Govor tijela

Acta, non verba. Neverbalna komunikacija čini više od 70 % našeg komuniciranja s drugima jer je u ljudskoj prirodi da primarno komuniciramo tijelom, a zatim govorom. Imajući na umu ovu činjenicu, shvaćamo da nije bitno koje riječi su izgovorene, već na koji način. Fokusiranje na slušanje samih riječi nije način na koji ćemo shvatiti i moći pouzdano interpretirati nečije namjere. No, iako izgovorene riječi čine samo 7% cjelokupne komunikacije, pogreška bi bila zanemariti izgovoreni sadržaj jer će se mozak slušatelja fokusirati isključivo na taj segment izražavanja. Voljela bih govor tijela prozvati jezikom tijela. U prve dvije sekunde znaš želiš li učiti jezik, a nakon nekoliko mjeseci poznavanja znaš osnovne informacije odnosno kako se sporazumjeti s nekime. Nakon nekoliko godina poznavanja osobe možeš samostalno donositi zaključke i razmišljati na jeziku te osobe. Ali naravno, nikada ne možeš znati sve riječi. Možemo li čitati misli? Može li se neverbalnom komunikacijom manipulirati ljudima? Naravno. Pri upoznavanju, u prve dvije sekunde ljudski um formira mišljene. U dvije sekunde znamo želimo li nekoga voljeti, s nekime poslovno surađivati ili nekome vjerovati. Svi mi u sebi imamo urođenu moć prosuđivanja, ali ne koriste je svi jednako. Pojedinci koji se ne boje prepustiti svojim mislima i postupaju intuitivno, uspješnije će proći u svakom aspektu života jer znaju potaknuti ciljane osjećaje i razumijevanja kod drugih te tako postižu svoje krajnje ciljeve. Intuicija se sastoji od empatije, senzitivnosti i percepcije. Pravom kombinacijom empatije, senzitivnosti i percepcije, što bismo pojednostavljeno mogli zapisati kao jednadžbu: E+S+P=1, gdje jedan označava magičnu cjelinu kojoj težimo (a to je čitanje misli), svaku situaciju u kojoj se nađemo možemo okrenuti u svoju korist. Gotovo je nemoguće postići savršenost, no samim shvaćanjem da se ljudski um ovako jednostavno može zavarati, vaša osjetila će raditi drugačije iako ćete ovaj odlomak vjerojatno maknuti sa svjesne razine. Je li proizvod bitan ukoliko ga lijepo upakiraš i dobro predstaviš? Govor tijela je teško odglumiti, ali nije nemoguće. Znanje jest moć, znanje o samome sebi. Problem nastaje kada osoba ima manje samosvijesti ili je jednostavno lijena. Potrebno je fizičko i mentalno poznavanje sebe, prihvaćanje svojih vrlina i pogotovo mana te iznimna razina tj. sposobnost samokontrole i samoupravljanja. Samokontrola će odigrati veliku ukoliko želite precizno definirati kakav biste utisak voljeli ostaviti, jer najmanja „curenja“ stvarnih emocija bude sumnju u podsvijesti drugih osoba i ta podsvijest će spremno čekati na vaše iduće pogreške sve dok im svjesno ne postane jasno da ipak nije sve tako kako se čini. Ljudski um ne voli nesavršenosti, a razlikovanje tjelesnih i vokalnih poruka stvara neugodu i manjak povjerenja. U ovome trenutku si osoba koja do sada nije promišljala o ovoj temi i iznimno joj je interesantno ili osoba kojoj je čitajući kroz glavu prolazilo: „..jasno…“, „…logično…“ itd. Koji god od njih bili, idući dio članka će se sastojati od konkretnih primjera što smatram da će svima biti zanimljivo. Dva osnovna pokazatelja koja su baza svakog pokušaja upravljanja ili čitanja tijela su ugoda (neugoda) i otvorenost (zatvorenost) govora tijela. Ukoliko želite detaljno analizirati nečije ponašanje, važno je definirati u kojoj od ovih krajnosti je osoba. Pri čitanju idućih primjera pokušajte zamisliti sebe, a ne druge: 1. Ugoda tj. otvoreni govor tijela - osoba pokazuje ranjivosti, ali to joj i odgovara. Ruke su najčešće izložene, s dlanovima okrenutim prema gore (što predstavlja podložnost). Noge i držanje tijela su ravni, a kontakt očima je dobar. Neugoda - primicanje ruku i nogu uz tijelo kako bi se postigao učinak barijere i pokazalo ili da osoba nije prijetnja sugovorniku ili da im nešto ne odgovara. Ovdje spadaju i izbjegavanje kontakta očima, napeta ramena te prekrižene ruke i noge. 2. Oči, lice, glas. Oči su središte neverbalne komunikacija, zatim lice pa glas. Iako je ovo logično, zanimljivo je da nas ne odaje najviše „curenje“ tj. neplanirane geste lica, već ton glasa i moduliranje glasa. Iznimno je nelogično da se najviše fokusiramo na djela, a najmanje na riječi kada kroz samo izgovor riječi možemo shvatiti istinitost poruke. 3. Kontakt očima. Više gledamo u ljude kojima smo skloni i kada je sugovornik zanimljiv; kontakt očima je povećan kada osoba nešto objašnjava ili želi biti uvjerljiva; smanjen je kada se osoba ne slaže sa izrečenim ili ako mu je naporno/dosadno; očima osoba usmjerava pozornost (doslovno i razgovorno); kao govornik pratimo nečiji pogled kako bismo provjerili utjecaj svog iskaza. 3.1. U poslovnom razgovoru bilo bi idealno zamisliti nevidljivi trokut na čelu sugovornika (krajeve baze čine oči), a ukoliko se pogled spušta ispod razine očiju znači da ste postigli razinu pri kojoj vam odgovara da razgovor postane prijateljski. 3.2. Na društvenoj razini pogled se zadržava ispod linije sugovornikovih očiju (trokut između oči i usta). 3.3. Na intimnoj razini pogled prelazi iznad očiju i pada ispod npr. prema vratu, a ako je zainteresiranost obostrana, pogled će biti vraćen. 3.4. Iskazivanje dominantnosti govornika. Glavna karakteristika osoba koje su dominantne (karakterno ili npr. na višoj su poziciji na poslu) i vole to pokazivati jest neumjeren kontakt očima. U većini razgovora sudjeluju dominantna i podređena osoba, pri čemu dominantna voli činiti suprotno od normalne razine kontakta očima i skretanja pogleda. 4. Usmjerenost pogleda. Ako se oči sugovornika pomiču desno i dolje - osoba pokušava pristupiti osjećajima; lijevo i dolje-osoba govori samoj sebi; gore i lijevo – vizualizacija; gore i desno – predodžba; lijevo – sjećanje zvukova; desno – rekonstrukcija zvukova itd. 5. Slušanje. Kakav je govor tijela ukoliko sugovornik prati sve što osoba priča? Kimanje glavom kao znak potvrde ili razumijevanja (polagano – slušatelj ne želi da govornik prestane pričati, brže – razumijete govornika, veoma brzo – ili se u potpunosti slažete ili želite prekinuti govornika), zrcaljenje govornika (nakon nekog vremena držanje tijela se prilagođava govorniku), prilagođeno disanje (duboko – opuštenije i pouzdanije djelovanje; plitko i kratko – nervoza, zabrinutost). 6. Ruke. poruka se smatra jasnijom ukoliko ju prati pokret šakom (ruke su nadopuna govoru); sakrivanje ruku ostavlja negativan dojam; dlanovi okrenuti prema gore znači da se poruka tumači pozitivno (prema dolje negativno); stavljanje ruku na leđa odaje sigurnost. 7. Noge. Pri analizi govora tijela i nogu upotrebljava se sljedeća teza: što dalje od mozga, to je manja razina samokontrole. To znači da nas osim glasa najviše odaje položaj stopala (okrećemo ih prema ljudima i stvarima koje volimo, dok okretanje u suprotnu stranu pokazuje da se želimo distancirati od situacije). 8. Znakovi nervoze: češkanje po glavi, krivljenje lica, vrpoljenje, zamuckivanje, žvakanje žvakaće gume, griženje noktiju, pušenje… 9. Pušenje. Pušenje zapošljava ruke kada smo zabrinuti, ali način na koji pušimo puno govori o raspoloženju. Ispuhivanje dima prema gore pokazuje pozitivnost i samouvjerenost, dok ispuhivanje dima prema dolje pokazuje negativnost, ljutnju i frustraciju. Brzo gašenje cigarete – donesena je odluka, sporo – osobu nešto muči. Zanimljiva je činjenica da se podsvjesno uspjeh pripisuje ljudima s cigarom ili šampanjcem u ruci (uglavnom muškarcima) što neki i koriste kako bi ostavili dojam koji žele. Ovakvim ponašanjem sugovorniku se neizravno daje do znanja koje su naše namjere. Ako se nađete u situaciji gdje vaš govor tijela ne odgovara gornjim karakteristikama, a sudeći po situaciji da bi trebao, fokusirajte se na razlog i probajte sebi priznati što zapravo želite. Sljedećih nekoliko dana prolazit će vam kroz glavu ove činjenice i vjerojatno ćete pokušati zamijetiti ove značajke na ljudima koji vas okružuju. Važno je da se prepoznavanje nečijeg govora tijela uči sustavno počevši od ugode i neugode, ali i da istovremeno ne zaboravite na poruke koje vaše tijelo šalje dok nekoga analizirate. U obzir se treba uzimati nečije ponašanje u cijelosti, a ne interpretirati pojedinačne geste jer svatko od nas radi nesvjesne „greške“ koje bi se, ukoliko se izdvoje, mogle pogrešno protumačiti. Dobra usporedba bila bi slagalica – tek kada su svi dijelovi na svome mjestu slika ima smisao. Analiza sugovornikova govora tijela zanimljiv je način da saznate prave namjere neke osobe, a prilagođavanjem vlastitog možete upravljati gotovo svakom situacijom i osobom. Govor tijela mora odgovarati ulozi koju igrate. Za kraj neću napisati zaključak, smatram da je to vrlo individualno. Stavit ću nekoliko pitanja. Je li manipulacija svojim govorom tijela moralna? Zašto je zabavno manipulirati ljudima i pojedincima? Što ako figura nije izvedena pravilno, a drugi to primjećuju (čega mi nismo svjesni) ? Kakve uloge igraju ljudi oko nas? Može li netko uistinu biti sretan ukoliko dugo živi u ulozi? Postaje li uloga nakon nekog vremena nečiji život? *Možda napišem nastavak na ovaj članak gdje ću probati odgovoriti na ova pitanja. Iako je zanimljivo voditi filozofske diskusije unutar vlastitog uma, takvo nešto će uvijek biti biased na ovaj ili onaj način. Ne znam.

Govor tijela