Derviši i sufizam u Hrvatskoj

Posredništvom etimologije perzijske riječi darwīš , turska riječi derviş ušla je široku uporabu, a označava siromaha; prosjaka. Derviš je, naime, pripadnik islamskoga mističnog reda, a svaki derviški red ima svoj pravac i predstavnike. Zanimljivo je napomenuti da se manji broj derviša odriče obiteljskog života i živi u posebnim nastambama, ali većina članova živi redovitim životom. Ono što predstavlja cilj ovog islamskog misticizma jest približavanje Bogu. Približavanje Bogu postiže se akustikom obreda. Religijske pjesme, tj. illahije, pjevaju se u prikladnim situacijama i nisu vremenski determinirane. Spontane improvizacije sastavni su elementi izvedbe, kao i glazba koja se također temelji na improvizaciji. Ritmičkom pratnjom instrumenata i jednoličnim tonom izgovaranja riječi; "nema Boga osim Alaha", zajedno s gibanjem jednoličnim ritmom u lijevu i desnu stranu, vrši se snažna stimulativna uloga, koja je ujedno i medij za duhovno i ritualno približavanje Bogu. Leteći derviši i simboličko značenje obreda sema Sema je osamsto godina star obred kojeg simboliziraju segmenti Rumijeva pjesništva, turske klasične glazbe, pjevanje stihova iz Kur'ana te vrtnje derviša. Proces seme simbolizira prijenos iz jedne životne faze u drugu, odnosno napuštanje ovozemaljskog svijeta i svih svojih žudnji, ali sema također igra i posebnu ulogu u traganju za osobnim savršenstvom. Sufiji tako svojom vrtnjom izražavaju svečanost molitve, kao i vrstu tjelesne meditacije. Bitno je spomenuti da se u ovom procesu nalaze nekoliko bitnih simbolika, pa je tako jedna od njih simbolika broja tri pri kojoj se prostor seme obilazi tri puta; postoje tri stupnja: znati, vidjeti i biti. Tu je i simbolika glazbe koja predstavlja Božji jezik, ali i pročišćivanje, uklanjajući strasti te otvarajući put prema božanskom i vječnosti. Nadalje, uzastopna vrtnja oko samoga sebe simbolizira okretanje planeta oko Sunca. Ali, najbitnija simbolika ovoga obreda predstavlja vezu između čovjeka i božanske ljubavi, čovjekove unutarnje i vanjske strane, njegovog racionalnog i mističnog bića. Dakle, desni dio seme je rezerviran za materijalni svijet, gdje su duše zatvorene u svojim tijelima, dok lijevi predstavlja duhovni svijet gdje derviš napušta egoizam i zemaljske stvari.