U četvrtak, 19 siječnja, održao sam intervju s povjesničarom izv. prof. dr. sc. Ivicom Miškulinom , profesorom na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Intervju je održan, nakon tribine o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja, na kojoj su, osim njega prisustvovali, Mate Granić, Vesna Škare-Ožbolt i Domagoj Knežević. Pitao sam ga o posljedicama mirne reintegracije, problemima u tijeku Domovinskoga rata, o poraću zapadne Slavonije, Katoličkoj Crkvai nekad i danas, i odnos spram privatnih visokih učilišta. Profesore, kako biste nakon 25 godina saželi rezultate mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja? Prvenstveno tu mislim na zajednički život Hrvata i Srba. Možda nije najpreciznije reći suživot, ipak ti ljudi tamo žive zajedno. Problem je, naravno, raščišćavanje prošlosti, koje je još uvijek prisutno. Suvremena hrvatska država, koja je utemeljena na demokraciji i visokom stupnju tolerancije spram manjina, i ona je pružila srpskoj manjinskoj zajednici, priliku za autonomni razvitak. Imajući na umu, specifičan kraj rata na tom prostoru, od srpske bi zajednice trebalo očekivati dublju integraciju u budućnosti. Posebno, imajući na umu, da snažan ulazak Hrvatske u dublje europske integracije, mislim da će to biti sve manji i manji problem. Uglavnom, ratni zločini se moraju do kraja istražiti, a u onoj mjeri u kojoj to okolnosti dopuštaju, počinitelji osuditi, tu nema dvojbe. Zanima me, koliko su neki incidenti, poput ubojstva Josip Reihl-Kira, utjecali na homogenost hrvatske obrane, na tom području? I kako su kontroverze oko obrane Vukovara utjecale na atmosferu naroda u to krizno vrijeme? Morate, imati na umu, uvijek jednu stvar, u onim bitkama Domovinskog rata, u kojima su hrvatske snage na kraju poražene, u pravilu se „vuče“ priča o prodaji, izdaji, dogovoru i slično. Dakle, tamo gdje je Hrvatska izgubila, a još su dublje i opasnije priče na temu Bosanske Posavine. Grad Vukovar, je izdržao koliko je mogao izdržati, odnosno, izdržao je mnogo više od svih očekivanja, obzirom na okolnosti u kojima se nalazio. Tu nema nikakvih posebnih dogovora, niti zakulisnih igara. Imajte na umu, da je Vukovar pogranični grad, Hrvatska je, prema podacima kojim ja raspolažem, za taj grad učinila ono što je u tom trenutku mogla. Što se tiče pogibije, odnosno ubojstva, šefa osječke policije, ona je koliko ja znam, rezultat vrlo napetih okolnosti na području Osijeka, u ljeto 1991. godine, odnosno hoću reći, ne radi se o onome što se danas spominje, intervencija političkih čimbenika ili slično, ne, nego je postojala ekscentrična osoba u Tenji, imali ste Reihl-Kira koji je pomalo nepažljivo odlučio otići i vidjeti o čemu se radi, a imali ste, možda čak i slučajan pucanj na automobil koji je ubio i njega i još jednog suvozača, a jedan je ostao živom, po mom sjećanju. Dakle, da se radilo o pokušaju nekog ciljanog atentata, onda bi ih ubojica valjda sve ustrijelio. Zanimljiva perspektiva, uistinu. S obzirom na to da ste se bavili zapadnom Slavonijom u svom istraživačkom radu, kako biste prokomentirali posljedice rata, koji je na tom prostoru završio s „VRO-om Bljesak“ nakon gotovo 3 desetljeća od operacije "Bljesak"? Zapadna Slavonija je bio idealan poligon, da je bilo iole razuma kod pobunjenika, u svezi mirnog rješavanja sukoba. Tamo su imali najbolji i najraspoloženiji UNPROFOR, i najmiroljubivije hrvatske vlasti. Osnovica pobunjeničkog područja, ako pogledate zemljovid, koji su kontrolirali u zapadnoj Slavoniji, je vrlo mala, dakle šira okolica Okučana i uski cestovni odvojak do Pakraca. To ne može samostalno egzistirati kao pobunjenička tvorevina. Hrvatska vlast je pokazala toleranciju 1993., kada se umjesto Zapadne Slavonije, odlučila testirati svoje oružane snage prvi puta na području Maslenice, pa je teritorij RSK u Zapadnoj Slavoniji nekako dočekao 1995. godinu, pri čemu se pobunjenici nisu pomakli u jedinom smjeru u kojem su se trebali povući, a to je uspostavljanje kontakata i dodira s hrvatskom stranom. Večeras je spomenutu, u kontekstu otkaza UNPROFOR-u, 1995. godine, i pojave UNCRO-a, koji nije bio nikakvo značajno poboljšanje u odnosu na UNPROFOR, hrvatska vlast je ponovno odlučila „testirati naoružanje“ na prostoru Zapadne Slavonije, i u svega 32 sata je to područje oslobođeno. Iznijet ću vam ovdje jedan zanimljiv povijesni podatak, za koji pretpostavljam da ga niste znali. Svega 3 dana nakon provedbe „VRO Bljesak“, 42 osobe srpske nacionalnosti koje su otišle u Bosansku Gradišku su zatražile da se vrate na područje pod nadzorom hrvatske vlasti. Toliko o lažima da je hrvatska provela operaciju iz nekih antisrpskih pobuda. Katolička crkva u Hrvatskoj mora ići u smjeru određene modernizacije. Također, bavili ste se poviješću Katoličke Crkve posljednjih stotinjak godina, Crkva je za vrijeme rata imala jasnu ulogu, mislite li da danas neuspješno pronalazi svoj položaj u društvu? Mislim da se mora reći, Katolička Crkva u Hrvatskoj, ne mogu suditi o Katoličkoj crkvi u Argentini. Katolička crkva u Hrvatskoj mora ići u smjeru određene modernizacije. Pri tome mislim da mora odbaciti dvije tendencije koje joj da se mora oštro suprotstaviti dvjema tendencijama koje su u meni sada najveći, nazovimo ih neprijatelji u društvu. Prvi su oni koji apsolutno smatraju duhovnost i religioznost nazadnom pojavom, a drugi su oni koji pokušavaju nacionalizirati katolicizam, i u fokus mu ubaciti isključivi nacionalni naboj. Katolička Crkva je jedinstvena Crkva. Iskreno katoličanstvo, znači jedinstveno katoličanstvo. Ono se ne može dijeliti po nacionalnim linija će se Katolička Crkva ako tako nastavi, ne daj Bože, dogodi postati slična Pravoslavnoj Crkvi. Za kraj, obzirom da predajete na HKS-u kako biste umanjili svojevrsne predrasude kod ljudi vezano uz privatna visoka učilišta, među kojima je i HKS? Uočio sam da ljudi misle da su privatna učilišta manje kvalitetna, iako HKS donekle odudara od te percepcije, a općenito se na takva učilišta gleda kao da su „ispod ranga“. Nisam se pretjerano suočavao s takvim predrasudama. Mi se ne možemo svojom novčanom moći i utjecajem mjeriti s državnim fakultetima, ali ja vas osobno uvjeravam da bar što se tiče studija povijesti, HKS-ov studij, je najkvalitetniji sveučilišni studij povijesti u Zagrebu, pa pretpostavljam da i moje kolege s fakulteta, dakle sa sociologije, psihologije, komunikologije, ne zaostaju. Dakle, odbacite predrasude i povjerujete onome što sam rekao. #politika #povijest #Hrvatska #HAZ #intervju