Šamar
Uistinu je teško opisati slijed događaja koji se odvio na ovogodišnjim Oscarima . Na svu sreću (ili nesreću), to nije ni potrebno, s obzirom na činjenicu da ne postoji osoba koja nije čula za šamar koji je Will Smith poslao u pravcu Chris Rocka. Ipak, to nije bio jedini šamar na ceremoniji. Te večeri upućen je i veliki, figurativni šamar filmskoj umjetnosti, koji je ujedno razotkrio i osnovne probleme trenutne društvene "hijerarhije". Na internetu trenutno možemo pronaći razne teme trenutačne debate: tko je kriv za incident, zašto je došlo do njega, koji su problemi obitelji Smith… No, sve je to manje bitno (ili, bolje rečeno, gorivo za stvaranje jeftinih naslova i generiranja internet klikova). Glavno pitanje vrijedno postavljanja glasi - kako je moguće da jedna osoba u prostoriji napadne drugu i neometano nastavi uživati u ostatku večeri? Odgovor ne zahtijeva previše promišljanja. Riječ je o tipičnom pokazatelju privilegije koju samo rijetki imaju. Akademija tvrdi da su Smitha pokušali izbaciti iz ceremonije, ali činjenica je da je poznati glumac, tek koji sat kasnije, osvojio svoj prvi Oscar i uz to imao jedan od najdužih govora u povijesti ceremonije. To nas ne može iznenaditi, jer iz prijašnjega iskustva znamo da je riječ o udruzi koja je nekoć bez problema pozdravljala osuđivane silovatelje poput Romana Polanskog gromoglasnim aplauzom. Da je 2002., kada je i on osvojio Oscar, mogao pristupiti SAD-u, gledali bi istu sliku kao i prije koji dan. Na kraju krajeva, nitko u ovome scenariju ništa nije izgubio, već upravo suprotno. Oscari su dobili željenu gledanost nakon kontinuiranoga pada interesa od strane javnosti. Chris Rock je nakon incidenta rasprodao sve karte za svoj stand-up. Will Smitha čekaju "sankcije", ali on je osvojio Oscar za kojeg je moljakao posljednjih deset godina. Hollywood nudi neopravdani imunitet svojim "stanovnicima" i došlo je vrijeme da to prestane. Ipak, riječ je o ceremoniji koja slavi filmove, pa ajmo malo o njima. CODA je osvojio najbitniji kipić, ali to gotovo nitko ne spominje. Možda je to i dobra vijest, s obzirom da Akademija nastavlja trend nagrađivanja filmova koji padaju u zaborav prije kraja odjavne špice. Istina, film je simpatičan i većinom ugodan, ali nije nimalo poseban. Neopravdano je reći da nije bilo boljih opcija u godini u kojoj su vrhunski redatelji poput P.T. Andersona, Pedra Almodovara, Paola Sorrentina i Joachima Triera u dobroj formi. Tehničke su nagrade po novome običaju nastavile biti izlika Akademiji da podijele kipiće popularnim filmovima, a nagrade za glumce i scenariste vjerojatno se odlučuju kolom sreće. Nakon svega navedenoga, može li se uopće išta pozitivno napisati o Oscarima? Polako, ali sigurno kao nagrada gube kredibilitet, a kao program zabave nastavljaju se oslanjati na jeftine trikove koji će prouzročiti kratku i slatku dramu. Ipak, svake godine neka dobro odabrana nominacija budi nadu da će stvari krenuti nabolje. Zato, vidimo se sljedeće godine, kada ćemo gotovo sigurno ponovno raspravljati o tome koliko smo ovoga puta razočarani.
#oscar #film #willsmith #chrisrock #kontroverzno
