"Studiram na Medicinskom fakultetu i obavljam 2 genijalna studentska posla"

Studenti su uvijek traženi za obavljanje studentskih poslova S obzirom da se približilo ljeto, studenti koji su se riješili ispita na prvim rokovima već su na sezonskim poslovima na moru dok neki rade usporedno uz studij ili traže ljetni posao na dva ili tri mjeseca. Na stranicama Student servisa i oni najrevniji znaju da se ponekad može pročitati poneki egzotičan oglas za studentski posao, no uobičajeni poslovi daleko su od krotitelja tigrova ili “once-in-a-lifetime” odlično plaćenih poslova. Od lanaca restorana brze hrane, rada u telekomunikacijskim centrima, rada u kafićima i ostalih poslova za čije sam obavljanje kvalificirana sa završenom prirodoslovno-matematičkom gimnazijom, završila sam s dva studentska posla koja radim usporedno zadnjih osam mjeseci uz studij… Kako? Po završetku gimnazije nisam odmah upisala fakultet koji sam željela te sam godinu dana studentskog života provela na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, studiju Nutricionizma neslavno studirajući ono što me ustvari ne zanima dugoročno. “... te sam putem kroz najveće portugalske gradove, na obali uz ocean posljednji dan donijela odluku da ću po povratku u Hrvatsku krenuti s pripremama za maturu i prijemni ispit iz meni tada tako nedohvatljive Medicine.” Nakon mjesec dana studija, krajem 10. mjeseca počela sam sumnjati u svoju odluku da ipak pokušam studirati nešto drugo, a što sam si potpuno potvrdila odlaskom na Erasmus+ projekt “TRANSITION - design thinking for leaders!” te sam putem kroz portugalske najveće gradove, na obali uz ocean posljednji dan donijela odluku da ću po povratku u Hrvatsku krenuti s pripremama za maturu i prijemni ispit iz meni tada tako nedohvatljive Medicine. Konobarenje kao izvor prihoda za studentski džep U vrijeme ove legendarne spoznaje i klimave epidemiološke situacije radila sam u ugodnom zagrebačkom kafiću “A LA BIRC”, a oglas sam pronašla putem stranice za poslove Bika.net. Od očekivanja imala sam jedno - radit će se puno i bez prestanka. Prvo sam se ugodno iznenadila s vlasnicima kafića - radi se o zanimljivom bračnom paru Duspara koji su kafić otvorili tek nedavno, unazad desetak godina. Prije toga proputovali su svijeta, što se vidi po interijeru kafića i njihovom ljubaznom stavu prema gostima. Video: Dio radnog dana i prikaz kafića "A la Birc", Zagreb (by Ana Filipan) Radilo se o kvartovskom kafiću; posla povezanog s posluživanjem gostiju bilo je umjereno, no, uz to, u kafiću klasično: treba oprati posuđe, održavati toalete čistima i punima higijenskih potrepština, osigurati da ima dovoljno hlađenih pića u hladnjacima, da su čaše čiste, a i vikendom smo kolektivno svi čistili kafić - dio po dio. Naravno, bilo je vremena za pauzu, ugodan razgovor s kolegama ili šefom i šeficom. Osim jako dobrog iskustva s poslodavcima, koji su uvijek na vrijeme isplaćivali plaću, obavljala sam posao na siguran način i uvijek su mi osigurali sve što mi je trebalo za obavljanje posla te pomogli kad “zagusti” s većim brojem ljudi. Negativan trend ponude studentskih poslova zbog korona krize: “sjećam se da sam bila potresena” Međutim, zbog koronavirusa, moje radno mjesto odjednom je nestalo. Čak se ni ne sjećam kad se to točno dogodilo, no sjećam se da sam bila potresena. Očajavala sam, pokušavala naći novi posao u maloj bari oglasa koji bi se brzo razgrabili - to je bio vjerojatno jedan od najgorih perioda kojih se sjećam. Nisam se mogla koncentrirati na učenje za prijemni niti sam radila, a najgore od svega - već sam odustala od Nutricionizma. “...na kraju sam bila izabrana za obavljanje pomoćnih administrativnih poslova u Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom” Tako sam se mučila sve dok mi dobra poznanica nije poslala oglas za posao, ni manje ni više u državnoj službi. Bila sam skeptična i smatrala sam da nemam dovoljno vještina za obavljanje tog posla, niti radnog iskustva…Pronašla sam tisuću razloga da ne pokušam i podcijenila sam se. No, na kraju sam bila izabrana za obavljanje pomoćnih administrativnih poslova u Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te sam s poslom započela u veljači 2021. godine. Dala sam sve od sebe, savladala Pravilnike koji su mi bili potrebni za obavljanje posla, fokusirala svoje dotadašnje znanja rada u Excelu i ostalim Microsoftovim programima te savladala rad u još nekim softverima. I tako je prošao jedan mjesec, a nakon njega još jedan. Unatoč korona krizi, ja sam imala osigurano radno mjesto jer svakog mjeseca u Zavod dolaze novi zahtjevi i sklapaju se novi ugovori. Stekla sam nove vještine u administraciji, odnosu prema strankama s kojima bih bila u kontaktu, naučila automatski prolaziti tekstove i paziti na detalje. S kolegama sam se i na ovom poslu oduševila, a šefica mi je bila iznimno dobra i razumna s obzirom na moje kasnije fakultetske obaveze. Upis na Medicinski fakultet - snovi se ostvaruju U srpnju iste godine, došlo je vrijeme upisa na fakultete, a ja sam morala birati između Medicinskog fakulteta u Splitu i Medicinskog fakulteta pri Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Još jedna selidba, mislila sam si tad. Ipak sam, u dogovoru s roditeljima, upisala Medicinu na HKS-u kako bih im ostala nadohvat ruke, a i da se ne selim u Split. Početkom novog studija u rujnu nastavila sam raditi u Zavodu subotama obavljajući dio posla na koji se svela cijela moja funkcija u sektoru u to vrijeme - izjave o izuzećima. Oduševljena fakultetom i predavačima, entuzijastično sam pristupala studiju sve do osobnih okolnosti koje su me snašle krajem godine, ponovno. Potreba za drugim studentskim poslom: “Nikad nisam bježala od posla, štoviše, volim biti zauzetih ruku” Bez stalnog smještaja u Zagrebu, sljedeća 2 mjeseca provela sam u Mlinarovoj pekari na Glavnom kolodvoru usporedno radeći u Zavodu sve do sudbinskog trenutka susretanja prijateljice iz djetinjstva u vlaku, koja mi je kasnije postala cimerica. Jedva sam preživljavala taj tempo, a to se vidjelo i na mojim ocjenama, no bila sam sretna. Nikad nisam bježala od posla, štoviše, volim biti zauzetih ruku - zato su me dobro primili u Mlinaru. Opet sam bila zadovoljna šeficom i kolegama, samo što se oni često mijenjaju… Ovisno o potražnji posla, dolaze novi radnici, novi studenti, Filipinci, Ukrajinke - nikad mi nije bilo dosadno po pitanju ljudi oko mene. Posao se sastoji od prodaje peciva, rada na blagajni, održavanja čistoće poslovnice, a sve se dodatno dogovara s firmom. Bilo mi je izuzetno naporno raditi svaki dan dulje smjene od sedam sati jer me muče bolne i proširene vene zbog stajanja, no i to sam preživjela u dobroj atmosferi. Iskustva rada u pekarskoj prodavaonici: “u Mlinaru sam doživjela najstrašnija i najljepša iskustva” Od svih poslova koje sam obavljala, moram priznati da sam u Mlinaru doživjela najstrašnija i najljepša iskustva... Foto: Pixabay.com Ljubazni beskućnici kojima sam tu i tamo oprala rajčice za ručak ili dala vode, turisti koje bih uputila prema njihovom vlaku, smirivanje djece koja trebaju stići kući, a zakasnili su na vlak, riječi podrške kolega i kolegica s kojima sam radila, vicevi koje sam čula ili ispričala drugima, kolegijalnost, kuhanje kave u smjeni… To su trenutci koji nadvladavaju sve loše, a toga na Glavnom kolodvoru ima koliko god treba. Pijani, drogirani, izbezumljeni, iz zatvora, psihijatrijske ustanove ili bolnice, u taj Mlinar redovito dolaze svakakvi gosti s ove “druge strane”. Dva najgora iskustva su mi definitivno bila kad sam intervenirala u pomoć kao student medicine: gledajući problematičnog beskućnika kako pada i tetura pred zaštitarom, da mu pomognem (pri pomisli na polomljene kosti koje su kod njega vjerojatno manji problem od ovisnosti i fizičkog stanja) na kraju sam pozvala policiju, a muškarac je pobjegao u noć. Nije da takvi uvijek bježe - drugo najgore iskustvo mi je bilo kada je jednom, po zatvaranju prodavaonice, unutra upala (drogirana) žena tražeći meksičku pitu na prilično agresivan način. Izbacila sam je van i zaključala vrata pred njom i njenom (jednako drogiranom) ekipom, a najgora stvar u priči - nisu dobili meksičku pitu. Uspješno se uselivši u stan s novom cimericom, bilo mi je lakše balansirati work-study life. Kako bi mi izgledao prosječan dan u ostatku akademske godine? Buđenje najkasnije u 7 sati, odlazak na predavanja do 15 sati, zatim 3 sata učenja do “pekarske” smjene koja je trajala od 19 do 23 sata. I tako skoro svakog radnog dana. Subotnje jutro provodila sam u Zavodu, popodne učeći i družeći se s prijateljima, a nedjeljno jutro bih rezervirala za odmor i još malo učenja uzevši popodnevnu smjenu u Mlinaru. Osvrt na privatni fakultet medicine: “Fakultet kao i svaki drugi” Većina ljudi skeptična je u vezi novog Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a kad bih hodala uokolo sa svojim skriptama, radila i kad bi netko saznao da studiram na HKS-u, osuđivački bi mi rekao da i mogu raditi uz fakultet baš zato jer je fakultet privatan. A fakultet je kao i svaki drugi - s rokovima za ispite na koje trebaš izaći i položiti ih, praktičnim ispitima, anatomijom, uz to i novim konceptom integrirane nastave (što obožavam jer daje puno bolji i integrirani uvid u tematiku), dvosemestralnom školarinom od 38.000,00 HRK, obveznim prisustvovanjem na predavanjima i bez kadavera na kojima radimo. Mi imamo Anatomage, veliki ekran s realističnim slikama kadavera i ne, ne molimo se prije predavanja, ne predaju nam svećenici. Predaju nam genijalni liječnici, znanstvenici i stručnjaci te već od prve godine imamo praksu u bolničkim kompleksima Vinogradske bolnice, sv. Duha, SB Agram, itd. “Moji postupci pokazuju mi da sam na dobrom putu prema tome da dobijem mogućnost spašavati i poboljšavati kvalitetu života ljudi u budućnosti” Fascinantno je koliko su ljudi u stanju dijeliti se u društvu, pa tako i u ovom slučaju, na studente državne i privatne medicine. Prije je vrijedila podjela na zagrebačku i “ostale” medicine. Po završetku bilo kojeg studija medicine bitno je imati znanje i vještine rada s ljudima, sve ostalo se prilagođava radnom mjestu koje će ti biti dodijeljeno. Liječnika koji svoj posao obavljaju nesavjesno, bezobzirno i bez ljubavi prema poslu, kažu, ima napretek, a ja ne znam kako netko može odabrati to zvanje bez da ga obožava. Već na temelju truda koji sam uložila da upišem studij Medicine, truda koji ulažem radeći kako bih mogla studirati bez financijskih briga te zahvalnog smiješka koji dobijem od članova obitelji, prijatelja ili usputnih prolaznika kad im zbrinem najmanju ranu, smirim ih nakon šoka zbog ozljede ili (čak se i to desilo) u hitnim intervencijama sudjelujem u spašavanju nečijeg života pokazuju mi da sam na dobrom putu prema tome da dobijem mogućnost spašavati i poboljšavati kvalitetu života ljudi u budućnosti. Na kojem je studentskom poslu najbolja zarada? Satnice poslova koje sam obavljala redom bile su: u kafiću minimalna, u administraciji po odredbama Student servisa za obavljanje administrativnih poslova te u Mlinaru 33 HRK, sve s određenim uvećanjima za rad noću, nedjeljom i blagdanima. Foto: Pixabay.com Što se zarade tiče, rad u kafiću se isplati iako su satnice često minimalne. Upravo zbog napojnica koje na špica lokacijama, na sezoni i na dobre dane mogu otići u troznamenkaste cifre po danu. Mane i prednosti studentskih poslova: “karpalni tuneli skloni su oštećenjima zbog štipaljke kojom se hvataju peciva” Foto: Pixabay.com Rad u pekari nosi sa sobom svoje ozljede - karpalni tuneli skloni su oštećenjima zbog štipaljke kojom se hvataju peciva, a dugotrajno stajanje nije za ljude koji imaju kardiovaskularnih problema. Zato u inozemstvu u pekarskim prodavaonicama postoje dvije radnice, jedna s rukavicama pakira peciva, a druga radi s novcem na blagajni. Također, teško je stajati uz peciva svaki dan i ne biti sklon tome da kreneš jesti isključivo u pekari - toga se, također, treba paziti. Sam po sebi, opis posla nije kompliciran ili presložen te jedna smjena vrlo brzo završi jer posla uvijek ima. Odlična prednost je fleksibilnost, bez određene tjedne satnice, a moguć je i rad noću. “Potrebna je volja za konstantnim učenjem jer se softveri nerijetko mijenjaju” Foto: Pixabay.com Rad u administraciji zahtjeva određenu dozu ozbiljnosti i razvijene komunikacijske vještine jer se održava profesionalni kontakt s kolegama i strankama, a isto tako treba biti učinkovit, detaljan, u stanju “multitaskati”, ali i dovršiti započeti posao. Nužno je poznavanje Microsoft paketa i vještine u korištenju istoga te volja za konstantnim učenjem jer se softveri nerijetko mijenjaju kako bi se strankama omogućila što lakša komunikacija. Kako uspjeti održavati radne navike uz zahtjevan studij? Da jedino novac utječe na moje odabire, radila bih bolje plaćene poslove (jer i takvi postoje). Razlozi i motivacija za obavljanje studentskih poslova su mi: rad s ljudima, razvoj komunikacijskih, manualnih i tehničkih vještina, stjecanje i održavanje radnih navika, itd. Sve mi je to važno za buduće zanimanje, a samo radno iskustvo pomoglo mi je da postanem efikasnija u organizaciji vlastitog vremena. Jedna stvar koju sam naučila jest cijeniti vlastitu zarađenu plaću i odgovornije postupati s novcem, a te vještine nitko nas ne uči u školama i na fakultetu te ih je dobro savladati što prije. Foto: Pixabay.com Osim svega navedenog, moram spomenuti da je neizmjerno važno imati podršku najbližih prijatelja, obitelji i kolega te nikad ne odustati jer nije lako svakog dana ustajati bez jasno postavljenog cilja. Za sve koji se dvoume mogu li raditi uz studij - sve je moguće! #studentski #posao #medicina #fakultet #iskustvo

"Studiram na Medicinskom fakultetu i obavljam 2 genijalna studentska posla"