Kada je riječ o „mračnoj“ glazbi, mnogima prvo pada na pamet nešto poput gotičke ili metal
glazbe, pa čak i određene klasične skladbe. Stoga je lako zaključiti da bi rijetko tko pomislio na
bizarnu mješavinu trap ritmova i vrištave elektronike kao lice mračne strane glazbe. Unatoč tome,
„witch house“ žanr je učvrstio svoj identitet kao jedan od žanrova koji se eksplicitno povezuju s
mračnim horror i okultističkim temama.
Prije nego što se dotaknemo samog karaktera i estetike takve glazbe, korisno je reći par riječi o samom imenu žanra. Naime, witch house kao ime žanra je nastalo iz šale kada je to ime upotrijebio Travis Egedy (poznat tada pod glazbenim imenom „Pictureplane“) dok je opisivao glazbu koju su radili on i njegov prijatelj. Međutim, od prvog trena kada je ta fraza upotrijebljena, glazbeni blogovi i časopisi su iznimno brzo „pokupili“ taj pojam i počeli identificirati druge slične glazbenike te ih tako kategorizirati. Rezultat je takav da je na kraju witch house zapravo postao žanr i razvio svoje definirajuće karakteristike. Bez sumnje najpopularniji primjer witch house glazbe je Mr. Kitty-eva pjesma „After Dark“ koja je dosegla iznimno impresivne razine popularnosti na društvenim mrežama poput TikToka, ali je bila popularna i prije same platforme. Sam autor pjesme ju ne voli i ne smatra ju dovoljno sličnom svojoj drugoj glazbi, koja je znatno manje popularna. Pjesma trenutno ima 742 milijuna streamova na Spotifyu. Pjesma je sama po sebi jedna od najopuštenijih u žanru witch housea i karakterizira je jasna i zarazna melodija u refrenu.
Glazba witch housea je karakterizirana po trap bubnjevima i ritmovima, visokim sintisajzerskim melodijama, dubokim bas zvukovima i vokalima koji su jedva razumljivi zbog efekta jeke koji im daje osjećaj udaljenosti. Naravno, moguće su iznimke u nekim od ovih definirajućih karakteristika, poput darkwave ili new wave udaraljki i bubnjeva umjesto trap zvukova, ali su varijacije minimalne. Unatoč sličnom spektru zvukova, witch house glazba može varirati po atmosferi i emocijama koje izražava. Pjesme kao što su After Dark od Mr. Kittya su rjeđe i gotovo da izlaze iz okultističkih temelja žanra sa svojim opuštenijim zvukom. Nasuprot takvom jasno definiranom i opuštenom zvuku stoji većina witch house pjesama, koje često mogu biti agresivne, jezive, tragične ili mistične. Kao primjer agresivnije witch house pjesme može stajati Leprosy od banda White Ring, koji su inače veterani te scene i jedni od najuspješnijih glazbenika u žanru. Favorit su glazbenih kritičara.
Po pitanju vizuala, witch house je veoma jasno baziran na okultističkim temama, kao što samo ime govori. Naslovnice albuma i videi (ako ih ima) su puni sitnih detalja koji se odnose na stvari kao što su Wicca, tarot, paganske religije i magija. Imena bandova i glazbenika mogu katkad sadržavati i posebne simbole koji se mogu utipkati na tipkovnici koristeći unicode (poput križa, trokuta, kvadrata) koji imaju estetsku svrhu dok istovremeno sprječavaju ljude od toga da ih otkriju (tako što ih ne mogu uguglati), time ostajući unutar „underground“ estetike. Za videe se često znaju koristiti stari isječci horror filmova ili slični zastarjeli vizuali kako bi se pridodalo osjećaju „izgubljenosti“. Dobar vizualni primjer je glazbeni video od Sidewalks and Skeletons za pjesmu Sleep Paralysis. Uz video, i sama pjesma služi kao dobar primjer witch house glazbe.
Ukratko, witch house služi kao sjajan primjer toga da se mračna atmosfera može postići s bilo kakvom zvučnom paletom. Uz to, žanr izvrsno prikazuje suvremenu interpretaciju dugotrajnih mračnijih i ezoteričnih tematika, te kako se mogu modernizirati i koristiti kao izvrsno estetsko sredstvo. Prema tome, ako ikada poželite istražiti mračniju i melankoličnu stranu glazbe, žanr witch housea će postati neizostavan dio potrage. Preporuke pjesama u witch house žanru: Fields of Hate (White Ring), Angels (White Ring), Constellations (Mr. Kitty), Messiah (Mr. Kitty)