HIV: Molekularni pogled na zarazu

HIV (Human Immunodeficiency Virus) je retrovirus zoonotskog podrijetla. Razlikujemo dva serotipa HIV1 i HIV2 , gdje HIV1 pokazuje veću virulenciju. Kada virus uđe u tijelo, ulazi u T-limfocit gdje se umnaža. Kad unutar tog limfocita nastane velik broj novih virusa, on propada i virusi se oslobađaju u krv. U krvi novostvoreni virusi idu dalje u nove T-limfocite i ciklus se ponavlja. S povećanjem broja ciklusa propada sve više limfocita, a kako oni imaju prvenstveno ulogu u imunosti, otvorena su vrata oportunističkim infekcijama i malignitetima. Na površini T-limfocita se nalaze glikoproteinske strukture ( receptori ). Važni receptori u kontekstu HIV-a su CD4 (kojeg nalazimo i na makrofazima i neuronima) te transmembranski receptor koji ima važnu ulogu u samom procesu infekcije. Kako bi došlo do infekcije T- limfocita, mora nastati veza receptor-antireceptor . Prihvaćanje virusa na receptore limfocita omogućuje fuziju sa stanicom. Dva glikoproteina koja strše iz omotača virusne čestice omogućuju virusu da zna kud treba ići te služe kao antireceptori receptorima T-limfocita. Nakon što virus uđe u stanicu, njegov genom, virusna RNA, se prepisuje u DNA zahvaljujući enzimu reverznoj transkriptazi . Sljedeći enzim koji nastupa je integraza - on ubacuje prepisanu virusnu DNA u genom limfocita čime je omogućeno daljnje stvaranje novih virusnih čestica. Rekombinacija RNA lanaca tijekom replikacije, uz djelovanje reverzne transkriptaze koje je sklono pogreškama, pridonosi genetskim razlikama, ali i mutacijama koje dovedu do rezistencije na lijekove. Patologija HIV infekcije se generalno može opisati opadanjem broja CD4 limfocita u perifernoj krvi. Propadanje HIV inficiranih limfocita se odvija preko više mehanizama: direktni citopatski efekt HIV-a, citotoksični T-limfociti (imuna destrukcija zaraženih stanica) i apoptoza zbog aktivacije limfocita u prisustvu specifičnih citokina. Razvoj i težina bolesti su varijabilni te se čini da u tom procesu ulogu imaju genetika i imunosni odgovor pojedinca. Prema brzini progresije bolesti, infekciju možemo podijeliti u tri tipa. Prvi tip karakterizira brza progresija - AIDS se razvije unutar 3 godine od infekcije. Drugi tip je intermedijarni - AIDS se razvija u periodu između 3 do 8 godina nakon serokonverzije. Treći tip karakterizira izostanak progresije - inficirane osobe uspjevaju održati visok broj T-limfocita u krvi. Zaraza HIV-om je moguća nezaštićenim spolnim odnosom , dijeljenjem igala, moguća je transmisija s pozitivne majke na dijete tijekom poroda kao i dojenjem jer infekcija generalno ide putem tjelesnih izlučevina. Virus se tako detektira i u slini, ali ona ne predstavlja opasnost zaraze zbog kombinacije antitijela i enzima koji su prirodno prisutni. Zaraza putem transfuzije krvi danas nije vjerojatna jer je testiranje na HIV dio panela obveznog serološkog testiranja donirane krvi. #hiv #aids #limfociti #bolest #glasstudenta