od µg (10−6 grama) do mg (10−3 grama)) njihova je uloga presudna u održavanju gotovo svih biokemijskih procesa u našim stanicama, a njihov manjak može dovesti do ozbiljnih posljedica za zdravlje.


Otkriće vitamina


Priča o otkriću vitamina i njihovih raznolikih uloga počinje još u 19. stoljeću, a uključuje rušenje dviju znanstvenih dogmi toga vremena. Prva od njih bila je tadašnja teorija o tome kako nastaju bolesti, a druga teorija bavila se namirnicama nužnima za pravilan razvoj i zdrav život. Takozvana teorija klice odgovarala je na pitanje o razvitku bolesti, a podrazumijeva postojanje određenog uzročnika, mikroorganizma ili njihovih toksina, kao ključnog faktora u razvoju svake bolesti. Naglim razvojem mikrobiologije (koji je omogućio izum mikroskopa) potvrđeno je da mnoge bolesti uistinu uzrokuju mikroorganizmi i njihovi toksini pa su tako dokazani uzročnici antraksa, tuberkuloze, malarije, lepre, difterije i kolere.


S druge strane, u samim početcima znanosti o prehrani, smatralo se da su za život potrebne četiri osnovne vrste namirnica: proteini, masti, ugljikohidrati i minerali. Postupnim istraživanjima (na nesreću mnogih miševa i štakora) brzo se pojavila sumnja da osim navedenih četiriju vrsta namirnica postoji još nešto bez čega zdrava prehrana nije potpuna. Nije trebalo dugo da i teorija klice naiđe na iznimke koje se nisu pokoravale dogmi o postojanju živog uzročnika bolesti. Nekoliko sindroma s teškim kliničkim simptomima (skorbut, beri beri, rahitis, pelagra) nije se moglo objasniti ovom teorijom jer pogođene osobe nisu bile zaražene nikakvim mikroorganizmom. Kombinacijom ovih saznanja postupno se potvrdila pretpostavka o postojanju tih misterioznih spojeva nužnih za život te su ti spojevi nazvani vitamini, skraćeno od vitalni amini.


Taj naziv samo je približno točan jer se kasnijim istraživanjima pokazalo da usprkos tome što jesu vitalni (nužni za život), mnogi vitamini zapravo nisu amini, organski spojevi u čijoj se strukturi nalazi amino-skupina. Bez obzira na to, naziv se zadržao i danas o vitaminima znamo puno više nego u samim počecima njihovog istraživanja. Stoga, upoznajmo se s nekim činjenicama koje u svoju korist možemo primijeniti u svakodnevnom životu.



Previše, premalo, taman koliko treba?


Vitamine možemo podijeliti u dvije skupine po njihovoj topljivosti. Vitamini B kompleksa i vitamin C topljivi su u vodi, a vitamini A, D, E i K topljivi su u mastima. Ne govorim vam to jer volim pričati o topljivosti, nego iz razloga što nam ova informacija može odgovoriti na pitanje je li moguće predozirati se vitaminima. U vrijeme prehlada i drugih mnogo gorih respiratornih bolesti često se u medijima susrećemo s reklamama koje nas potiču na uzimanje vitaminskih dodataka prehrani kako bismo boostali svoj imunosni sustav. To je česta kriva pretpostavka jer zdrav imunosni sustav u osnovi ne treba poticaj, on je konstantno aktivan i to znamo po tome što nismo neprestano bolesni.


U slučaju vitamina topljivih u vodi, relativno visok dnevni unos ne predstavlja opasnost od hipervitaminoze (previše vitamina) jer se njihov višak koji naš organizam ne uspije iskoristiti može lako izlučiti putem mokraće, koja je vodena otopina. Dakle, jako je teško predozirati se vitaminima iz ove skupine. Problem može nastati s vitaminima koji su topljivi u mastima jer njihovo izlučivanje nije tako jednostavno. Vitamini iz te skupine mogu se nakupljati u našem masnom tkivu gdje se jako dobro otapaju i s vremenom proizvesti simptome bolesti koje nazivamo hipervitaminoza. Ipak, takvo je stanje iznimno rijetko jer prehranom nije moguće unijeti tako visoke doze pojedinog vitamina, već samo unosom prevelikih količina vitaminske terapije.


Suprotan poremećaj hipervitaminozi je hipovitaminoza, manjak unosa određenog vitamina. Hipovitaminoze su danas rijetke jer je prehrana prosječnog čovjeka u razvijenim zemljama dovoljno obilna i raznolika da se njome zadovolje dnevne potrebe za svim vrstama vitamina. Ipak, tužna je stvarnost da i danas u zemljama gdje je hrana manje dostupna ili raznolika još možemo pronaći primjere bolesti koje su uzrokovane deficijencijom vitamina. Primjerice, u nekim predjelima jugoistočne Azije gdje je jedna od primarnih namirnica polirana riža, može se pojaviti bolest beri beri, uzrokovana nedostatkom vitamina B1, tiamina. Tiamin u obliku derivata tiamin pirofosfata važna je prostetička skupina mnogih naših enzima koji bez nje ne mogu obavljati svoju funkciju te na taj način dolazi do razvoja simptoma ove bolesti.



Mnogi od nas povremeno se zapitaju jesu li im potrebni neki vitaminski dodaci prehrani, često zbog izloženosti stresu ili umoru. O uzimanju vitaminskih suplemenata najbolje je razgovarati s vlastitim obiteljskim liječnikom. Oni će vam moći dati najbolji savjet ovisno o vašoj dobi, spolu i općenitom zdravlju, a ako je potrebno i uputiti vas na pretrage u biokemijski laboratorij. Koncentracije vitamina mogu se određivati raznim metodama, ali jedna od trenutno najmodernijih, najtočnijih i najbržih metoda je HPLC (high performance liquid chromatography). Zasniva se na odjeljivanju sastojaka smjese između mobilne (tekućina s uzorkom) i stacionarne faze (neka vrsta čvrstog materijala, najčešće sitne sintetske kuglice), pri čemu se sastojci razdvajaju i putuju različitim brzinama, a mi ih detektiramo i prepoznajemo pomoću računalnih programa. Određivanjem koncentracija određenih vitamina liječnik će vam moći reći nedostaje li vam neki od njih, preporučiti primjenu određenih dodataka prehrani ili ponuditi dodatne informacije o uključivanju pojedinih namirnica kako bi se i bez farmaceutskih pripravaka postigao isti učinak.


Ako se poslužimo tablicom navedenom u linku (FDA tablica nutrijenata:(https://www.accessdata.fda.gov/scripts/interactivenutritionfactslabel/assets/InteractiveNFL_Vitamins&MineralsChart_March2020.pdf), zaključujemo da primjenom raznovrsne, šarene prehrane bogate voćem, povrćem i namirnicama životinjskog podrijetla lako možemo zadovoljiti dnevne potrebe za vitaminima. Čak i veganska i vegetarijanska prehrana mogu opskrbiti organizam s dovoljno hranjivih tvari, s iznimkom vitamina B12 koji je dobro nadomjestiti pripravcima jer on dolazi skoro isključivo iz namirnica životinjskog podrijetla. Rasprava o prednostima i nedostatcima ovih prehrambenih stilova je duga i kompleksna, ali sa stajališta unosa vitamina moguće je uspješno implementirati bilo koju od njih, uz minimalan stupanj osobnog angažmana i malo edukacije.


Više o vitaminima, njihovim specifičnim ulogama i načinu djelovanja moglo bi se pričati unedogled. Upravo to možete očekivati i u sljedećim objavama u rubrici Znanost i biomedicina, gdje ćemo vas pobliže upoznati s pojedinim vitaminima i konkretnim načinima njihove primjene u borbi protiv stresa, koronavirusa, dermatoloških problema i mnogih drugih boljki studentske populacije. Do čitanja!


#biokemija#biomedicina#znanost#evolucija#vitamin#prehrana#veganstvo#vegetarijanstvo#nutricionizam#mikrobiologija


Izvori

Dubravka Čvorišćec i Ivana Čepelak, Štrausova medicinska biokemija, poglavlje Vitamini, Medicinska zaklada, Zagreb, 2009.

Richard D. Semba, The Discovery of the Vitamins, International Journal for Vitamin and Nutrition Research 2012 82:5, 310-315


150 views0 comments

Recent Posts

See All