Jedan od najneumornijih trendova u novijoj ekonomskoj misli je stav da zelenu energiju treba promatrati kao izvor "dobrih" radnih mjesta haahhaha, ja evo iskreno ne znam kako nisam prije tangirao ovu rečenicu. Takve izjave, koje se kolutaju po medijskom prostoru, epski su loši stavovi za našu politiku i gospodarstvo.
Da budem jasan, potreba za zelenijom energetskom politikom je imperativ gospodarstva i društva, tu nema argumenata. Sada kada sam iznio svoj stav, želio bih vam prezentirati zašto je teza "dobro plaćenih zelenih poslova" urnebesna.
Recimo da se europska opskrba energijom sastoji prvenstveno od sunca, vjetra, hidroelektrana i nuklearne energije, uglavnom automatizirane s nekoliko radnika za nadzor i psom koji je čuva tvornička vrata.
Najveća prepreka zelenoj energiji nije u tome što europski građani vole zagađenje i emisije ugljika, već ljudi jednostavno žele jeftinije režije jer ne žele platiti više svoj benzin ili račune za grijanje domova itd. Ako inzistiramo na tome da zelena energija stvara puno dobrih radnih mjesta, u osnovi inzistiramo na tome da ima visoke troškove radne snage, pa stoga proizvodimo njenu verziju koja će naići na otpor potrošača i generalno građana.
U idealnom slučaju, trebali bismo težiti energetskoj mreži koja teško pruža bilo kakav posao. To bi bio znak da smo uistinu proizveli pristupačne i doista vrlo jeftine alternative energiji koju proizvode fosilna goriva.
Pitanje troškova utoliko je hitnije jer su klimatske promjene globalni problem, a ne samo nacionalni. Mogli bismo Europu učiniti potpuno zelenom, ali klimatske promjene će se ubrzano odvijati zbog emisija ugljika iz drugih zemalja, ponajviše iz Kine i na kraju iz Indije.
Dakle, ono što trebamo proizvesti su vrlo jeftine obnovljive tehnologije, one toliko jeftine da će ih usvojiti i siromašnije zemlje svijeta. Ako inzistiramo na tome da u svoje energetske tehnologije uložimo puno troškova rada ("dobrih poslova"), nećemo se približiti postizanju tog cilja.