top of page

Glasne žene, tiha povijest

Zapitamo li se ponekad, iščitavajući i slušajući o brojnim revolucionarnim izumima koji su promijenili svijet, zašto su za to zaslužni upravo muškarci? Jesu li toliko pametniji i inteligentniji da, sve što je dobro, korisno i važno, može poteći samo iz muškog uma? Zar inovacije koje mijenjaju tijek povijesti ne mogu biti plod ženskog promišljanja, rada i zalaganja? Odgovor je jednostavan – naravno da mogu. Zašto onda to nije bilo tako? Zato što su one bile – žene.   Prva koju ćemo spomenuti bila je Rosalind Franklin, britanska kemičarka i kristalografkinja X zraka. Studirala je na Sveučilištu u Cambridgeu gdje je doktorirala fizikalnu kemiju, nakon čega najveću pažnju posvećuje proučavanju strukture DNK. Bila je mentorica Raymondu Goslingu (i ne, nije bio Ryan) koji njena saznanja pokazuje Wilkinsu, koji se također bavi istraživanjem DNK, a sve je ostalo povijest. Wilkins je tako došao i do poznate “Fotografije 51” koja je ime dobila po tome što je to 51. fotografije difrakcije vlakana koju je Rosalind snimila. Wilkins sve pokazuje Watsona i Cricku, a fotografija im je poslužila kao temelj za opisivanje oblika i strukture molekule DNK. Ovaj je trio 1962. za “svoje” otkriće dobio Nobelovu nagradu, dok je Rosalind dugo vremena bila tek usputno spominjana. Mnogi su se zbog toga ograđivali time što je Rosalind preminula 1958. od raka jajnika, pa nije mogla ni primiti akreditaciju za svoja djela na vrijeme. No, je li ona uopće svoje zasluge primila posthumno? Ne iznenađuje ni činjenica što joj je dodijeljen nadimak “The Dark Lady od DNA” jer ipak, i danas se još od osnovne škole uči kako je upravo gore navedeni trio zaslužan za otkriće dvostruke zavojnice DNA.   Iduća na našem popisu bit će Mileva Marić, supruga prvog nobelovca Alberta Einsteina. Mileva je rođena u Vojvodini 1875., završila je gimnaziju kao najbolja iz matematike i fizike, a zbog očeva se posla njena obitelj kasnije preselila u Zagreb, gdje je Mileva dobila posebnu dozvolu kako bi mogla ići u školu koju pohađaju samo dječaci. Kasnije, na studiju matematike i fizike u Zurichu Mileva upoznaje Alberta, a njihova veza sve više jača s vremenom, unatoč tome što je ona od njega starija 4 godine. Zanimljivo je spomenuti i kako je Mileva prilikom rođenja iščašen kuk, zbog čega se vidjelo kako joj je jedna noga kraća, a njeni su roditelji smatrali kako je njihova veza neodrživa između ostalog, i zbog toga. U početku njihove veze, Albert otkrića u svezi s teorijom relativnosti opisuje kao ‘naš rad’ i ‘našu teoriju’ što potvrđuju pisma koja je pisao Milevi. Imali su troje djece i njihov je brak bio vrlo buran, a Albert se s vremenom sve više udaljavao od svoje žene. Albert je kasnije dobio nagradu, a njihov ugovor za razvod vezao je Alberta da Milevi novac koju je dobio od Nobelove nagrade preda Milevi. No, danas je po teoriji relativnosti poznat samo Albert. Mileva je umrla u bijedi i siromaštvu, a njeni su posmrtni ostaci pronađeni tek mnogo kasnije, u neoznačenom grobu, a preko nje su bili posmrtni ostaci još nekoliko nepoznatih ljudi.   Heddy Lamarr, za razliku od prethodne dvije žene, bila je poznata u svoje vrijeme, no ne iz razloga zbog kojih ćemo je ovdje spomenuti. Naime, ona je bila predivna glumica, prva koja je snimila neke kontroverzne scene, a kasnije se udala za bogatog industrijalca, koji je zbog njene slave i ljubomore otkupio sve primjerke filma u kojem je glumila kako ga ljudi ne bi gledali. Njen je suprug organizirao glamurozne zabave, a gosti su bili ljudi više klase, među kojima su bili Hitler i Mussolini. 1937., zasićena takvim načinom života, a uoči jačanja fašizma i nacističke okupacije Austrije, bježi od svoga muža u Pariz. Nastavlja se baviti glumom, no usporedno s time, sve više jača njena želja za borbom protiv velikih opsesivnih ideologija. Tražeći način na koji bi mogla doprinijeti borbi protiv Njemačke, 1942. prijavljuje patent upravljanja torpedom izmjenjivim frekvencijama. To je bio sustav za kodiranje poruke, a njegovim korištenjem suparnik ne bi mogao dešifrirati poruke upućene u prijenosu komunikacije. Mornarica SAD-a nije iskoristila taj izum, ali danas, bez te tehnologije ne bi bilo moguće koristiti WiFi ili Bluetooth. Danas su joj priznate zasluge za njen rad, no u ono vrijeme, nadležni njenim idejama nisu pridavali prevelikog značaja, rekavši joj kako će njen doprinos biti veći ako će svojom ljepotom uveseljavati vojnike. Još jedna žena kojoj se, zbog njene ljepote i ženstvenosti, nije moglo pravovremeno priznati da je pametna, inteligentna i inovativna. Heddy je to i sama znala - u svojoj je autobiografiji napisala ‘Svaka djevojka može biti glamurozna, samo treba biti nepomična i izgledati glupo.’.

Glasne žene, tiha povijest
bottom of page