Efekt reflektora
Zamislite situaciju - na putu do faksa uzeli ste kavu za van i u brzini vam je kapljica kave pala na bijelu majicu. Prolazite hodnicima i u gomili imate osjećaj da svi koji prolaze vama ususret gledaju samo u kapljicu kave na vašoj majici. Zasigurno se svatko barem jednom osjećao da su sve oči uprte u njega. Takva pojava izvorno se naziva spotlight effect ili efekt reflektora koji se može definirati kao psihološki fenomen zbog kojega ljudi misle da su primjećeniji nego što uistinu jesu. Navedeni termin osmislili su psiholozi Thomas Gilovich, Victoria Husted Medvec i Kenneth Savitsky . Efekt reflektora upućuje na to da ljudi svoju važnost procjenjuju iz vlastite perspektive, percipiraju se kao centar svijeta te smatraju da ih i drugi doživljavaju na isti način. Upućuje na to da mnogi precjenjuju svoju vidljivost i važnost u društvenim situacijama. Osjećaj da smo “pod reflektorom” može rezultirati dugoročnim problemima manjka samopouzdanja i okupirati um mislima: “Što će netko reći ili misliti?”. Može se naslutiti da ovaj efekt ima negativne utjecaje na emocionalno stanje i ponašanje pojedinaca, ometajući njihovu sposobnost da se opuste i uživaju u trenutnim interakcijama. Sada kada je osviješten negativan utjecaj kojem je uzrok preuveličano samopoimanje sebe u očima drugih, vrijedno je i nabrojati neke od neželjenih posljedica efekta reflektora: Anksioznost - u situacijama koje uključuju obitavanje u društvu i interakcije s drugim ljudima, mnogi imaju tendenciju osjećati nelagodu, strah od potpunog opuštanja i mogu ih obuzeti česta razmišljanja o tome da je njihov svaki korak i pokret popraćen, promatran i osuđivan od strane drugih ljudi. Izbjegavanje društvenih interakcija - neke osobe mogu odlučiti potpuno ograničiti i izbjegavati druženja kako bi prevenirali anksioznost i osjećaj da su “pod povećalom” svih oko sebe. Prekomjerno prilagođavanje - sasvim suprotna situacija od izbjegavanja društvenih interakcija bila bi kada ljudi potiskuju vlastitu autentičnost te se previše trude svidjeti drugima. Odsutnost u trenutku - može se manifestirati na način da osobe u trenutku druženja budu sasvim okupirane razmišljanjem što drugi o njoj misle do te mjere da su potpuno ometeni u mogućnosti aktivnog sudjelovanja u razgovoru ili druženju. Negativne strane ovog fenomena mnogobrojne su, ali kako si pomoći u ovoj bespomoćnosti? Možete li sada razmisliti i sjetiti se svih ljudi koje ste vidjeli proteklih dana ili što je poznanica iz srednje škole koju ste jučer sreli u dućanu imala odjeveno? Možete li se sjetiti tko je posljednji ušao na jučerašnje predavanje i kako je ta osoba izgledala? Ako se ne možete sjetiti ovakvih i sličnih situacija, budite sigurni da se na takav isti način, drugi ljudi ne sjećaju vas - da ste zakasnili na predavanje, da ste u staroj trenirci otišli prošetati psa ili da ste sjeli na žvaku i u tim trapericama proveli cijeli dan na faksu. Svaka je osoba sama sebi u centru i svatko je zaokupljen sam sa sobom da biste baš vi bili pod svjetlima njihova reflektora.